Piše: Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene

Neko ko je poslao ove “stručnjake” u Crnu Goru , imao je lošu namjeru prema građanima i prema državi.

Mjere koje su sproveli kroz program Evropa Sad 1 i koje najavljuju u Evropi sad 2 su pogrešno motivisane, ekonomski opasne, hazarderske po stabilnost javnih finansija i kompletan sistem državne vlasti.

1. Smanjenjem doprinosa za PIO sa 20.5% na 10% stvorice se rupa u budžetu od 350-400 mil EUr godišnje

2. Uvođenje dvije minimalne zarade je nonsens i do sada neviđeno. Minimalna zarada je socijalna kategorija o izraz političke volje jedne elite da se najjednostavniji rad mora platiti iznad nekog iznosa. Minimalna zarada nije zarada stečena na trzištu rada u skladu sa važećim zakonima i kolektivnim ugovorima i ugovorom o radu. To je socojalna kategorija i neki reper na osnovu koga se određuju zarade kroz sistem kolektivnog pregovaranja. Povezivanje minimalne zarade sa školskom spremom je neviđeni idiotizam i diletantstvo. U našoj strukturi privrede, gdje dominiraju radna mjesta za koja ne treba nikakvo obrazovanje niti stručna sprema, gdje ima mnogo slučajeva da radnici sa visokim obrazovanjem rade najjednostavnije poslove ( kladionice, trgovine, butici, kafići, restorani, sekjuriti …) i gdje se na tržistu rada pojavljuje ogroman broj kupljenih lažnih diploma, ova mjera Vlade izazvaće konfuziju, prelazak u sivu i crnu zonu, poremećaje u sistemu kolektivnih ugovora do mjere da je skoro nemoguća za primjenu.

3. Povećanje PDV ce automatski izazvati povećanje cijena, a na infaciju ce stimulišuće djelovati i povecanje minimalnih zarada i zarada uopšte, bez povećanja produktivnosti, kao i prebacivanje troškova za zarade na cijene.

Imajući u vidi visoko kartelizovanu i monopolizovanu ekonomiju, povećanje zarada će brzo biti anulirano kroz povećanje cijena i inflaciju.

4. I onako veliki i skupu državu, ove mjere će jos dodatno učiniti većom i skupljom, a pritisak na likvidnost privrede će docesti do zatvaranje mailih i srednjih preduzeća, posebno na Sjeveru, koja neće moći da pokriju troškove.

Debela država ce biti sve deblja i ješće sve vise poreskih i drugih prihoda od sve mršavije ekonomije.

Ovakva vjestačka povećanja opterećenja privreda neće moći da izdrži i pojaviće se na trzištu rada sve veci odliv radnika iz realnog sektora u javni sektor.

Klasična situacija jedenja sosptvene supstance. Jedemo sami sebe. Stimulišemo rast neproduktivnog i potrošačkog javnog sektora, a destimulišemo otvaranja novih radnih mjesta u realnom sektoru gdje se jedino može stvarati nova vrijednost.

Budžetski deficit, nepoduktivna potrošnja, inflacija, dužnička kriza, BANKROT.

Stvarne reforme moraju ići sasvim drugim smjerom, ali za to je potrebno da građani-birači shvate jednostavnu stvar – da se plata ne daje dekretima, uredbama, zakonima. Plata se zarađuje. Debela država i mršava ekonomija, zavisna od novca narkokartela, sa ovakvim diletantima na vlasti, nema drugu perspektivu osim krize i bankrota.