Njegoševu kapelu na Lovćenu će obnoviti Srbi i normalni Crnogorci, poručio je slavni glumac Petar Božović gostujući u emisiji „U žiži“ na A1 Televiziji.

„Ne pristoji da je jedan veliki Njegoš utamničen na Lovćenu. Vidjećemo pokoljenja, biće pametnija od nas, a avetniji od nas niko ne može biti“, kazao je Božović.

Kako je naveo, on jeste Crnogorac, ali je i sam Vuk Karadzić govorio Srbin je iz Crne Gore, i iz Slavonije i Like.

„I iz Hercegovine i iz Šumadije, pa kad dođe stani pa’ni, svi se oni ujedine„, istakao je glumac.

Na pitanje kako je biti Crnogorac u Beogradu nakon 30. avgusta, dodao je ta priča nema nikakve veze.

„To su priče za ove penzionere koji nemaju šta da rade, pa po cijeli dan ispijaju kafe. Meni je otac govorio: Sve u životu budi, samo nemoj da se baviš politikom. Ne mogu reći da me politika ne zanima, ali drago mi je što nikad nisam bio član neke partije“, iskren je Božović.

Odrastao je kao siroče, rano je ostao bez roditelja.

“Ja sam moga oca vidio dva puta u životu, majku nisam ni jednom. Reklo bi se teško djetinjstvo, ja sam imao divno djetinjstvo. Po ocu Božović iz Pipera, po majci Vlahović iz Rovaca. Kad sam išao kod njih uvijek su se takmičili kako su nasamarili jedni druge. Ja sam odrastao u istorijskom muzeju od Balkanskih ratova do ovih sada nesrećnih ratova.

Prije nego što sam znao da čitam, znao sam pesmarice i srpske narodne pjesme. Posle dva logora, čak mi je i otac rekao da je njemački logor bio mila majka pri ovome. Mržnja između pripadnika iste vjere i iste ideologije je veća i teža nego neprijatelja”, ispričao je Božović.

Crnu Goru smatra svojom majkom, pa mu je zato žao kad vidi i probleme koji muče ovu zemlju.

„Žao mi je što sjever živi tako kako živi. Nigdje u svijetu nema da je sjever neke države siromašniji od juga. A nama na jugu uništena obala. Rafailovići bukvalno idu do magistrale. Jednom sam rekao jedini vam je manjak što zgrade nemaju još dva sprata, pa da mogu na Lovćen da doručkujem„, rekao jr Božović.

Prisjetio se svog druženja i prijateljstva sa proslavljenim rediteljem Živkom Nikolićem.

„Živko i ja nikad nismo dijelili Srbe i Crnogorce, niti smo ih svrstavali u ideologije i blokove. Sloboda je preduslov za svako stvaralaštvo. Zaista bi mi karijera bila mnogo siromašna da nisam upoznao mog Žileta“, kazao je Božović.

Prema njegovim riječima, svaki Živkov film je bio duboko promišljen.

„On je još tih godina vidio kuma Žorža iz „Ljepote poroka“. Žoržo je prototip svih crnogorskih tajkuna. Živko je bio toliko divan i skroman, nikad ga nisam prežalio“, naglasila je ova glumačka legenda.

Božović je kazao i da ne može da ode normalno u Crnu Goru zbog politike i granica.

“Kad mi kažu imate li pasoš, dođe mi da bljujem. Ti ćeš meni da tražiš pasoš za Crnu Goru. Jednom sam išao davno preko Jabuke, Pljevalja, prilazim prelazu i vidim da mi supruga Snežana nije stavila ličnu kartu. Približavam se šta ću. Dobar dan, rekoše ovi iz Srbije, a ovamo Crna Gora. Pitaju me šta mi je, ja im kazao da mi žena nije stavila ličnu kartu. On me gleda i kaže mi ne treba mi lična karta ni u Ameriku da idem.

Onda ide crnogorska granica, Crnogorci stanu i pokažu stav. Prišao je i kad me prepoznao uzviknuo je “Petar” i pozvao službenicu, tamo na granici samo što kolo nijesmo igrali”, prisjetio se on.

Iako su mnogi uvjereni da Božovićev glumački talenat prelazi balkanske granice, on svo ovo vrijeme ne bi mijenjao za Holivud.

“Pojedini mi kažu, e moj Petre umjesto da si u Holivudu ti ovdje trošiš vrijeme, a ja ovo vrijeme ne bih dao ni za tri Holivuda”, poručio je proslavljeni glumac.