Pljevljak Pero Kovačević tvrdi da je obolio od dijabetesa nakon što je pretrpio uvrede i psovke od drugog čovjeka pljevaljske Termoelektrane Vladimira Šestovića. Kovačević je u Termoelektrani angažovan preko jedne od brojnih agencija koje rade poslove u ovom industrijskom postrojenju. Radio je nekoliko godina, odnosno dok se nije sukobio s Vladimirom Šestovićem. Prema Kovačevićevim riječima, Šestović svakodnevno vrijeđa zaposlene u Termoelektrani, otpušta i zapošljava, ne vodeći računa o propisima, a u više slučajeva doveo je u pitanje bezbjednost i živo¬e jednog broja zaposlenih. Kovačević kaže da za šezdeset godina nikada nije nikoga panjkao, da se nikad nije javno na nekoga žalio, ali da je sada odlučio da javno progovori o dešavanjima u Termoe-ektrani, jer radnici svakodnevno trpe poniženja.

Radio sam kao poslovođa i nikada nisam imao primjedbi od nadležnih organa i rukovodilaca Termoelektrane. Zajedno s mojim radnicima aktivno sam se angažovao da i spoljašnost i unutrašnjost preduzeća budu uređenija. Smatrao sam da je Termoelektrana naša matična firma. Tako je bilo sve dok mi jednog ponedjeljka drugi čovjek u Termoelektrani nije rekao da se kupim i da idem kući, kaže Kovačević i objašnjava da za uvrede koje je tog dana pretrpio od Šestovića nije dao nikakvog povoda. Kovačević navodi da je sve počelo od preseljenja kancelarija s četvrtog sprata zgrade za održavanje. Prema njegovim riječima, namještaj su prenosili radnici, a sva dokumentacija je arhivirana po propisima, odnosno čitav posao je rađen kako treba.

Na hodniku sam se sreo s Vladimirom Šestovićem koji je pošao sa mnom da bi pregledao radove. Idući od kancelarije do kancelarije vidio je da je u jednoj prostoriji ostao samo jedan računar i ja sam mu objasnio da je vlasnica računara tako tražila, kazavši da iz Nikšića treba da dođe komisija kako bi kompjuter dekodirala. Kazao sam da nam je rečeno da taj računar ne nosimo. Šestović je potom povisio ton, govoreći mi da sam nesposoban, da sam glup i da sam lažov, ispričao nam je Kovačević i pojasnio da je to bio uvod u ono što je potom uslijedilo.

U nastavku obilaska prostorija Šestović je, tvrdi Kovačević, nastavio da ga vrijeđa, a kulminacija se desila kad su obišli kancelariju inženjera mašinstva i magistra K. M.

Kovačević tvrdi i da je Šestović u više navrata doveo u opasnost živote ljudi.

Tokom remonta 2013. godine, u junu, vodio sam grupu sezonaca preko jedne firme. Nekolicinu momaka sam poslao u komoru na 12 metara. Komora je uskog prolaza s dva kružna otvora s jedne i sa druge strane. Momci su vadili čaure s rešetaka koje su zapekle. Tom prilikom Šestovića i inženjera Joksimovića sreo sam u kotlarnici. Ja sam liftom otišao na 12 metara, a oni uključili ventilator svježeg vazduha koji se nalazi u kotlanici. Bez ikakvog obavještenja i upozorenja pustli su ventilator u komori u kojoj su bili radnici. Podigla se ugljena prašina, tako da su od te prašine jedva uspjeli da izađu. Bili su crni kao ugarci, krvavih očiju, a jedan radnik je imao i rasjekotinu na glavi, tvrdi Kovačević i navodi da se drugi slučaj desio u kotlu na 4,5 metara. Kovačević navodi da je jedina sreća bila što su radnici u kotlu bili blizu vrata i što su imali priliku da iskoče, kada su ogromni komadi počeli da otpadaju, nakon što je Šestović uključio sklopku koju nije smio dirati, bez prethodnog obavještenja.