Pregovori Vlade i konzorcijuma koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i kompanija Vile Oliva biznismena Žarka Rakčevića o zaključenju ugovora o prodaji 56,48 odsto akcijskog kapitala Instituta “Dr Simo Milošević” se nastavljaju najvjerovatnije u prvoj polovini septembra. Nesuglasice oko par pitanja postoje i nadamo se da će u pregovorima do kraju godine biti prevaziđene, kazao je Pobjedi suvlasnik Šajo grupe Žarko Rakčević.

Nesuglasice se, objasnio je, odnose na dio sporova koji nijesu bili u potpunosti prikazani u tenderskoj dokumentaciji, a za koje smatra da će postići dogovor.

Ističe da u javnosti kruže razne spekulacije, uključujući i izjave Nebojše Medojevića, koje su daleko od istine.

“S obzirom na ranija loša iskustva sa potencijalnim kupcima Instituta, uvjeravam građane da nije riječ o off shore firmama, već o ozbiljnom konzorcijumu”, rekao je Rakčević i podsjetio da se obavezuju da minimalnim ulaganjem od 28 miliona eura u infrastrukturu i unapređenjem ponude u narednih pet godina dovedu zdravstvene kapacitete na nivo od četiri, a Titovu vilu pet zvjezdica.

Istovremeno, zadržaće zdravstveni program za građane Crne Gore, kao i kvalitetne višeđecenijske ugovore i potpisati nove sa inostranim partnerima.

“Očekujem nastavak pregovora u prvoj polovini septembra i dogovor oko spornih stvari”, naglasio je Rakčević koji ističe da nemaju vremena, ni njegova kompanija ni češki partner, da se bave neistinama zlonamjernika.

NEISTINE

“Neistina je da ćemo tamo da radimo stanove za tržište. To nije naša namjera, a nije ni moguće planskom dokumentacijom, jer je prostornim planom taj prostor namijenjen isključivo za zdravstveni turizam. Druga priča je o nerealno niskoj prodajnoj vrijednosti, a pri čemu se ne postavlja pitanje zašto su propale prethodne četiri prodaje”, ističe Rakčević i dodaje da su u posljednjoj, petoj prodaji, odustale dvije velike kompanije koje su otkupile tendersku dokumentaciju.

“Kupujući Institut kupujete i 4,5 miliona duga, kratkoročnih i dugoročnih kreditnih obaveza i veliki broj sudskih sporova. Samo spor sa Jugobankom iz 1992. godine sa kamatama je 6,3 miliona eura, a realno može biti izgubljen. Jedan broj radnih sporova koji mogu nastati, a vezani su za period prije objavljivanja tendera, mogu biti višemilionski. Država insistira, po prvi put, da spor sa Jugobankom bude na teret kupca i mi smo to prihvatili. Ali dio sporova ili potencijalnih sporova nastalih prije zatvaranja transakcije nije prikazan i oko toga postoje različita viđenja. Za to treba postići dogovor”, rekao je Rakčević.

On objašnjava da je partneru iz Češke teško objasniti režim vlasništva, jer Institut trenutno ima pravo korišćenja, a ne svojine nad zemljištem.

“Razumijem kad neko misli da Institut ne treba privatizovati, ali je drugačije kad se plasiraju neozbiljne i neistinite tvrdnje”, naglasio je Rakčević i podsjetio da je indikativno i kolika je aktuelna i dugogodišnja vrijednost akcija te kompanije na berzi.

“Danas čitav Institut na Montenegroberzi vrijedi 10,4 miliona eura i nema nikakve trgovine akcijama ni za 27,5 eura. Vlada je svojih 56,48 odsto akcija nudila 46 eura po akciji”, kaže Rakčević, tvrdeći da su “neistine i gluposti da je kupovina Instituta dogovorena preko advokatske kancelarije Ane Đukanović, a uz dogovor Vučića, Đukanovića, braće Karić i drugih aktera svemirske zavjere”.

Napominje da je njihovom češkom partneru majka kompanija Cimex grupa do sada uspješno realizovala slične turističke poduhvate. Dio Cimex grupe je skoncentrisan na rehabilitacioni i zdravstveni turizam i kao lanac Orea posjeduju 13 hotela u Češkoj, od kojih su tri rehabilitaciona centra, te deset hotela uglavnom sa četiri zvjezdice, odnosno dvije hiljade soba i 4.100 ležaja.