Iako je prošlo više od pola godine od kada je u podgoričkom Višem sudu objavljena prvostepena oslobađajuća presuda u predmetu “državni udar”, još nije napisan pismeni otpravak i uručen strankama u postupku.

Tako je na pitanja „Vijesti“ odgovorila samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Ivana Vukmirović.

“U predmetu ‘Državni udar’ nije još uvijek izrađena presuda, imajući u vidu obim i kompleksnost dokazne građe u predmetu, broj okrivljenih i krivičnih djela koja su istima stavljena na teret, te obim poslova koje predsjednik vijeća sudija Zoran Radović, obavlja na funkciji predsjednika Višeg suda na koju je izabran 17. maja 2024. godine. Javnost će biti blagovremeno obaviještena kada presuda bude izrađena i otpremljena strankama, u kratkom roku”, izjavila je Vukmirović.

U ponovljenom postupku u podgoričkom Višem sudu, 12. jula 2024. godine, prvostepenom presudom oslobođeni svi optuženi za krivično djelo – terorizam u pokušaju, odnosno da su na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, namjeravali da uz primjenu nasilja i naoružani upadnu u Skupštinu Crne Gore i proglase pobjedu Demokratskog fronta.

Predsjednik specijalnog vijeća, sudija Zoran Radović kazao je tada da nisu potvrđeni navodi optužnice da su Rusi Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, stvorili kriminalnu organizaciju, odnosno da su od sveg naoružanja, u Crnu Goru unesena samo dva mobilna telefona marke “lenovo”.

To je epilog, kako je najavljivano, suđenja vijeka, u kom su, pored ostalih, bili optuženi i tada opozicioni prvaci, a sada funkcioneri vladajuće koalicije Andrija Mandić i Milan Knežević.

Sudski proces od početka septembra 2017. do 9. maja 2019. godine, kada je i izrečena prva, kasnije ukinuta presuda, praćen je direktnim televizijskim prenosom.

Tadašnju osuđujuću odluku, Apelacioni sud je ukinuo i “nacrtao” da se u ponovljenom sudskom procesu, donese oslobađajuća presuda.

Novom presudom, lideri tadašnjeg Demokratskog fronta Mandić i Knežević oslobođeni su od optužbe zbog članstva u kriminalnoj organizaciji, kao i okrivljeni organizatori, ruski državljani Šišmakov i Popov…

Ukinutom presudom, ta dvojica crnogorskih političara osuđena su na po pet, a Rusi na 15, odnosno 12 godina robije.

Bivši komandant srpske Žandarmrije Bratislav Dikić oslobođen je za krivična djela terorizam u pokušaju putem pomaganja i stvaranje kriminalne organizacije, jednako kao i Predrag Bogićević, Nemanja Ristić, Branka Milić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević, Milan Dušić i Mihailo Čađenović.

Sudija Radović tada je u sudnici dao i kratko obrazloženje prvostepene, oslobađajuće presude:

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela a koje činjenice su kao element bića krivičnog djela navedenim dispozitivom optužnice. Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo. Put ovom sudu je bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”, kazao je sudija Radović.

Potom se osvrnuo na gotovo ključno pitanje, a to je oružje, koje nikad nije ušlo u Crnu Goru, već se nalazilo u iznajmljenoj kući policijskog službenika na Starom aerodromu, što je snimio jedan od najprije okrivljenih Mirko Velimirović nakon ulaska u Crnu Goru 12. oktobra 2016. i poslije odlaska u kancelariju specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

“Taj snimak je pregledan u sudnici, a sud, tužioci, okrivljeni njihova odbrana i javnost su mogli vidjeti groteskne scene kada Mirko Velimirović ulazi u tu prostoriju i pokušava da na jedan nespretan način snimi to oružje uzeto na revers iz policije. Sa strane su se mogli čuti glasovi pripadnika Specijalnog policijskog odjeljenja, koji njemu tako zbunjenom sufliraju šta treba da radi. Po nalaženju ovog suda nije dokazano da je Mirko Velimirović od izvjesne osobe Fadilj na Mokroj Gori kupio oružje i da ga je po prethodnim instrukcijama Katnića rasklopio i bacio u jezero Gazivode. Niti je znao opisati gdje se to jezero nalazi, niti je znao kako je tu radnju izvršio. Mokra Gora je ogromna planina sa ogromnom površinom pa je za sud nevjerovatno da Velimirović tamo nalazi Fadilja bez nekog prethodnog dogovora sa nekim i bez telefonske komunikacije. To je kao da tražite iglu u plastu sijena”, kazao je Radović.

