Crna Gora je najljepša iz vazduha, kaže u razgovoru za Antenu M pilot Vojske Crne Gore Jovan Radeta.

On je za naš poratal objasnio svoj put do sadašnje profesije i kazao nam je da danas ima jednak motiv za posao pilota kao i na početku. Razgovarali smo i o novim helikopterima BELL kao i savjetima za buduće pilote.

Antena M: Kada se kod Vas prvi put javila želja i ideja da vaša profesija bude – pilot?

Radeta: Prva želja da budem pilot javila mi se još u djetinjstvu. Definitivnu odluku sam donio još u osnovnoj školi kada je bila raspisana akcija „Najljepše pismo pilotu“. Napisao sam pismo iz dječijeg srca koje je pronašlo odjek kod ljudi koji su bili u komisiji i dobio sam nagradu da se družim sa vojnim pilotima. Za tih sedam dana smo obišli sve aerodrome na prostoru bivše Jugoslavije. Tada sam imao 12 godina i kroz sve to putovanje želja je u meni sazrela. Iako mali imao sam neki cilj a to je da upišem vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru. Kad sam to saopštio roditeljima oni u početku nijesu bili oduševljeni. Kada sam konkurisao za upis u gimnaziju u Mostaru selekcija je bila dosta jaka, skoro 3.000 kandidata je konkurisalo za prvu godinu. U maju 1991. završio sam sve preglede, zadovoljio uslove i kriterijume i u avgustu 1991. su mi javili da sam primljen.

Antena M: Ispričajte nam Vaš put od odluke do vašeg prvog radnog dana.

Radeta: Kada sma krenuo u vojnu školu to je bio početak moje odluke da krenem tim putem. Poslije završetka vazduhoplovne vojne gimnazije nastavio sam školovanje na Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji. Sa 23 godine sam dobio letački znak pilota.

Antena M: Mnogi koji su željeli, kao i Vi, da budu piloti, na kraju su odustali, kada su vidjeli koliko je zapravo čovjeku potrebno da bude spreman za to. Da li su tačne te priče, da onaj ko želi da bude pilot mora da bude, što se kod nas kaže “zdrav kao drijen“?

Radeta: Ta priča uvijek prati pilota i to je istina. Kad se kaže da je neko pilot smatramo da je to kompletna osoba i da je psihofizički zdrava i spremna na maksimalna naprezanja. Na početku mog školovanja nas je u generaciji bilo 72 a akademiju je završilo samo nas 12. Selektivni zdravstveni pregledi se sastoje od opštih pregleda, pa specijalističkih pregleda, procjene, skrining testova i na kraju kada se utvrdi da je pilot potpuno zdrav postoje dodatni pregledi koje pilot mora da zadovolji a to je da bude podvrgnut maksimalnim naprezanjima fiziološkim. Pregledima tipa održavanje čiste svijesti na velikoj visini, jakim ugaonim ubrzanjima centrifugalnim silama, e to je nešto što ne zavisi od nas. Tokom tih pregleda mogu da se otkriju neke skrivene mane koje čovjek tokom normalnog života ne osjeća ali na određenim opterećenjima i naprezanjima to se manifestuje kroz određene zdravstvene parametre.

Antena M: Koliko često imate ljekarske preglede i kontrole?

Radeta: Ljekarski pregledi za vojnog pilota se rade na godišnjem nivou. Ukoliko se desi da se „probije“ zakazani termin, pilot je van operativne upotrebe dok ne završi taj pregled.

Antena M: Već 20 godina ste pilot, da li se u vašem poslu javilo zasićenje nakon toliko vremena, ili je to profesija koja svaki put kada se odvojite od zemlje nosi novi adrenalin?

Radeta: Kod mene želja da postanem pilot nije bila trenutna, nije bila impulsivna. Ona se stvorila i pratila me tokom čitave karijere, lagano je rasla i meni davala motiv koji čovjek treba da ima da bi dostigao svoj cilj. I dan danas imam jednak motiv za ovaj posao, ako ne i jači nego što sam imao na početku. Bez dobrog motiva nema ni dobrog profesionalizma.

Antena M: Koliko ste već u Vojsci Crne Gore i na kojim pozicijama ste bili?

Radeta: Profesionalnu vojnu karijeru sam započeo u oktobru 1999. i čitav moj put je školski išao. Prva dužnost, nakon završetka akademije, mi je bila da budem pilot u avijacijskom odjeljenju, nakon toga sam postao prvi pilot u tom odjeljenja, nakon toga komandir avijacijskog odjeljenja, pa sam obavljao dužnosti pomoćnika komandanta za navigaciju i nakon toga sam obavljao dužnost komandira eskadrile. Poslije te funkcije sam postavljen za načelnika odsjeka za bezbjednost letjenja. Trenutno se nalazim na dužnosti načelnika za operacije u komandi vazduhoplovstva.

