Apelacioni sud povrijedio je zakon u korist B. B. kada mu je smanjio maksimalnu kaznu od 15 godina na osam, jer je nekoliko mjeseci silovao maloljetnicu, smatra Vrhovni sud. Time je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo. B. B. je djevojčicu u više navrata silovao od januara do juna 2020. godine, upotrebom sile i prijeteći da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Ime nećemo objaviti zbog zaštite dostojanstva žrtve i djece silovatelja.

Vrhovni sud je juče saopštio da je Apelacioni sud u obrazloženju u dijelu odluke o kazni, dao potpuno nejasne razloge i nije naveo razloge o odlučnim činjenicama koje su ga opredijelile da preinači prvostepenu presudu.

Iz Vrhovnog suda su istakli i da je zahtjev tužilaštva osnovan, te da su samo utvrdili da postoji povreda zakona, ali ne dirajući u pravosnažnu odluku.

Svetlana Vujanović, advokatica i sutkinja Vrhovnog suda u penziji, i advokat Veselin Radulović Pobjedi su pojasnili da ova presuda znači da se samo konstatuje povreda zakona u korist okrivljenog, i da se presuda ne može mijenjati na njegovu štetu.

To znači, kako je Pobjedi pojasnila Vujanović, da ova presuda Vrhovnog suda, koja je donijeta po zahtjevu za zaštitu zakonitosti nema uticaja na kaznu, jer je povreda zakona od Apelacionog učinjena u korist okrivljenog.

– Propisano je da ukoliko je zakon povrijeđen u korist okrivljenog, onda se pravosnažna presuda ne može mijenjati. Da je obrnuto i da je zakon povrijeđen na štetu okrivljenog, onda bi se presuda Apelacionog ukinula – kazala je ona Pobjedi.

Radulović je prokomentarisao i činjenicu da je puno ovakvih primjera u posljednje vrijeme, te da to može da ukazuje na nestručno i neprofesionalno postupanje, ali i na mogući nezakonit uticaj ili korupciju.

– U svakom slučaju, ovakve presude morale bi biti razlog za provjeru rada određenih sudija i morale bi biti posebno od uticaja na njihovo ocjenjivanje – istakao je on.

Silovanju dat prenaglašen značaj?!

Silovatelj B. B je u julu 2022. godine presudom Višeg suda osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina, ali je Apelacioni sud ukinuo ovu odluku. U ponovnom postupku pred Višim sudom u novembru 2023. godine sudija Veljko Radovanović ga osuđuje na istovjetnu kaznu, nakon čega Apelacioni sud u maju kaznu umanjuje na osam godina.

Taj sud je smatrao da je sudija silovanju, koje je trajalo mjesecima, dao prenaglašen značaj, kao i činjenici da je on bio i ranije osuđivan. Smatrali su da je osam godina zatvora srazmjerno težini učinjenog krivičnog djela, iako na strani B. B. nije bilo olakšavajućih okolnosti. Vijeće Apelacionog suda koje je donijelo ovakvu presudu činili su sudije Predrag Tabaš, Srđan Vujović i Vesna Moštrokol.

Takva presuda Apelacionog suda je izazvala revolt javnosti, a prošle godine su organizovani i protesti sa kojih je upućena kritika da se time urušava povjerenje u pravosudni sistem, te da žrtve ne mogu da se nadaju da će pravda biti izvršena. Isticano je i da se žrtve nasilja osjećaju nezaštićeno, te da su institucije i sistem naklonjeni nasilnicima, pedofilima, siledžijama, ubicama. „Osam godina zatvora za doživotnu traumu“, „Strože kazne za zločine nad djecom“, „Produženo silovanje nema prenaglašen značaj“… bile su neke od poruka sa tih protesta.

Obrazloženje suda

Vrhovni sud je istakao da je su kod djevojčice zbog produženog silovanja nastale posljedice koje će osjećati čitav život, i da je B. B više od tri decenije stariji od nje.

