Belgijanka Koran Basti (45) koja je šest dana bila zarobljena u svom prevrnutom automobilu tokom jednog od najdramatičnijih toplotnog talasa koji je ikada pogodio tu zemlju, preživjela je. Prema njenim tvrdnjama, smrti su je spasle misli o svojoj djeci i činjenica da zbog njih mora da preživi.

Nesreća se dogodila prošle nedjelje kada je Basti izgubila kontrolu nad svojim vozilom i sletjela sa puta u šumu nedaleko od grada Liježa. Porodica i prijatelji, koji su prijavili njen nestanak, uočili su je tek nekoliko dana nakon nesreće koju je doživjela, kada su lijepili plakate o njenom nestanku i molbi za pomoć, prenosi “Spectrum news”.

Basti je iz bolničkog kreveta dala intervju za državnu televiziju “RTBF “, a između ostalog je rekla kako joj je tokom prve noći koju je provela u automobilu telefon neprestano zvonio, ali od bolova nije mogla da se pomjeri, niti da se javi.

“Sljedećeg dana, pošto se vjerovatno baterija ispraznila, telefon je prestao da zvoni. Pokušala sam da vrištim kad sam čula ljude, ali očigledno niko nije mogao da me čuje”, rekla je.

Temperature u Belgiji prethodnih dana prelazile su 40 stepeni, ali Basti tvrdi da je preživjela zahvaljujući vodi i baricama koje su se napravile uslijed nevremena koje je jednog dana pogodilo to područje.

“Najprije sam se gušila od vrućine. Zatim je tokom vikenda počela da pada kiša i to je tada bio idealan trenutak za mene, pošto sam prethodno uspjela nogom da otvorim vrata. Dvije noći sam potom morala da spavam u vodi. Bilo je hladno, sva sam se tresla”, rekla je žena koja je čudom preživjela.

Istakla je takođe kako je pokušala da napuni vodom kutiju od žvakaćih guma kako bi koliko-toliko ugasila žeđ. Potom je lizala vlažnu granu drveta koja je bila na zemlji da bi joj usta ostala vlažna, jer se osjećala dehidrirano. Ni u jednom trenutku, kaže, nije bila gladna.

Basti je opisala koji joj je bio najteži momenat tokom boravka u smrskanom automobilu od skoro nedjelju dana.

“Najteže mi je bilo kada sam ležala na razbijenom staklu. Kada bih pokušala da se pridignem, imala bih osjećaj da mi se leđa razdvajaju. Mislila sam da nikad neći izaći iz vozila i da ču da umrem. Misli o svojoj djeci su me ipak zadržale u životu. Nisam željela da pomisle da sam učinila nešto glupo, da sam se se eventualno ubila, pošto je to bila saobraćajna nesreća”, rekla je.