Rukometna priča Admira Pelidije počela je u Pljevljima kada je sa deset godina postao član RK Rudar. Nakon toga prelazi u RK Mornar. Zatim odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje i nastavlja igru u RK Goražde, čiji je i sada član po drugi put u karijeri.

Ovaj dvadesetdvogodišnji pivot ljubav prema ovom sportu i mnoge dosadašnje uspjehe duguje roditeljima koji su njegova najveća podrška. Prošao je sve mlađe reprezentativne selekcije. Prošle sezone našao se na spisku selektora Ljubomira Obradovića za našu seniorsku reperezentaciju. Ovim putem želi da iskaže posebnu zahvalnost selektoru Obradoviću na prilici koju mu je tada ukazao.

Svoja očekivanja za naredni period Admir je podijelio sa nama, ističući da svojim radom i trudom teži da zasluži novu sezonu u inostranstvu, ali i mjesto u crnogorskoj selekciji koja ima posebno značenje za njega kao sportistu.

Koliko dugo se bavite rukometom?

Rukometom se bavim već 12 godina, tačnije od svoje desete godine.

Kako ste zavoljeli ovaj sport?

Ljubav prema rukometu mi je ugradio moj otac, koji me je kao klinca vodio na utakmice tadašnjeg RK Pljevlja koji je igrao prvu ligu zajedničke države SCG i kada su u Pljevlja dolazili renomirani protivnici kao što su Crvena Zvezda, Partizan, Metaloplastika, Lovćen. Upravo gledajući te utakmice sam se i zaljubio u rukomet i počeo da maštam da cu i ja jednog dana igrati tako velike utakmice pred punim tribinama.

Smatrate li da se talenat i kvalitet više cijeni u inostranstvu nego kod nas?

Mislim da danas se u inostanstvu talenat mnogo vise cijeni nego kod nas, ali svakako da je to povezano i sa samim uslovima za rad i napredak koji su van naše zemlje mnogo bolji i gdje mnogi sportisti svoj potencijal razviju do kraja.

Borba za uspjeh je uvijek zahtjevna, pa recite nam koji su vaši sledeći potezi kojima biste Vašu karijeru podigli na viši nivo?

Prije svega nadam se da ću veoma brzo imati definisanu situaciju za sledeću sezonu. Očekujem da će se određeni razgovori veoma brzo privesti kraju i da cu odabrati pravu sredinu za nastavak karijere, pa samim tim i da ću uz jedan kvalitetan rad podići svoju igru na viši nivo.

Više puta zablistali ste u timu Goražda, bili ste odlični na utakmicama sa najvećim protivnicima i glavnim favoritima za titulu, poput one sa RK Borac iz Banja Luke. Vaši učinci za ovaj tim često su bili dvocifreni, kakv značaj ima za vas ovaj klub?

Za Goražde me prije svega vežu lijepe emocije još iz perioda i prije nego što sam došao da igram. Ovdje imam mnogo prijatelja. Takođe na svakoj utakmici imamo ogromnu podršku navijača, tribine su gotovo uvijek popunjene i kada je tako to vam predstavlja samo dodatni motiv u igri. Grad živi za rukomet, pobjede se mnogo slave, a porazi veoma teško podnose. Međutim sa druge strane, ja imam određene ambicije u karijeri. Želim mnogo više da igram u fazi napada, da napredujem i da se usavršavam. To je onako jedina stvar koja nije bila dobra ove sezone u Goraždu, a ja ne žlim sebe profilisati kao samo odbrambenog igrača. Mislim da sam to i dokazao uvijek kada sam dobijao šansu. Ipak, meni je u ovom trenutku najbitnije da je ekipa ostvarila svoj cilj za ovu sezonu i opstala u ligi, iako nas je veoma malo dijelilo i od toga da se umiješamo u borbu za plasman u plej of-u.

U subotu ste pobijedili RK Sloga u odlučujućoj utakmici za opstanak u ligi. Postigli ste tri gola za 15 minuta koliko ste proveli na terenu. Vaš utisak nakon postignutog uspjeha?

Mislim prije svega da smo pokazali veliki nivo zrelosti i stabilnosti s obzirom da se radilo o utakmici koja je nosila veliki ulog. Odigrali smo hrabro i uz podršku naših navijača došli do najbitnije pobjede u sezoni. Sada mirno čekamo poslednje kolo i već polako se svi spremamo za pauzu i odmor koji slijede.

Šta je za Vas najveći uspjeh do sada?

Na ličnom planu to je poziv u seniorsku reprezentaciju prošle godine, za baraž utakmice sa Rusijom, kada je selektor bio Ljubomir Obradović. Bila mi je velika čast što sam dio tima koji se bori da svoju državu odvede na veliko takmičenje.

Prva na spisku Vaših želja? Kakve su mogućnosti da ih sve ostvarite?

Najveća mi je zelja, kao i svakog sportiste, da me povrede zaobiđu i da imam kontinuitet u radu. Svakako da gledano malo dalje velika je želja da igram u nekoj jakoj ligi van naših prostora, određjeni razgovori se vode u tom pravcu i u nekom narednom periodu vidjećemo šta će se sve izdešavati u tom djelu.

Kada ste sigurni da ste dali svoj maksimum na parketu?

Ono sto uvijek radim je da dajem svoj maksimum na terenu, sve u cilju da moja ekipa pobjedi. E sada moram istaći da nekada je to dovoljno, a nekada ne. Najbitnije je da nakon utakmice budem svijestan da sam dao sve od sebe i da svaku sledeću utakmicu odigram bolje od predhodne.

Da li imate uzore?

Iskreno rečeno nemam uzore. Nastojim da svakodnevno pratim određene igrač na najvišem nivou, koji igraju moju poziciju i imaju slične karakteristike kao ja. Iz svega toga izvalčim ono sto bi meni pomoglo da budem bolji.

San koji biste voljeli da Vam se uskoro ostvari?

Volio bih da u budućem periodu svojim igrama zaslužim da ponovo budem dio reprezentacije. To je najveća čast koju jedan sportista može da ima.