Poljoprivredno-trgovinski kombinat Pljevlja(PTK), nekadašnji gigant lokalne privrede zapošljavao je u najboljim godinama svog poslovanja i do hiljadu radnika, raspolagao sa ogromnim zemljišnim fondom, mnogobrojnim poslovnim prostorima u gradu i regionu i redovno izmirivao sve obaveze prema radnicima i državi.

Politikom države kroz koncept liberalnog kapitalizma „PTK“ se transformisao u četiri pravna subjekta, od kojih je kasnije nastalo 9 zemljoradničkih zadruga. Posle donošenja novog zakona o kooperativama iz 2015. godine, od njih devet preregistrovane su samo tri zemljoradničke zadruge, od kojih u današnje vrijeme funkcioniše samo mljekara. Od nekad bogatih pljevaljskih zemljoradničkih zadruga koje su proizvodile ogromne količine hrane praktično nije ostalo ništa.

Najbolji primjer propadanja nekad značajnog privrednog subjekta u gradu je pljevaljska Z.Z. „Kooperativa-Klanica“ za koju je rješenjem Privrednog suda u Bijelom Polju, St.br.25/12 od 07.06.2012.godine pokrenut stečajni postupak, a na osnovu člana 134. Zakona o stečaju.

Zaposleni u pljevaljskoj Z.Z. „Kooperativa – Klanica“ po riječima Miloja Golubovića, nekadašnjeg radnika i predsjednika Upravnog odbora zemljoradničke zadruge su od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i drugih nadležnih institucija u državi i opštini Pljevlja, više puta tražili da se zaštiti vrijedna imovina zadruge, koja je bila u stečajnom postupku zbog neizmirenih poreskih obaveza i drugih problema u poslovanju.

Umjesto pomoći države i lokalne uprave na očuvaju ovog značajnog lokalnog privrednog subjekta, na osnovu pokrenutog stečajnog postupka više puta je putem oglašavanja nuđena prodaja imovine stečajnog dužnika, koja je obuhvatala zemljište sa pripadajućim objektima kroz postupak javnog nadmetanja.

Predmet prodaje su bile nepokretnosti – zemljište sa pripadajućim građevinskim objektima, poslovnim zgradama u privredi, pomoćnim objektima evidentiranim u sledećim listovima nepokretnosti: LN br.4154 KO Pljevlja, LN br.63 KO Glibaći, LN br .65 KO Varine, LN br.126 KO Kosanica, LN br. KO Borova. Početna licitaciona cijena ispod koje se nije išlo prilikom prodaje nepokretnosti iznosila je 500 hiljada eura.

Prema izjavama tadašnjih zaposlenih radnika „Kooperativa-Klanica“ je raspolagala u to vrijeme sa preko 500 ha zemljišta, od čega je oko 80 hektara bilo pod šumom. Sama klanica u gradu se prostirala na oko 2 hektara zemljišta, sa poslovnim objektima na oko 1900 m2 sa pripadajućim građevinskim dozvolama, posjedovala i značajnu opremu za klanje sitne i krupne stoke, odjelenje za preradu i sušenje mesnih prerađevina, više rashladnih komora velikog kapaciteta, više prodajnih objekata u gradu i tri maloprodajna objekta u Sarajevu, ukupne površine preko 200 m2. Takođe na seoskom području zadruga je imala preko 2500 m2 poslovnog prostora sa opremom.

Imovina Z.Z. „Koperativa Klanica“ je posle nekoliko godina od uvođenja stečaja prodata, a povjerioci namireni u okviru raspoloživih sredstava. U centralnom registru 2017. godine je kao novi vlasnik upisana firma za mješovitu poljoprivrednu proizvodnju D.O.O. “Montepol grupa”, koja po riječima bivših radnika klanice ni do današnjeg dana nije pokrenula proizvodnju.

Miloje Golubović bivši radnik ove nekadašnje pljevaljske zemljoradničke zadruge koji se obratio portalu „PV Informer“ sa grupom bivših radnika, tvrdi da su radnici posle prodaje zadruge iz stečajne mase primili samo procentualno mali dio materijalne nadoknade za nekoliko godina ranije neizmirenih obaveza prema njima, koja je bila neadekvatna stvarnim dugovanjima prema njima.

Takođe navodi da su se radnici u dva navrata obraćali pisanim putem predsjedniku i stečajnom sudiji Privrednog suda Crne Gore sa potpisima 21 bivšeg radnika, tražeći informacije o toku vođenja stečajnog postupka i utvrđivanju da li je sve rađeno po zakonu. Radnici su se prvi put obratili Privrednom sudu Crne Gore 15.01.2020. godine, a drugi put 12.04.2022. godine tražeći informacije kolika je procjenjena vrijednost imovine, da li je oprema bila sastavni dio prodaje, da li su poslovni prostori u Sarajevu prodati, šta je od zemljišta, poslovnog prostora i opreme u Pljevljima prodato, iznose iz obračuna ličnih dohodaka radnika i troškove stečajnog postupka?

Radnici takođe traže da se utvrdi od strane nadležnih tužilačkih organa zašto na samom početku stečajnog postupka nije prodata prodavnica u Sarajevu za ponuđenih 85 hiljada eura i šta se desilo sa veoma vrijednom imovinom u regionu, da li su prodate tri prodavnice u Sarajevu i ako jesu kome, za kolike iznose i gdje je taj novac? Takođe navode da se u oglasu za prodaju imovine kroz stečaj, imovina prodavala po broju nepokretnosti iz kojeg se nije moglo vidjeti šta se konkretno od imovine prodaje, niti koja površina zemljišta.

Odgovore od nadležnog suda koji je vodio stečajni postupak nikad nisu dobili. Odgovor su usmeno dobili jedino od tadašnjeg stečajnog upravnika, koji ih je obavjestio da je sve radio po zakonu.

Golubović i grupa bivših radnika klanice traže da država, Rudnik uglja ili neki drugi pravni subjekt kupi imovinu klanice i da se za preostale radnike izmiri pravična naknada i ponovo pokrene proizvodnja u klanici. Traže takođe da nadležni državni organi utvrde šta se desilo sa djelom veoma vrijedne imovine u regionu.

Kako se može vidjeti na jednoj od fotografija na jednom od objekata klanice stoji tabla da je na prodaju 17.246 m2 firme. Redakcija portala je pozvala broj koji stoji na tabli o prodaji i dobila obavještenje da se prodaje samo prostor klanice u gradu u okviru koje postoji oko 2 hiljade kvadrata pod objektima. Od ukupnog iznosa zemljišta koje je bilo u vlasništvu zadruge, Montepol grupa” je kupila svega 330 hektara. Takođe navode da oni nisu kupili poslovne objekte koji su bili u Sarajevu u vlasništvu zadruge. Takođe smatraju da kompletan stečajni postupak nije ni zaključen, ali ono što je sigurno je da oni nisu kupili navedene poslovne objekte, niti znaju šta je bilo sa tim poslovnim objektima.

Redakcija portala je kontaktirala nekoliko vlasnika lokalnih mesara i od njih dobila informaciju da je ponovno pokretanje pogona klanice velika potreba za njih, jer zbog nepostojanja u gradu objekta za uslužno klanje stoke imaju dodatne troškove, jer otkupljenu stoku moraju prevoziti u druge opštine gdje se vrši uslužno klanje stoke, što poskupljuje njihove troškove poslovanja.