Foto: Pixabay –

Inicijative u vezi sa dvojnim državljanstvom nijesu dobronamjerne i motivisane su političkim i ličnim interesima, ali ohrabruje činjenica da su ti procesi pod pažnjom Evropske unije, kazao je za Pobjedu analitičar i advokat Veselin Radulović.

Istovremeno sa objavljivanjem konačnih rezultata popisa stanovništva koji se, između ostalog, odnose i na broj stanovnika Crne Gore koje imaju crnogorski, odnosno pasoš neke druge države, Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) ozvaničilo je poziv kojim su nastavljene aktivnosti na pripremi preduslova za uvođenje dvojnog državljanstva. Naime, oni su pozvali nevladine organizacije da predlože jednog predstavnika koji će biti dio radnog tijela za izradu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu. Kako su naveli, cilj je „usaglašavanje sa Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca“, a rok za završetak rada te grupe je kraj ove godine.

STANDARDI DVOJNOSTI

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je prije dvadesetak dana potvrdio intenziviranje pripremnih radnji za izmjene zakona koji bi omogućio, mahom, pripadnicima srpskog nacionalnog korpusa iz drugih zemalja da na osnovu rođačkih veza, odnosno predaka dobiju crnogorsko državljanstvo, a nakon izvjesnog broja godina – i pravo glasa. Raspisivanje poziva za predstavnika NVO u radnoj grupi koja će se baviti pitanjima državljanstva, MUP je samo potvrdio izjave koje je prvi čovjek Nove srpske demokratije dao pred izbore u Podgorici.

– Na državnom nivou se zalažemo za dobijanje državljanstava i daleko smo odmakli u toj priči. Svi oni koji su rođeni u Crnoj Gori, koji su vezani za Crnu Goru, koji imaju imovinu u Crnoj Gori – nezavisno od nacionalne pripadnosti – treba da dobiju državljanstvo Crne Gore i da to bude usklađeno sa najvišim evropskim standardima – naveo je on.

Mandić, naravno, nije bio usamljen u ovakvim izjavama. Osim partnerskih, prosrpskih stranaka – prije svega Demokratke narodne partije Milana Kneževića – slični tonovi mogli su se čuti i iz samog vrha Pokreta Evropa sad. Premijer Milojko Spajić je još za vrijeme pregovora o rekonstrukciji Vlade najavljivao da će to višedecenijsko neriješeno pitanje konačno dobiti epilog.

– Mislim da je sazrelo vrijeme da svi oni koji imaju pravo dobiju državljanstvo Crne Gore, bez prava glasa prvih deset godina. I to ne bi bilo samo za jednu državu, već za sve države, i za naše ljude u Turskoj, Srbiji, Argentini – gdje god da su. Ti ljudi bi imali pasoš i bili bi ponosni na svoju zemlju. Njima ni ne treba, niti traže pravo glasa. Oni traže minimum poštovanja za patritozam. Ti ljudi godišnje kroz transfere uplate Crnoj Gori milione eura – naveo je Spajić odgovarajući na novinarsko pitanje da li je tačno da Kneževićev DNP neće ući u rekonstruisanu Vladu ukoliko se, između ostalog, ne donese zakon koji će omogućavati dvojno državljanstvo.

Dan kasnije, nakon brojnih kritika i tumačenja kako u zemlji, tako i u EU, iz kabineta predsjednika Vlade je precizirano kako će se „sa promjenom Zakona ići tek nakon što se obezbijede svi zaštitni zakonski mehanizmi“.

– Preduslov za ovakva rješenja su Ustavne promjene te, shodno tome, sama procedura mora do detalja biti usaglašena sa pravnim sistemom, pritom posebno vodeći računa o sprečavanju potencijalnih zloupotreba ovog mehanizma i zaštite interesa države Crne Gore – stoji u pojašnjenju izjave Spajića.

POLITIČKO I LIČNO

Priča o dvojnom državljanstvu ponovo je „aktivirana“ istovremeno kada su objavljeni prvi konačni rezultati popisa, koji su uključivali etničko-kulturološke karakteristike – nacionalno odnosno etničko izjašnjavanje, vjeru i jezik, ali i podatke o popisanim domaćim i stranim državljanima u zemlji i inostranstvu.

Kako je za Pobjedu kazao advokat Veselin Radulović, inicijative u vezi sa zakonskim regulisanjem dvojnog državljanstva „nijesu dobronamjerne i motivisane su političkim i ličnim interesima“.

– Crna Gora bi morala, kao što to rade i druge ozbiljne države sa sličnim karakteristikama u odnosu na veličinu i broj stanovnika, da vodi ozbiljnu i veoma restriktivnu politiku kada je u pitanju dodjela državljanstva – istakao je on.

