Kada neko spomene Olivera Dragojevića, velike su šanse da se prvo sjetite “Cesarice”. Pjesma je jedna od najpopularnijih Oliverovih, a radio ju je Zlatan Stipišić Džiboni.

Danas ima status evergrina, a Oliver ju je zamalo vratio.

„Nju sam “oteo” Vinku Coci. Došao sam kod Zdenka Runjića i pitao bi li ja mogao snimiti tu pjesmu, a on mi kaže – ne možeš to je za Cocu. Pitam ga ja – jel ’ zna Coce već za tu pjesmu? – ne zna kaže, a ja ću na to – onda mi ju daj, neće Coce nikada znati da je bila njegova. Otišao sam u studio i snimio ”Cesaricu”. I kad sam je napokon snimio, ostavila me potpuno hladnim, bio sam razočaran. Nakon toga sam nazvao Džibonija i pitao mogu li ja tu pjesmu otpjevati onako kako ja želim? A Džibo kaže – kume, radi što te volja. Dodao sam neke svoje ukrase, ponovo je snimio i pustio Džiboniju, a on kaže – pa ovo je pet puta bolje! A bio sam sa ”Cesaricom” već na putu da odustanem…”, ispričao je svojevremeno Oliver. Džiboni je otkrio kako je napisao “Cesaricu”. “Dvadeset minuta, nisam se silno trudio, ništa nisam mijenjao na njoj, ni jednu riječ, zarez, bila je takva kakva je. Nerealno romantična, bila je pjesma kao da nije i za to vrijeme, to je bila ’92. Niti je bila za to vrijeme niti, nije to realna veza. To je kao da gledaš neki italijanski film ili američki mjuzikl gdje su svi dobri, svi se smiješe, izlaze na prozor, svi pjevaju”. “Cesarica”, ali i mnogi drugi hitovi, donijeli su Oliveru titulu jednog od najvoljenijih pjevača u Hrvatskoj i regionu. Imao je više nego uspješno karijeru, dugu 50 godina, višestruko je nagrađivan, a jedan je od rijetkih hrvatskih muzičara koji je nastupao na njujorškom Karnegi Holu, londonskom Rojal Albert Holu, pariškoj Olimpiji i Operi u Sidneju. Dobitnik je najvećeg muzičkog priznanja u Hrvatskoj, Porina za životno djelo, a pored legendarne “Cesarice”, njegov opus čine i mnoge druge pjesme uz koje su se generacije Jugoslovena zaljubljivale, patile, udvarale…