Da li ste se zapitali nekada koliko ste u stvari kulturni? Poznati pisac Čehov naveo je izvanrednih osam osobina kulturnih ljudi.

– Oni poštuju ljudsku ličnost i zato su uvijek ljubazni, pažljivi, učtivi i spremni da čine za druge.

– Saosjećajni su prema svima, ne samo prema prosjacima i mačkama. Brinu i o onome što se ne vidi, i spremni su da se žrtvuju kako bi pomogli drugima.

– Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju svoje dugove.

– Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni kad su sitnice u pitanju. Laž vrijeđa slušaoca i unižava ga u očima govornika. Ne poziraju, ponašaju se isto i na ulici i u svom domu, ne prave se važni pred svojim skromnijim prijateljima. Nisu skloni blebetanju niti opterećuju druge svojim ničim izazvanim ispovijestima. Iz poštovanja prema tuđim ušima više ćute nego što pričaju.

– Ne ponižavaju sebe kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne govore „Mene niko ne razumije“ ili „Niko ne mari za mene“, zato što su to jeftini i vulgarni trikovi.

– Ne pate od plitke taštine. Ne mare za lažne vrijednosti, poznanstva sa poznatim ličnostima ili za to da sami budu poznati. Ako su učinili nešto značajno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu, i ne hvale se time da imaju pristup tamo gdje ga drugi nemaju. Zaista talentovani ljudi se uvijek klone reklamiranja.

– Ako imaju neki dar, poštuju ga. Zarad njega žrtvuju odmor, romanse, provod, sujetu. Ponosni su na svoj dar, ali su mu i veoma posvećeni.

– Imaju razvijen osjećaj za lijepo, estetsko. Ne idu na spavanje u odjeći, održavaju čistoću životnog prostora. Veoma vode računa da kontrolišu svoje nagone i da u suprotnom polu ne vide samo seksualni objekat. Teže originalnosti, otmenosti, čovječnosti, dive se majčinskim osjećajima. Ne opijaju se već piju alkohol samo u posebnim prilikama, jer smatraju da nisu svinje. Drže se načela ‘mens sana in corpore sano’ – u zdravom tijelu zdrav duh.

“Tako izgledaju kulturni ljudi. Da bi čovjek bio kulturan nije dovoljno da čita popularne romane i posjećuje pozorište. On mora neprestano, danonoćno da radi na sebi, da čita, uči, trudi se… i da odmah odbaci sujetu, jer se svaki izgubljeni sat računa“, završava svoje pismo Čehov.