stavni sud radi – „samo“ ne može da donese odluke od značaja za funkcionisanje te institucije, niti da presiječe dileme koje minulih dana dijele crnogorsko društvo i ugrožavaju vladavinu prava u zemlji. 

Potvrdilo je to jučerašnje glasanje na sjednici Ustavnog suda kada nije bilo ni potrebne većine prilikom odlučivanja da li da za sjutra najavljena sjednica bude – otvorena za javnost.

Preciznije, dvije sjednice: prva – povodom razmatranja pitanja o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudiji Budimiru Šćepanoviću i druga sa obimnim dnevnim redom sa 41 tačkom, u koji prošle srijede nije uvršteno pitanje o tome da li je Ustavni odbor 17. decembra mimo Ustava preuzeo nadležnost da, bez prethodnog stava Ustavnog suda, odlučuje da li je sutkinja Dragani Đuranović ispunila uslove za prijevremeni prestanak funkcije zbog ispunjavanja uslova za odlazak u penziju po osnovu odredbi Zakona o PIO.

U saopštenju Ustavnog suda juče nije eksplicite ni pomenuta ta tačka, već je samo pomenut ,,predloženi dnevni red“.

– Povodom prijedloga jednog sudije Ustavnog suda da se XXIX sjednica, koja će se nastaviti 25. decembra 2024, a na kojoj će se razmatrati i odlučivati o predmetima sa predloženog dnevnog reda, otvori za javnost, nije donijeta odluka, jer prijedlog nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu – saopšteno je iz Ustavnog suda.

Blokada odlučivanja 

Podsjetimo, na sjednici održanoj u srijedu 18. decembra dvoje od pet sudija su bili protiv dopune dnevnog reda pa, i pored tri glasa podrške, prijedlog sudije Budimira Šćepanovića da je Ustavni sud u obavezi da odlučuje o njegovom penzionisanju, kao i o tome da li je Ustavni odbor „preuzeo ulogu Ustavnog suda“, nije prošao jer nije bilo potrebne većine. Za proširivanje dnevnog reda glasali su Šćepanović, Desanka Lopičić i Faruk Resulbegović. Falio je četvrti glas jer se odlučuje većinom od ukupnog broja sudija.

Oni koji su glasali protiv, predsjednica Snežana Armenko i sutkinja Momirka Tešić, izrazili su stav „da je zbog složenosti navedenih pitanja“, i potrebe da Ustavni sud argumentovano i temeljno donese zaključke i odluke u pogledu ovakvih zahtjeva, potrebno prethodno pribaviti cjelokupnu dokumentaciju „o načinu na koji je do sada Ustavni sud obavještavao nadležne predlagače o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudija Ustavnog suda“.

– Navedeno je da treba utvrditi da li je to uvijek bilo predmet glasanja na sjednici, kakve su sadržine bila obavještenja, da li su uvijek obavještenja prethodila konstataciji prestanka sudijske funkcije, kao i da se analizira da li su, i do kada, bile podudarne norme Zakona o radu i Zakona o PIO imajući u vidu ustavno određenje u pogledu prestanka funkcije sudija Ustavnog suda – navedeno je tada u saopštenju US.

Najavljeno je da će ova pitanja razmatrati na posebnoj sjednici Ustavnog suda 25. decembra 2024. godine.

– Predsjednica je uz navedeno predložila otvaranje ove sjednice za javnost kako se diskusija o ovim pitanjima ne bi izmjestila u medije i time bila podložna mogućnosti plasiranja nepotpunih informacija, o čemu će takođe biti zakazana posebna sjednica – saopšteno je tada.

Zašto nema većine

Ustavni sud je sveden na petoro sudija zahvaljujući stalnim političkim kalkulacijama i polugodišnjem odugovlačenju za popunu mjesta „sedmog“ sudije Ustavnog suda, a potom i odluke od prošle sedmice, da se konstatuje prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Tako se krovna instanca koja bi trebalo da bude garant funkcionalnosti pravnog sistema ponovo našla u poziciji da na svojim sjednicama ne može da utvrdi ni dnevni red, jer nema „potrebne većine“ za odlučivanje.

Ustavni sud, po svemu sudeći, neće biti u prilici da zauzme stav po bilo kojem pitanju koje oštro dijeli političku i pravnu javnost. Niti da, uzimajući u obzir trenutni odnos mišljenja, razmrsi najnoviji politički „mrtvi čvor“, jedan u nizu kojim zakonodavna vlast u proteklih četiri godine veže sudsku, dizajnirajući strukturu i profil druge, nezavisne grane vlasti, po svom nahođenju.

Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko, podsjetimo, nije uvažila zahtjev troje sudija – Budimira Šćepanovića, Desanke Lopičić i (sada bivše) sutkinje Dragane Đuranović – da se sjednica sa prijedlogom razmatranja uslova za odlazak Šćepanovića u penziju, održi prije 16. decembra i sud u zakonskom roku pripremi informaciju i o tome obavijesti ovlašćenog predlagača na vrijeme (šest mjeseci prije nastupanja uslova za penzionisanje). A to je u slučaju Šćepanovića – predsjednik države, budući da od sedam sudija, oglas za popunu za dvoje raspisuje šef države – Jakov Milatović.

Manevar na odboru 

Umjesto toga, prepušteno je Ustavnom odboru, odnosno parlamentarnoj većini, da u dramatičnoj sjednici 17. decembra, istraju na usvajanju rizične odluke kojom na sebe preuzima ustavno ovlašćenje konstatovanja ispunjenja uslova za prestanak sudijske funkcije, pozivajući se pritom na prethodni dopis Armenko da postoje uslovi za to po Zakonu o PIO , iako to nije bio većinski stav ranije sjednice Ustavnog suda održane u junu ove godine.

U takvoj atmosferi polarizacije, koja ponovo dobija političku konotaciju, kompletna opozicija, predsjednik države, esnafska udruženja pravnika i dio nevladinih organizacija ukazuje da je Odbor preuzeo što mu ne pripada, dok vlast ignoriše takve kritike i drži se kursa uz obrazloženje da sud nesmetano može da radi.

Tačka spora 

Insistiranje većine u odboru pokušava se opravdati ppozivanjem na primjenu odredbi Zakona o PIO, kao jedino važećeg i opredjeljujućeg da pruži punoću jednom od uslova za prijevremeni prestanak mandata sudije Ustavnog suda pobrojanih u članu 154 Ustava.

Taj uslov, u novije vrijeme makar, nikada nije ispoštovan, niti primijenjen na sudije Ustavnog suda, sem u slučaju sutkinje Đuranović.

Do sada se, na osnovu preovlađujućeg stava na Ustavnom sudu, pribjegavalo tome da se za odlazak u penziju primjenjuju važeće odredbe Zakon o radu, prema kojem sada radni odnos prestaje po sili zakona kada zaposleni navrši 66 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (norma koja je sada na snazi).

Na taj način je, uz dodatno prolongiranje od tri mjeseca, nedavno u penziju pošao i bivši predsjednik suda Milorad Gogić iako se dvije godine ranije zalagao da njegov kolega iz suda Dragoljub Drašković bude penzionisan primjenom Zakona o PIO.

Ovo je tumačenje predmet višegodišnjih polemika, čak i u samom Ustavnom sudu. Jedino je sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić 2003. godine podnio ostavku na funkciju kao odraz neslaganja sa takvom praksom i tumačenjima.