Lisica na krovu prizemne kuće u naselju „Varoš“ od prije nekoliko dana, predstavlja jedan od primjera koji pokazuje da su se lisice odomaćile u pljevaljskoj gradskoj sredini. Prije par dana psi lutalice su u blizini marketa „Voli“ tjerale lisicu prema rudarskoj deponiji.
Iako imaju trenutno idealne uslove za lov u prirodi, lisice se sve češće u potrazi za hranom obično noću i u ranim jutarnjim časovima mogu vidjeti u užoj gradskoj sredini Pljevalja.
Lisice najčešće mogu vidjeti stanari zgrada u naselju Golubinja, mnoge se sa brda Pliješ spuste do rudničke separacije, viđene su i u naselju Guke.
Jedna lisica sa brda „Stražica“ se još prije nedelju dana spustila do dvorišta prvih kuća iznad Vatrogasnog doma, a po izgledu se lako moglo zaključiti da je bolesna. Ova lisica, kao što možete vidjeti na snimku, slobodno obilazi dvorišta kuća u potrazi za hranom i prilikom susreta sa mještanima se već nedelju dana slobodno kreće i ne pokazuje znake ugroženosti.
Iz gradske službe koje se bave hvatanjem pasa lutalica kažu da nemaju ovlašćenja za hvatanje divljih životinja u gradu i da je za njih zaduženo pljevaljsko lovačko društvo.
Iz pljevaljskog lovačkog društva tvrde da gradska sredina ne spada u teritoriju koja je pod ingerencijom pljevaljskog lovačkog društva, da im je zabranjena upotreba vatrenog oružja u gradu i jedino mogu da pretražuju teren i da petardama tjeraju divlje životinje iz grada. Intervencije u gradu kad su u pitanju izlasci na teren u vezi hvatanja divljih životinja, takođe nije u nadležnosti ni veterinarskih službi u gradu.
Iz lovačkog društva Pljevlja apeluju na građane da budu oprezni prilikom susreta sa divljim životinjama u gradu. Što se tiče nihovih zakonskih mogućnosti a na osnovu poziva građana da se u njihovim dvorištima nalaze divlje životinje one su veoma male.
Bjesnilo predstavlja primarno bolest divljih i domaćih životinja koja se na čovjeka prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom (najčešće ujedom). Virus bjesnila je gotovo isključivo neurotropnog karaktera tako se bolest manifestuje simptomima centralnog nervnog sistema i uvijek završava smrtnim ishodom.
Najznačajnija forma silvatičnog bjesnila je ona koja podstiče iz crvene lisice. Kada je lisica bijesna, gubi strah i na takav način dolazi u kontakt sa psima i oni najčešće inficiraju ljude. Bjesnilo je opasna bolest koju uzrokuje virus, a mogu oboljeti svi sisari. Rakuni, tvorovi, lisice, šišmiši, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisari, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo. Životinja se zarazi tim virusom putem pljuvačke, najčešće tokom ujeda životinje.
Zbog toga program iskorenjivanja bjesnila ima za cilj prije svega da zaštiti zdravlje ljudi, pa onda zdravlje životinja i obezbijedi dobrobit životinja. U širem kontekstu, doprinosi i boljem pozicioniranju Crne Gore na međunarodnom tržištu.
Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – Ministarstvo polјoprivrede i ruralnog razvoja obično u jesen počinje sa kampanjom oralne vakcinacije lisica protiv bjesnila u Crnoj Gori.
Vakcinacija se sprovodi izbacivanjem vakcina u obliku oralnih mamaca iz aviona na području cijele zemlјe, osim u urbanim mjestima i vodenim površinama, prema usvojenom planu vakcinacije, a u zavisnosti od vremenskih uslova. U slučaju povoljnih vremenskih prilika, distribucija vakcina obično traje pet do sedam dana.
Pročitajte još