Film “ Ne odustaj, nastavi” je priča posvećena djeci sa smetnjama u razvoju, sa posebnim obrazovnim potrebama

Ida iz Bijelog Polja ide u prvi razred srednje struč ne škole. Želi da postane pomoćnik kuvara. Ona je dijete sa posebnim obrazovnim potrebama i jedna od junakinja dokumentarnog filma “ Ne odustaj , nastavi”, koji će publika imati priliku da vidi 17. marta u Podgorici.

Film “ Ne odustaj , nastavi” je priča posvećena djeci sa smetnjama u razvoju, koja zbog predrasuda društva ili straha roditelja, ne dobiju priliku da se obrazuju i profesionalno ostvare.

Dodatno, ta djeca ranije nisu imala priliku da obrazovanje nastave u svojim gradovima, nego su se, do uvođenja inkluzije, uglavnom školovala u Resursnom centru, u Podgoricu.

Priča, pored Ide, prati njenu sugrađanku Anu, Katarinu i Ismara iz Pljevalja i Gordanu iz Herceg Novog. Ta djeca su nakon osnovne, upisala srednje škole u svojim gradovima. Publika će u filmu vidjeti kako su ih u školama prihvatila druga djeca, nastavnici…

“Ovo je veliki doprinos uopšte socijalnoj inkluziji djece sa smetnjama u razvoju”, kažu iz nevladinih udruženja koja su partnerski radila na projektu u okviru kojeg je sniman film.

Rasema Hakalo iz bjelopoljskog NVU “Oaza” kaže da je u borbi za inkluziju najteža borba sa predrasudama – kako među roditeljima koji imaju djecu sa smetnjama u razvoju, tako i u zajednici uopšte.

“Nekad i roditelji djece odustaju od njihovog daljeg obrazovanja. Djeca završe osnovnu školu, a roditelji zbog straha, umora, nedostaka sistemske podrške, lošeg rješenja servisa asistencije u nastavi… odustaju i ne upisuju djecu u srednje škole”, kazala je ona.

Hakalo je majka 28-godišnjeg mladića sa smetnjama u razvoju, koji nije imao priliku da se obrazuje. Jedna je od pet roditelja iz Bijelog Polja koji su prije petnaestak godina bili spremni da javno govore o svom djetetu. Tada je kroz NVU počela bitku za uključivanje djece sa smetnjama u razvoju u društvo i ta bitka traje i danas. NVU “Oaza“ danas broji 86 roditelja i isto toliko djece sa smetnjama u razvoju.

“Mnogo je toga urađeno tokom proteklih godina, ali predrasude su i dalje prisutne, čak i među roditeljima koji su često u strahu od odvajanja, razmišljaju kako će škola prihvatiti njihovo dijete, kakvog je senzibiliteta nastavni kadar…”, kaže ona.

Hakalo smatra da je u školama neophodna ozbiljna edukacija nastavnika, te da bi i na fakultetima trebalo uvesti posebne predmete koji su u vezi sa radom sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama.

Nastavni kadar, dodaje, mora imat i stručnost i senzibilitet.

“Nažalost, mi u Bijelom Polju i danas imamo nastavnike koji smatraju da ta djeca ne bi trebalo da pohađaju redovnu nastavu sa vršnjacima. U manjini su, ali ih ima”, kazala je ona.

Hakalo dodaje da u bjelopoljskim školama nisu obezbijeđena pomagala za djecu sa oštećenjem vida i sluha, kako bi ona mogla da kvalitetno prate nastavu.

“Filmom želimo da ukažemo na to da djeca sa smetnjama u razvoju treba da u svojim gradovima idu u srednje škole, da škole treba da se prilagode djeci, a ne da se djeca prilagođavaju njima”.

Film “ Ne odustaj , nastavi” je sniman u okviru projekta “Individualna tranzicija u socijalnoj inkluziji”, koju realizuje Udruženje roditelja “Staze”, u saradnji sa udruženjima “Rastimo zajedno” iz Podgorice, “Zračak nade” iz Pljevalja, “Oaza” iz Bijelog Polja i “Nova šansa” iz Herceg Novog.

Reditelj filma je Nikola Vukčević iz Galileo produkcije, a film je sniman u partnerstvu sa NVU Progressive Films.

Premijera filma je 17. marta, u podgoričkom bioskopu Cineplexx, u 18 časova. Detalji o daljim prikazivanjima će biti objavljeni na stranici NVU “Staze” (facebook.com/NVU.Staze).

Divovski snažna borba mnogih majki

Vukčević ne krije zadovoljstvo zbog rada na filmu “ Ne odustaj, nastavi”.

“Imam utisak da su ta djeca i njihovi roditelji kroz udruženja i istrajnom borbom uradili više od državnih institucija koje bi trebalo da se bave pitanjem inkluzije. I da i to što je dobro u državnim institucijama više postoji zahvaljujući pojedinačnim marljivim ljudima, nego što je to sistemski urađeno”, kazao je on “Vijestima”.

Za Vukčevića je ono što rade majke Ceca i Sanela iz Pljevalja, Rasema i Nejra iz Bijelog Polja, te desetine drugih iz svih krajeva Crne Gore ne što “divovski snažno”.

“Imam potrebu da ih zagrlim. Rukama ili filmom, nema razlike”, kaže on.