Na sličan način je ove pokušaje komentarisala i direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, koja je podsjetila da naša zemlja „nije jedina koja zabranjuje dvojno državljanstvo“.

– To ne rade samo male države, to nekad rade i određene velike države. Jasno je da iza namjere da se na taj način promijeni zakon stoji da se, kao konačni cilj, uradi jedan izborni inženjering uvođenjem onih glasača koji bi o našoj sudbini odlučivali, a da suštinski ne žive ovdje. Njih je zaista veliki broj u Republici Srbiji, tako da bismo došli u istu situaciju do koje dolaze u toj zemlji kada u njoj glasaju ljudi iz Republike Srpske i na taj način utiču na izbornu volju. Imali bismo slične posljedice i ovdje – precizirala je ona.

SUMNJIVE ODLUKE

Još jedan pokušaj promjene načina dobijanja crnogorskog državljanstva svakako je nedavni primjer maloljetnog sina nekadašnjeg ministra policije Crne Gore Andrije Jovićevića, koji je dobio crnogorski pasoš na inicijativu upravo Mandića. Antena M objavila je kopiju dokumenta kojim se mladom Jovićeviću omogućava dobijanje državljanstva Crne Gore, uz obrazloženje da „nesumnjivo poseban interes Crne Gore leži u činjenici da njeni državljani budu potomoci ličnosti koje su kroz generacije ostavile neizbrisiv trag u prosvjeti, kulturi, društvenom i političkom životu zemlje“.

– Prijem u crnogorsko državljanstvo nije samo čin priznavanja njegovog porijekla, već i moralna obaveza države prema njegovim precima, čiji je rad neizostavan dio crnogorske istorije i identiteta. Ovaj čin predstavlja potvrdu trajne povezanosti potomaka porodice Jovićević sa Crnom Gorom i osigurava neraskidiv pravni i simbolički odnos između M. J. i zemlje njegovih predaka – stoji u odluci koju je potpisao ministar unutrašnji poslova Danilo Šaranović.

Radulović smatra da je upravo davanje državljanstva na osnovu „čuvenih predaka“, ili pak državljanstvo koje se stiče na osnovu „zasluga“, može imati „trajne negativne posljedice za državne interese“.

– Kada o tome još odlučuju političari i funkcioneri kakvi su u Crnoj Gori, onda je izvjesno da ćemo imati na djelu ugrožavanje državnog i javnog interesa, ali i ozbiljne sumnje da je sve to praćeno i koruptivnim aranžmanima – ističe sagovornik Pobjede.

Iako je ostalo još dosta koraka dok prijedlog zakona kojim bi bilo omogućeno dvojno državljanstvo ne stigne pred poslanike, činjenica je da zeleno svjetlo za takvu odluku prvo moraju dati evropske institucije u Briselu.

– Ohrabruje činjenica da su ti procesi pod pažnjom EU. Ali, ne treba zaboraviti da većina crnogorskih političara i funkcionera svakodnevno pokazuje na djelu da im nije u interesu da Crna Gora postane članica EU, odnosno da usvoji standarde koji će obezbijediti vladavinu prava jer bi to za posljedicu imalo njihovo privođenje pravdi za brojna nepočinstva – ističe Radulović tim povodom.

Sada ostaje da vidimo kojom dinamikom će biti pripremljeno sve potrebno da se omogući još jedna opcija etničkog, a zatim i izbornog inženjeringa u Crnoj Gori i ko će, u krajnjem, podržati takav prijedlog.

Posljednji korak

Prema Ustavu Crne Gore, promjene uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva spadaju u red onih koji bi s aktuelnim odnosnom snaga u Skupštini mogli biti lako izglasani.

– Većinom glasova svih poslanika Skupština donosi zakone kojima se uređuju: način ostvarivanja sloboda i prava građana, crnogorsko državljanstvo, referendum, materijalne obaveze građana, državni simboli i upotreba i korišćenje državnih simbola, odbrana i bezbjednost, vojska, osnivanje, spajanje i ukidanje opština; proglašava ratno i vanredno stanje; donosi prostorni plan; donosi poslovnik Skupštine; odlučuje o raspisivanju državnog referenduma; odlučuje o skraćenju mandata; odlučuje o razrješenju predsjednika Crne Gore; bira i razrješava predsjednika i članove Vlade i odlučuje o povjerenju Vladi; imenuje i razrješava Zaštitnika ljudskih prava i sloboda – precizira se članom 91 Ustava Crne Gore.

Podsjećamo, od ulaska Bošnjačke stranke u Vladu krajem jula, parlamentarnu većinu čine čak 52 od 81 poslanika.