On je, piše u obrazloženju Vrhovnog suda, iskoristio dugogodišnji prijateljski i komšijski odnos između svoje porodice i porodice oštećene, oštećenu je gledao kako raste i sazrijeva u djevojčicu, a ona je prema njemu imala odnos kao prema starijem komšiji, očevom prijatelju, ocu njene drugarice. Zbog toga je bila i dodatno iskorišćena.

– Stoga, Vrhovni sud je zaključio da drugostepeni sud navedene okolnosti, nasuprot prvostepenom sudu, nije cijenio u okviru okolnosti pod kojima je djelo izvršeno, koje okolnosti su od odlučnog značaja prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, niti je u vezi istih dao razloge – piše u presudi Vrhovnog suda.

Apelacioni sud prilikom odmjeravanja kazne, odnosno umanjenja iste, uopšte nije dao konkretne razloge zbog čega smatra da je kazna zatvora od osam godina srazmjerna težini izvršenog krivičnog djela i stepenu krivice okrivljenog, iako je utvrdio da ne postoji ni jedna olakšavajuća okolnost za B. B. Taj sud, ističe se u presudi Vrhovnog suda, nije dao razloge ni o tome na osnovu čega smatra da će se izricanjem kazne zatvora u trajanju od osam godina postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se istom uticati na okrivljenog, ali i na druge da ubuduće ne čine krivična djela.

Pogrešna poruka – vjetar u leđa nasilnicima

Neda Radović iz NVO Sistem, koja je organizovala jedan od protesta, Pobjedi je kazala da smanjenje kazni za silovatelje, posebno kada su u pitanju maloljetne žrtve, predstavlja ozbiljan problem u crnogorskom pravosuđu i pogađa svakoga ko u sebi ne nosi obrasce nasilničkog ponašanja.

– Ovakve odluke pravosudnog organa šalju pogrešnu poruku, obeshrabruju žrtve da prijave nasilje i stvaraju osjećaj nekažnjivosti među počiniocima, i vrlo često nam se čini da sudstvo daje vjetar u leđa nasilnicima i potencijalnim nasilnicima sa kaznama koje su zastrašujuće i uznemirujuće – istakla je ona.

Radović kaže i da NVO i građani s pravom protestuju zbog neujednačenih kazni i blagih sankcija, dok država ne ulaže dovoljno u prevenciju i zaštitu djece.

– Uvođenje strože kazne za seksualne predatore, pedofile i zlostavljače, posebno kada je riječ o povratnicima, ukazalo bi na spremnost da sudovi uzimaju u obzir težinu zločina, psihološke posljedice za žrtvu i mogućnost ponavljanja djela pri određivanju kazne – smatra Radović.

Dodaje i da smanjenje kazni demotiviše žrtve i obeshrabruje borbu protiv nasilja, koja je svakodnevna.

Istakla je i važnost mentalnog zdravlja žrtve, koje mora biti u centru pažnje, kako bi se smanjila dugoročna trauma i adekvatno se pružila pomoć žrtvama nasilja, uvođenjem obavezne psihološke pomoći žrtvama i njihovim porodicama.

– Ukoliko država to nije u stanju da pruži, naša NVO će svima kojima je pomoć potrebna izaći u susret i pružiti adekvatnu pomoć i podršku – poručila je Radović iz NVO Sistem.

Ona ističe i da policija i sudstvo moraju imati stručnjake koji se bave isključivo ovim slučajevima, uz obaveznu obuku o tretiranju žrtava sa senzitivnošću, koja je u posljednjem periodu u sudstvu izostala.

– Građani imaju pravo da žive bez straha, a država mora preuzeti odgovornost i osigurati efikasnu zaštitu najugroženijih, a trenutno su to žene i djeca – naglasila je Radović.

Ona smatra da trenutno stanje u Crnoj Gori jasno pokazuje da pravosudni sistem ne ispunjava tu osnovnu dužnost, zbog čega je građanski otpor ključan u borbi za pravdu i sigurnost.

