Pljevljak Željko Macanović, proizvođač organske hrane, je odlučio da se nakon 20 godina rada u Beogradu, vrati na roditeljsko imanje u selo Glibaći kod Pljevalja. U rodnom selu na oko 30 hektara dugi niz godina bavi se proizvodnjom žitarica, a zasije gotovo od svake vrste, pa u njegovim poljima ima spelte, heljde, raži, ječma, pšenice. Na površini od 22 ha sije heljdu, ječam i raž, a na oko 8 ha smješu.

Svake godine u zakup uzima dodatnih oko 15-20 ha. Oko 90% žitarica, prerađuje u brašno. Svoje proizvode prodaje pekarama, restoranima i prodavnicama zdrave hrane širom Crne Gore. Željko posjeduje svu neophodnu mehanizaciju, a bavi se organskom proizvodnjom od 2006. godine.

Ono što je najvažnije, svaka faza gajenja je tradicionalna, što daje poseban pečat njegovim proizvodima:
“ Moja porodica se 120 godina bavi poljoprivredom. Otišao sam u grad, živio dvadeset godina u Beogradu i onda sam odlučio da se vratim na selo i da nastavim tradiciju moje porodice. Radio sam u raznim firmama, bavio se građevinarstvom, ali sam, ipak, po zanimanju seljak. Ljepše je i bolje biti svoj na svome, i korisnije, nego raditi kod nekog drugog“.

Za organsku proizvodnju ima sve neophodne sertifikate, a žitarice inače melje „pod kamen”, onako kako su njegovi stari nekada radili. Godišnje ima od 50 do 80 tona prinosa. Brašno proizvodi od 2003. godine. Od 2006. godine se bavi organskom proizvodnjom žitarica: Heljda, Spelta, Raž, Ječam, Pšenica i Ovas.

Proces prerade: zrno poslije žetve prvo ide na selektor gdje se odvajaju primjese i zrno slabijeg kvaliteta (tanje i lomljeno zrno), Zatim se suši do dozvoljene količine vlažnosti 10 do 12%, zatim ide na mljevenje na mlin sa prirodnim kamenom. I na kraju pakovanje od 1-5-10 i 25 kg.

-“ Obrađujem oko 30 hektara u Glibaćima. Nama je Žabljak udaljen tek deset kilometara vazdušnom linijom, a Pljevlja 25. Uz sve to nalazimo se na 1.400 metara nadmorske visine i to nam sve zajedno garantuje dobar, zdrav, proizvod“ – kazao je on.

Svojim radom podstakao je i druge u selu, pa se mještani ovog sela vraćaju ratarstvu. Odavno napuštene oranice oživaljavaju, kaže nam domaćin.
– „Trudim se da ih malo pokrenem i uspio sam. Jedan period Opština Pljevlja davala je 15 odsto organskih proizvoda u Crnoj Gori, a danas oko 20 procenata. Mislim da nas sada u organskoj proizvodnji ima više nego u Nikšiću, Podgorici i Danilovgradu zajedno“ – zadovoljan je Macanović.
Sa prodajom brašna nema problema, jer su njegovi proizvodi postali prepoznatljivi po kvalitetu i u Crnoj Gori tako i regionu, gdje redovno učestvuje na sajmovima zdrave hrane i redovno osvaja nagrade.

Sa njim se iz Beograda vratio i njegov sin, koji mu pomaže u poslu. Nada se Željko, da će njegov nasljednik nastaviti sa tradicijom Macanovića.
– „Nažalost, sela izumiru, mladi ne ostaju, odlaze. Sin radi sa mnom, međutim, nisam 100 posto siguran da li će se zadržati. I ne treba ja da ga zadržim, nego država. Moje je da mu stvorim osnovne uslove, a država da stvori ostale uslove za život na selu. Prilike na selu nijesu baš najbolje, ali se nadam da će se i tu nešto promijeniti“ – smatra Macanović.

Na Međunarodnom sajmu poljoprivrede u Novom Sadu, dobitnik je velike zlatne medalje za brašno od heljde i zvanje šampiona kvaliteta u kategoriji „proizvodi na bazi žita“