”Nije sramota biti siromašan. Sramota je biti bezdušni bogataš okružen siromasima. Ovi turisti su, kako bi se ismijavaju ovom curicom i dali joj nešto novca, dali su joj da pojede ljutu papriku”… početak je teksta u potresnom videu objavljenom na jednom profilu na Facebooku.

Strašan prizor u kojem dvoje turista daju novac siromašnoj djevojčici kako bi pojela užasno ljutu čili papričicu, a da ona pritom ni ne zna što je dobila.

I kada gladna počne da jede, djetetovo lice se mijenja od užasa i bola, jer je paprika stravično peče.

A par, čija se lica ne vide, ali se u pozadini čuju gromoglasni ženski i muški smijeh, uživaju u njenoj patnji. Ponižavaju je i pritom se vesele, dok ona s posljednjim naporima pokušava suzdržati suze i počinje se tužno smijati, ostajući u svojoj muci dostojanstvena.

Malena, nemoćna, nevina, krhka, djevojčica dobroćudnog osmijeha i ogromnih očiju s jedne strane. Siromaštvo i ponos.

A s druge, dobrostojeći turisti koji se u svojoj okrutnosti i obijesti ismijavaju s tuđom patnjom i iživljavaju na djetetu.

Komentari- koji se kreću od užasnutih, šokiranih, bijesnih, revoltiranih, do onih koji psujući izražavaju svoj šok, ma kako bili i vulgarni, daju nadu da ljudskost nije zauvijek nestala pred naletom sumanutosti bez emocija kojom smo okruženi.

Uprkos boli, veća od života

Možete li živjeti sa suzama ovog malenoga bića koje ste željeli ismijati, ali ona je ispala veća od života? Vjerovatno da, jer oni koji čine takve strašne zločine prema nemoćnima i slabijima, srama nemaju. Ali, život sve vraća i niko ne prolazi nekažnjen za svoja zlodjela. Ma koliko bilo sporo, na trenutke čak i uzaludno.

Milioni ovakvih djevojčica i dječaka pate svakoga dana u svim djelovima svijeta.

Na našoj je savjesti hoće li tako ostati zauvijek, a ako već ne možemo promijeniti taj isti svijet, jedino što nam preostaje jeste da pokušatmo da mijenjamo  svoje okruženje, svoje ponašanje i otvoriti svoje srce prema patnjama nemoćnih.

A za to ne moramo biti ni vjernici, ni nevjernici; samo ljudi. Čini se da je to ipak najteže.