Prije 50 godina, 28. jula 1974. godine, na Lovćenu je svečano otvoren Njegošev mauzolej. Tim je događajem formalno označen završetak jednog od najsloženijih dotadašnjih građevinskih poduhvata u Crnoj Gori, a tadašnja republika dobila je novi, danas naširoko prepoznatljiv simbol.

Rađen po zamisli i projektu znamenitog hrvatskog arhitekte Ivana Meštrovića, Mauzolej je na vrhu Lovćena ‘zamijenio’ kapelu koja je 1925. godine podignuta po nalogu Aleksandra Karađorđevića.

Pitanjem gradnje monumenta na Lovćenu od 1969. godine bavio se Jugoslovenski odbor za izgradnju (podizanje) Mauzoleja, što samo govori u kojoj se mjeri temeljno pristupilo ideji.

Mauzolej je građen čitave četiri godine, a njegov je kompleks obuhvatio gotovo cjelokupan Jezerski vrh. Do impresivne monumentalne građevine vodi 461 stepenik, a na putu do samog Mauzoleja nalazi se predvorje.

Sam objekat čini niz prepoznatljivih elemenata, počev od pristupnog atrijuma sa bunarom, grandioznih figura Crnogorki, isklesanih u jablaničkom crnom granitu, visokih četiri i po metra, a teških osam tona. Sama kripta izgrađena je od tamno-zelenog mermeta sa šest bočnih i jednom centralnom nišom.

Na gotovo 10 metara visine, nalazi se svod prekriven mozaikom koji čini oko 200 hiljada pozlaćenih pločica.

Najzad, među elementima koji dominiraju je figura Njegoša u sjedećem položaju, sa otvorenom knjigom u krilu i orlom iznad glave, izrađena od granita, koja je teška čak 28 tona, a visoka skoro 3,8 metara.

U pročelju je mermerni sarkofag sa ostacima Petra II Petrovića Njegoša. Na nadgrobnoj ploči isklesani su crnogorski grb i krst, koji simbolizuju Njegoševu vladavinu, svjetovnu i duhovnu.

“Evo, od danas, Njegošev Lovćen viši je za jedan ispunjeni dug našeg pokoljenja velikom pjesniku, za novo djelo inspirisano njime. Ovo je trenutak kad sa Njegošem i Lovćenom srasta granitna riječ našeg vremena i našeg čovjeka. Njegošev mauzolej danas postaje nerazdvojni dio Lovćen-planine, čiji je vrh sam pjesnik izabrao za svoj grob i bliski je znamen koji svojom otvorenošću i dostupnošću služi prisnom približavanju i povezivanju Njegoša pjesnika sa sadašnjim i budućim generacijama”, kazao je prilikom otvaranja, 28. jula 1974. godine, predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore Veljko Milatović.

I sam Milatović je tada kazao kako Mauzolej treba da postane novo mjesto srijetanja i sloge, u posljednje vrijeme – što iz same Crne Gore, što iz susjedstva – često se poteže pitanje njegovog rušenja ili izmještanja.

Iako je monument na Lovćenu kulturno dobro Crne Gore, a danas i jedan od najupečatljivijih segmenata njene baštine, niko iz državnih institucija, zaduženih za zaštitu i brigu o tom nasljeđu, ni na jedan način se ne oglašava povodom takvih poziva, koji mahom dolaze iz Srpske pravoslavne crkve.

Kako god, Mauzolej do danas ne samo da je postao jedan od simbola Crne Gore, već i mjesto koje za građane ima poseban, uzvišen značaj, kojem se iznova vraćaju, ali i lokacija koju iz godine u godinu posjećuje sve više turista, koji – po izlasku na Jezerski vrh – ostaju impresionirani impozantnim kompleksom čija gradnja trajno ostaje primjer vanserijskog stručnog i neimarskog pregnuća.

Posljednjih dana ponovo je aktuelizovana obnova kapele na Lovćenu, koju je incirao predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić.

O tome se juče raspravljalo i na Premijerskom satu.

Mandić je juče na Premijerkom satu rekao da ideja o obnavljanju kapele na Lovćenu nije ideja o obnavljanju kapele koju je izgradio kralj Aleksandar Karađorđević. Tvrdi da je govorio samo o onoj kapeli koju je projektovao i sagradio Njegoš, a tu kapelu bi, kako je rekao, izgradio narod Crne Gore. Premijer Milojko Spajić ga je u pisanom odgovoru zamolio da odustane od ove ideje.