Nema osobe koja bar jednom nije “zakukala” kako joj je život težak, kako nema volje, želje za življenjem, kako uvijek ima nešto što nam u životu fali.

Kao i mnogo puta do sada, aforizmi Duška Radovića nas pokreću da se duboko zamislimo nad svojim riječima i postupcima i da život sagledamo iz jednog drugačijeg ugla.

Ovo je prava poruka za sve one koji često kukaju nad svojim životom i svojojm sudbinom.

“Malo je života bez šavova i zakrpa… Ne može! Čovjek je proklet! On bi htio i dugo da živi i da mu bude lijepo. E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, ali iz parčića.

Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu…

Svakome se primijeti gdje je šav, nekome na licu, nekome u očima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani iz mnogo djelova.

Mi više volimo život, nego život nas. U tome je stvar!

A ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane. Je l’ tako?!”