Odluka akcionara Elektroprivrede Crne Gore o preuzimanju pljevaljskog Rudnika uglja je očekivan potez koji će donijeti bolju funkcionalnost i veću efikasnost pljevaljskog termoenergetskog kompleksa. U svijetu gotovo svi veći rudnici uglja, decenijama nazad, posluju u sastavu termo kapaciteta, odnosno energetskih kompanija, pa ovim potezom EPCG prati svjetske trendove. Međutim, ovakav potez je trebalo povući mnogo ranije, još krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada se otvoreno pričalo o tome, jer bi se na taj način izbjegao propust Vlade, prilikom masovne vaučerske privatizacije, kada je državi opredijeljena tek trećina akcija pljevaljskog rudnika, a ostalo crnogorskim građanima…

Odluka o kupovini svih akcija Rudnika uglja nije protekla bez kontroverzi u javnosti koja je pratila postupak pripreme najvećeg preuzimanja u posljednjih nekoliko godina.

Kontroverze oko cijene akcije: Naime, čuvena konsultantsko-revizorska kompanije Deloittepripremila je Elaborat o fer vrijednosti akcija Rudnika uglja Pljevlja, po kojoj je fer cijena jedne akcije 6,4 eura. Takva procjena dočekana je na nož od dijela javnosti, opozicije i nevladinog sektora koji su ustvrdili da Elaborat ide naruku biznismenu Acu Đukanoviću vlasniku devetine Rudnika uglja, i italijanskoj kompaniji A2A pojedinačno najvećem akcionaru pljevaljske rudarske kompanije.

Đukanović i A2A su prošle godine ponudili svoje akcije po 6,5 eura, iako je nominalna cijena jedne akcije 4,24 eura. Dodatnu zabunu u javnosti donijela je je procjena Deloitte-a da je investiciona vrijednost jedne akcije Rudnika uglja 6,9 eura, i to odmah nakon preuzimanja od EPCG.

A2A kupila akcije po 9,5 eura: Malo ko u Crnoj Gori zna razliku između fer cijene i investicione vrijednosti, ali nije na odmet pomenuti da je italijanska kompanija A2A, 2009. godine, kupila 39 odsto akcija Rudnika uglja po čak 9,5 eura za jednu dionicu (!)

A sada te iste akcije preuzima državna EPCG po 6,4 eura.

Ako imamo u vidu da je pljevaljski Rudnik uglja u daleko boljem finansijskom položaju nego prije devet godina, da nije opterećen neriješenim dužničko-povjerilačkim odnosima sa termoelektranom i da više ne duguje milione za poreze i doprinose, onda je jasno da konsultantska fer cijena od 6,4 eura odgovara državnoj EPCG.

I što ne reći: preuzimanje akcija Rudnika uglja po toj cijeni je vrlo dobar potez EPCG, i da se po toj fer cijeni ne favorizuje ni A2A ni Aco Đukanović.

U prilog tome, Deloitte je prije dva dana najavio mogućnost tužbi kako bi “zaštitili ime i reputaciju”, jer su, kako kažu, “pojedine organizacije i pojedinci u javnosti tendenciozno i profesionalno neutemeljeno doveli u sumnju integritet, nezavisnost i kvalitet njihovih profesionalnih usluga u vezi sa izradom Elaborata o fer vrijednosti akcija Rudnika uglja“.

Rudnik vrijedi 32,4 miliona eura: Važno je napomenuti da je ukupan broj akcija Rudnika uglja (RUPV) je 5,06 miliona, što znači da je njegova fer vrijednost 32,4 miliona eura.

Tehnički gledano, analiza renomirane revizorske kuće potvrdila je da je za ulazak EPCG u vlasničku strukturu Rudnika uglja najefikasniji i najoptimalniji metod dobrovoljne ponude za preuzimanje sa elementima obavezne ponude za preuzimanje.

Na taj način, prema mišljenju eksperata Deloitt-a, EPCG je izložena najmanjem riziku, cijena akcija ista je za sve akcionare rudnika, postupak najkraće traje, jer ako EPCG stekne najmanje 30 odsto akcija RUPV-a, shodno Zakonu o preuzimanju akcionarskih društava nije dužna da ponovo sprovodi postupak preuzimanja.

Istovremeno, omogućeno je da EPCG definiše prag uspješnosti, od 51 odsto, koji joj garantuje kontrolni paket akcija nad Rudnikom što je preduslov za realizaciju zacrtanih sinergija i optimizaciju poslovanja Rudnika uglja i termoelektrane.

U svijetu već spojeni rudnici uglja i termoelektrane: I zaista, u svijetu postoji trend funkcionalnog i vlasničkog spajanja rudnika sa termo kapacitetima. Gotovo svi rudnici uglja u regionu posluju u sastavu energetskih kompanija.

Tako su, Rudnik uglja Gacko i istoimena termoelektrana jedinstvena kompanija, Rudnik uglja i TE “Ugljevik” jedinstveno preduzeće u okviru Elektroprivrede Republike Srpske. Slična situacija je kod Rudnika uglja “Kolubara” koja posluje zajedno sa termoelektranama u sastavu Elektroprivrede Srbije.

Termo izvori i rudnici u vodećim energetskim kompanijama Evrope posluju u okviru jedinstvenog vertikalno integrisanog preduzeća. Tako je kod Češke elektroenergetske kompanije – koji su vlasnici tamnošnjih rudnika uglja; identičan sistem organizacije ima vodeća njemačka energetske kompanije RWE. Takav sistem organizacije termo-kapaciteta se pravda boljom funkcionalnošću.

Rudnik postaje efikasnije preduzeće: Tehnički gledano, kupovinom od strane EPCG, Rudnik uglja će postati značajno efikasnije preduzeće koje će imati optimalnu cijenu uglja (oko 24 eura po toni), kao i konkurentniju cijenu struje.

Nije potrebno ponavljati da je, recimo prije pet godina, Rudnik uglja bio na vrhu crne liste kompanija koje su dugovale milionske iznose za poreze i doprinose.

Vrijednost preuzimanja iznosiće iznad 20 miliona eura, pošto je teško povjerovati da će EPCG kupiti baš svaku akciju Rudnika uglja. Trenutna berzanska vrijednost akcije je oko šest eura.

EPCG na svojim računima oko 230 miliona eura, pa će lako finansijski podnijeti transkaciju preuzimanja Rudnika uglja.

Međutim, ovakav potez je trebalo povući mnogo ranije, još krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada se otvoreno pričalo o tome, jer bi se na taj način izbjegao propust Vlade prilikom masovne vaučerske privatizacije, kada je državi opredijeljena tek trećina akcija pljevaljskog rudnika, a ostalo crnogorskim građanima.