Potresna ispovijest spasilaca iz Novog Sada: Ispod ruševina pronašli dedu zagrljenog sa unukama

    8 sati pre 247 pregleda Izvor: pobjeda.me

Volonteri Organizacije za traganje i spašavanje Srbije u razgovoru za Informer televiziju otkrili su najpotresnije detalje spašavanja povrijeđenih i stradalih na željezničkoj stanici u Novom Sadu, a najdublje urezano biće im slika djeda koji je držao zagrljene unuke Saru (5) i Tinu (9) ispod ruševina.

Prema njihovim riječima, to je najteža scena koju su vidjeli u svom životu i koja nikada neće izblijediti.

„Mi smo bili oko 12.30 sati na stanici i već su ekipe bile na terenu. Kada smo stigli prvo su nas obuzeli šok i nevjerica. To je naš grad, naši ljudi… Ne znate šta vas čeka. Ali ostavili smo emocije po strani, prešli u profesionalni mod i započeli akciju spasavanja. Ali te scene su bile strašne. Pogotovo scena kada smo ispod ruševina videli dedu koji je rukom zagrlio svoje unuke. To ne može da izblijedi, da se zaboravi, na to ne možete da ostanete imuni“, započinje svoju priču Dragan Bjelić iz ove organizacije.

Ističe da je bio raspoređen lijevo od konstrukcija.

-Baš tu smo pregovarali sa jednom ženom koja je bila ispod ruševina. Iskreno da me pitate šta smo joj govorili ne znam, ali važno je da joj se sve vrijeme obraćate, da je bodrite, da je tješite da ste tu, uz nju… Ona je bila izmjenjene svesti, govorila je neke stvari o svojoj porodici. Sve su to stvari koje vas pogode, ali dali smo sve od sebe da ostanemo pribrani. Nakon nekog vremena uspjeli smo da dođemo dijelom do nje, da joj lekari Hitne pomoći prikače infuziju kako bi izdržala proces izvlačenja“, kazao je on.

Strašni prizori

Na pitanje da li je moguće da se potresne slike spasavanja na željezničkoj stanici u Novom Sadu zaborave nekada, Dragan Bjelić odgovara:

„Trebaće vremena da sve to prođe, da savladamo sve te scene koje smo vidjeli. Svi smo mi od krvi i mesa. Ja sam ljekar i moj životni poziv je da pomažem ljudima, ali na ovakve stvari kao što je nesreća u Novom Sadu, na smrt, ljudske živote ne možete da ostanete imuni i tako lako izbrišete iz sjećanja“, naveo je on.

Sa njim na terenu, rame uz rame, bio je i njegov kolega Konstantin Prodanović.

„Slijedili smo naredbe Sektora za vanredne situacije, slušali njihova naređenja i postupali po procedurama! Ne znate da li ćete nekog svog naći ispod ruševina. Dali smo sve od sebe da pomognemo. Zaista su bili strašni prizori. Trebat će nam vremena da sve ovo svarimo“, rekao je Prodanović, prenosi Avaz.