O odlasku svjedoka saradnika Saše Sinđelića u Moskvu, 27. septembra 2016. godine, takođe je detaljno pričao:

“Saša Sinđelić daje detaljan opis sa nizom najsitnijih detalja koji su karakteristični za naučeni iskaz, pri čemu na pitanje odbrane nije znao opisati zgradu SDT-a. Iz dopisa Ministarstva inostranih polova Ruske federacije od 5. septembra 2018. godine, u čiju autentičnost nema sumnje, se utvrđuje da je Sinđelić 27. septembra 2016. godine međunarodnim letom iz Beograda doletio na aerodrome Šeremetjevo kojom prilikom nije prešao državnu carinsku granicu Ruske federacije – odnosno nije prošao ni pasošku ni carinsku kontrolu. Istog dana je iz tranzita odletio za Beograd. Na pitanje odbrane na jednom pretresu, Sinđelić je dozvolio mogućnost da je sjedio u prostoru koji odgovara tranzitu što je u potpunosti suprotno njegovom iskazu da je proveden, kroz jedan hodnik zaobilaženjem pasoške kontrole”.

Sudija je rekao da ni oprema koja je, prema optužnici, trebalo da posluži, za ulazak u Skupštinu Crne Gore i druge institucije, a koju je Saša Sinđelić predao MUP-u Srbije 25. oktobra. 2016. godine, nije prenesena u Crnu Goru.

“Na snimku predaje se čuje kako Sinđelić govori da je to oprema koju on inače prodaje po buvljoj pijaci i nesporno je da se on time bavi. Dakle ni oprema ni oružje nijesu unijeti u Crnu Goru a ono oružje koje je snimljeno u iznajmljenoj kući na Starom aerodromu poslužilo je da sudija za istragu po zahtjevu nadležnog Specijalnog tužilaštva donese naredbu za sprovođenje mjera tajnog nadzora. Iz sporovedenih dokaza je nadalje utvrđeno da su pripadnici Specijalne jedinice, a koja je po optužnici trebalo da preuzme oružje u Crnoj Gori, puca na pripadnike crnogorske policije i uđe i zauzme zgradu Skupštinu Crne Gore i ostalih institucija, uhapsi predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, proglasi pobjedu opozicije, a u čemu bi aktivnu ulogu imali optuženi Mandić i Knežević, zapravo su se dan prije i na dan parlamentarnih izbora nalazili u rejonu Zlatibora i Čajetine i nije dokazano da je radnja izvršenja pokušaja terorizma na teritoriji Crne Gore otpočela. Da bi se radilo o pokušaju krivičnog djela, a postoji svršeni i nesvršeni pokušaj, radnja izvršenja treba da otpočne, a da posljedica izostane nakon preduzimanja radnji izvršenja ili iz nekog razloga se ne dovrši radnja izvršenja. Sve ove radnje koje su navedene u optužnici su pripremne radnje za terorizam, tako da nije dokazano da je započela radnja izvršenja jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona lenovo”, obrazložio je tada Radović.

Kada govorimo o krivičnom djelu stvaranje kriminalne organizacije na odnosu na Vladimira Popova kojem se stavlja na teret da je zajedno sa Šišmakovim organizovao kriminalnu organizaciju, pri čemu iz svih provedenih dokaza se utvrđuje da se taj čovjek pojavljuje nekoliko puta, stoji sa strane kao neka vrsta obezbjeđenja, pa apsolutno nije dokazano da je on organizator kriminalne organizacije, obrazložio je Radović, prilikom izricanja prvostepene presude.

On je rekao da je, prema optužnici, i Dikić imao plan da postupa po nalozima organizatora kriminalne organizacije, ali da sa njima nikada nije imao bilo kakav kontakt, bilo koje vrste…

“Iz iskaza Sinđelića i Velimirovića utvrđuje se da Dikić nije znao ni za kakvo oružje niti je imao komunikaciju sa bilo kojim pripadnikom ove kriminalne organizacije, a kako je to predstavljeno optužnicom kao ni sa onim ljudima koji su iz Srbije došli u Crnu Goru. Sa njim je u Crnu Goru došla i njegova emotivna partnerka Kristina Hristić koju je Specijalno tužilaštvo optužilo da je kao pripadnik kriminalne organizacije ugovarala sastanke između ostalih članova i da je sa svog mobilnog telefona za potrebe optuženog Dikića ostvarila komunikaciju sa Sinđelićem i Mirkom Velimirovićem. Da bi neko preduzeo ove radnje on mora imati svijest i volju za to. Očigledno je da iz njene odbrane i Dikića da ona apsolutno nije znala i jednostavno mu je dala telefon tako što je pritisla tipku, a poruka je otišla Mirku Velimiroviću prilikom njihovog putovanja iz Bara u Podgoricu. Ovim se iscrpljuje cijela njena uloga”, konstatovao je sudija.