Antena M: MO nabavilo je nove BELL helikoptere, a stići će ih još. Koliko je ta nabavka značajna za Crnu Goru?

Radeta: Nabavka novih helokoptera je važan projekat ne samo za Vojsku Crne Gore već i za državu uopšte. Crna Gora baštini tradiciju vazduhoplovstva u proteklih 100 godina. Mnogi piloti iz Crne Gore ostavili su svoj potpis na nebu širom svijeta, tako da ta tradicija razvoja vazduhoplovstva traje sve ovo vrijeme. Crna Gora je napravila značajan iskorak u odnosu na zemlje regiona kada se odlučila za nabavku potpuno nove flote. Novi helikopteri Bell u potpunosti su poboljšali naš operativni način djelovanja. Trenutno imamo tri nova helikoptera Bell 412 i osposobljene pilote da izvršavaju sve namjenske zadatke. Ja sam imao sreću da budem jedan od četiri pilota koji su prvi pošli na školovanje u SAD i uspješno sam završio tu obuku. Sada uvodim lagano mlađe pilote u operativnu upotrebu na helikopteru Bell 412.

Antena M: Kakvi su Vam sada letački zadaci?

Radeta: Zadaci se sastoje od redovne letačke obuke koju provodimo sa mlađim pilotima. A pored obuke imamo namjenske zadatke koji se realizuju kroz prevoženje tereta i ljudstva, kroz rad sa dizalicom, izviđanje iz vazdušnog prostora, gašenje požara…

Antena M: Letjeli ste vjerovatno bezbroj puta iznad Crne Gore, koji dio je najljepši iz vazduha?

Radeta: Objektivno i nepristrasno, Crna Gora je najljepša iz vazduha. Tako mala zemlja, a toliko različitosti u terenu to ne možete nigdje da vidite. Ne mogu posebno da izdvojim koji je reljef Crne Gore najljepši, jer imate sjeverni dio sa Prokletijama, Durmitorom, Komovima koji u jednom momentu podsjećaju na Dolomite iz Italije. Zatim imate visorovan na Žabljaku koji možete da poredite sa visoravnima na Alpima. I svako taj primorski dio koji ima karakteristike jedne od najljepših obala u Evropi. Možda bih malo izdvojio Bokokotorski zaliv jer je trenutno moja porodica tamo i uvijek sa ljepotom i emocijom pogledam na Bokokotorski zaliv.

Antena M: Neka anegdota…

Radeta: Bio sam treća godina akademije. 27. januara 1997. sam imao kontrolni let za samostalno letjenje na mlaznom avionu sa tadašnjim instruktorom koji je bio strog starješina, ali vrlo pravičan. Poletjeli smo oko osam sati, jak je vjetar bio, borio sam se da vodim avion po zadanim elementima vježbe i na slijetanju sa svim tim vanrednim procedurama. Vjetar je bio veoma jak 15m u sekundi na udare. Kad smo sletjeli on mi je rekao da sam prošao i pitao da li smijem sam da letim po vjetru. To je bilo vrlo interesantno pitanje i promišljeno sa njegove strane. Ja nisam sumnjao u sebe i rekao sam mu ako vi smatrate da mogu, ja smijem. On mi je rekao dobro, ideš, vjetar ti je jak dobar, procijeni uslove. Ja sam startovao avion, odredio sve potrebne provjere. Kad sam krenuo u voženje, vjetar je isto bio jak i u momentu pred izlazak na pistu, pred dobijanje odobrenja za polijetanje, toranj mi je javio da je tiho, bez vjetra i odradio sam svoj prvi samostalni let bez vjetra. Uvijek je važila priča da Bog čuva pitomce, odnosno studente pilote i to je zaista istina.

Antena M: Za kraj, šta biste poručili svim onim mladim ljudima koji trenutno sjede u školskim klupama, i maštaju da jednog dana postanu piloti?

Radeta: Mladim ljudima bih poručio da procijene svoje snage, da zaista osjete ono što bi željeli da rade, da ne rade posao koji ne vole, da rade i da budu marljivi i vrijedni u onome što žele da ostvare. Put do svakog posla, profesije kojom će se baviti nije lak i jednostavan. Ako procijenimo naše želje i motive, imamo dobru podršku od porodice mislim da je put za svakog mladog čovjeka danas lakše ostvariti nego nekad. Mladima bih poručio da rade, da se trude, da uče strane jezike, da slušaju roditelje i savjete onih koji su uspjeli da realizuju svoje želje.