Raičević: Presuda će imati uticaj na unapređenje sudske prakse

Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava podsjetila je da su ta organizacija i Akcija za ljudska prava javno reagovali i u vrijeme kada je Apelacioni sud donio presudu, jer vijeće tog suda nije dalo odgovarajuće obrazloženje presude, niti je pokazalo da vodi računa o interesu oštećene djevojčice.

– Ukazali smo da je takva odluka protivna stavovima Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ,,Vučković protiv Hrvatske“, koji je kritikovao upravo nedostatak odgovarajućih razloga i pažnje prema interesima žrtve seksualnog nasilja prilikom ublažavanja prvobitno dosuđene sankcije – kazala je Pobjedi Raičević.

Ona je rekla i da joj je drago da Vrhovni sud dijeli njihovo stanovište, ali da joj je žao što ova odluka neće imati uticaja na visinu izrečene krivične sankcije u konkretnom slučaju.

– Ovakva kazna nipošto ne odražava težinu i posljedice krivičnog djela silovanje, koje predstavlja jedno od najtežih i najtraumatičnijih iskustava u životu jedne osobe, posebno kada je učinjeno prema djetetu i to zloupotrebom povjerenja i bliskih (komšijskih) odnosa, kada je dugotrajno, a posebno kada znamo da je osuđeni B. B. djevojčicu držao u stanju neprekidnog straha da će joj ubiti oca i majku ostaviti bez posla. Zato je posebno nelogična ocjena Apelacionog suda da je vijeće Višeg suda „dalo prenaglašen značaj“ utvrđenim otežavajućim okolnostima (više izvršenih radnji i ranijoj osuđivanosti) – kazala je Raičević.

Ona vjeruje da će stav Vrhovnog suda uticati na unapređenje sudske prakse u predmetima seksualnog i rodno zasnovanog nasilja.

– Ostajem pri stavu da je potrebno donijeti i smjernice za kažnjavanje koje bi obezbijedile ujednačenu praksu i pravnu sigurnost. Potrebno je pogledati predmete za silovanje u kojima se bespotrebno odugovlači postupak i žrtve iscrpljuju višestrukim saslušanjima. Takav jedan slučaj trenutno imamo u Višem sudu u Bijelom Polju, ali očekujem da će riješenost predsjednice Vrhovnog suda da vrati povjerenje građana u pravosudni sistem donijeti prijeko potrebnu reformu – poručila je Raičević.

Teški napadi ne smiju proći nekažnjeno, ili s blagim kaznama

Vrhovni sud se u Odluci pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), koji ističe da silovanje i teško seksualno zlostavljanje predstavljaju postupanja na koje se primjenjuje član 3 Konvencije – zabrana mučenja, a uključuje i temeljne vrijednosti i bitne aspekte „privatnog života“, u smislu člana 8 Konvencije – pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života.

ESLJP takođe ukazuje da nacionalni sudovi ni u kom slučaju ne bi smjeli dopustiti da teški napadi na tjelesni i psihički integritet prođu nekažnjeno ili dovedu do očigledne nesrazmjere između težine počinjenog krivičnog djela i strogosti izrečene kazne. Naime, takvo postupanje državnih vlasti stvara osjećaj nekažnjivosti nasilja, umjesto da predstavlja mehanizam koji pokazuje da se takvo zlostavljanje neće tolerisati, te zauzvrat može obeshrabriti žrtve od prijavljivanja takvih djela

Vrhovni sud navodi i da je ESLJP stanovišta da se žrtva dodatno traumatizira u slučajevima u kojima drugostepeni sud, iako prihvati otežavajuće okolnosti prvostepenog suda, ublaži kaznu, a da pri tom izostane temeljno i detaljno obrazloženje kada odstupi od odluke o kazni prvostepenog suda, budući da umanjenje kazne, u odnosu na onu koju je izrekao prvostepeni sud, ne predstavlja diskrecionu ocjenu, već podliježe načelu zakonitosti i obuhvaćeno je primjenom Ustava i Konvencije.