Na svojoj 14. sjednici, održanoj 27. marta 2018. godine, Opštinski odbor Pokreta za Pljevlja donio je odluku da podrži predsjedničkog kandidata Mladena Bojanića, iako smo svjesni da u ovom trenutku u Crnoj Gori ne postoje ni elementarni uslovi za fer i slobodne predsjedničke izbore.

Sudska farsa sa insceniranim državnim udarom se nastavlja i ne nazire joj se kraj, a sve u cilju davljenja najjačeg opozicionog subjekta. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević ekspresno je osuđen i smješten u zatvor u Spužu. Progon srpskog naroda, Srpske pravoslavne crkve, srpskog jezika i ćirilice se nastavlja. Zabranjeno je obilježavanje godišnjice agresije NATO pakta na

Saveznu republiku Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru. Osnivaju se groblja za okupatorske vojnike iz Drugog svjetskog rata, a bratske kosti i dalje leže po nebrojenim jamama, počev od pljevaljske Stražice pa diljem Crne Gore. Zabranjeno je podizati spomenike poginulim rodoljubima iz ratova 1991. i 1992. koje je u rat pozivao današnji predsjednički kandidat DPS-a, u to vrijeme predsjednik vlade Crne Gore Milo Đukanović.

Desant na javni servis televizije Crne Gore privodi se kraju. Birački spisak se uspješno približava broju stanovnika Crne Gore, zahvaljujući licima koja decenijama ne žive u Crnoj Gori. Državni resursi i sve poluge vlasti od policije, državne bezbjednosti, zaposlenih u državnim firmama i ustanovama, prljavog novca, ucjena i pritisaka svake vrste, na raspolaganju su šefu režima i predsjedničkom kandidatu Milu Đukanoviću.

U ovakvoj situaciji logički se postavlja pitanje ima li uopšte smisla učestvovati na takvim izborima. Odmah da kažemo nema. Ali, obzirom da gospodin Đukanović ima podršku Zapada, i da uvijek može naći nekoliko satelitskih stranaka, koje bi u varijanti bojkota opozicije istakle svoje predsjedničke kandidate i odglumile izbornu utakmicu, onda se ni bojkotom ništa ne dobija.

Ono što daje nadu da je došao zeman da se mijenja vlast u Crnoj Gori jeste činjenica da je DPS-u trebalo gotovo četiri mjeseca da odredi predsjedničkog kandidata. Tek kad su shvatili da će svaki drugi kandidat izgubiti izbore DPS je posegnuo za Đukanovićem, koji jednostavno ne smije izgubiti izbore. Ne smije, jer on je u svijesti članova DPS-a jednako država Crna Gora. Pa ako bi se kojim slučajem i desilo da ih izgubi posegnuće se za nekom rezervnom varijantom, koja bi podrazumijevala uvođenje vanrednog stanja radi spašavanja Crne Gore i njenih vlasnika.

O atmosferi u DPS-u najbolje govori izraz lica gospodina Đukanovića nakon saopštavanja predsjedničke kandidature. To nije bilo lice dobitnika, već čovjeka koji je prinuđen da spašava ono što se spasiti ne može.

Ono što budi nadu je postupak danilovgradskih srednjoškolaca koji su i ove godine obilježili godišnjicu NATO agresije. Uvjereni smo da je u Crnoj Gori stasala generacija mladih ljudi koji ne žele da žive u okupiranoj Crnoj Gori. Zato se nadamo da će pobjeda na predsjedničkim izborima značiti slobodu ne samo za Milana Kneževića, već i za sve građane Crne Gore.

Da, zajedno možemo, za Mladena Bojanića i slobodnu Crnu Goru.

U Pljevljima, 28.03.2018.god.

POKRET ZA PLjEVLjA