Svaka četvrta osoba oboljela od demencije godinama nakon pojave prvih simptoma nema dijagnostikovan taj poremećaj, tvrdi se u jednoj studiji.

Termin „demencija“ se ne odnosi na jednu specifičnu bolest, već na skup simptoma koji se javljaju kao rezultat bolesti poput Alchajmerove, koja uzrokuje oštećenje nervnih ćelija.

Posebno je česta među starijim osobama. Jedna od 14 osoba starijih od 65 godina pati od ovog stanja, kao i svaka šesta osoba starija od 80 godina, pri čemu je statistički veća vjerovatnoća da će oboljeti žene.

Svako doživljava demenciju drugačije, ali uobičajeni simptomi demencije spadaju u tri kategorije; problemi sa pamćenjem, kognitivnim sposobnostima i komunikacijom.

Pošto su navedeni simptomi slični onima koje povezujemo sa stanjima koja prate prirodni tok starenja, demenciju je teško dijagnostikovati.

Jedna studija, koju je objavilo Udruženje za oboljele od Alchajmerove bolesti, otkrila je da kod jedne od četiri oboljele osobe prođe najmanje dve godine pre nego što se stanje konačno dijagnostikuje.

Ta dobrotvorna organizacija je ispitala 1.019 pacijenata sa demencijom i njihovih staratelja o iskustvima dijagnostičke procedure, i otkrila da je primarni razlog zašto ljudi nisu dobili pomoć koja im je bila potrebna – bila konfuzija između njihovih simptoma i prirodnog procesa starenja, što se dešava u 42 odsto slučajeva.

Krizna tačka prije prepoznavanja poremećaja

Oko 26 odsto ispitanika reklo je da im poremećaj nije zvanično dijagnostikovan u roku od dvije godine, dok je četvrtina dodala da su već dostigli kriznu tačku – prije nego što im je demencija prepoznata.

„Postavljanje istog pitanja iznova i iznova – ne naziva se starenjem, to se zove razbolijevanje“, rekla je Kejt Li, izvršna direktorka Organizacije, dok je ohrabrivala potencijalne oboljele ili one koji su zabrinuti zbog očiglednog opadanja voljene osobe da se jave ljekaru na preventivni pregled.

Podaci kojima raspolaže Društvo pokazuje koliko opasno može biti boriti kada se osoba sama bori sa simptomima demencije i odlagaže pomoć stručnih lica.

„Da, postavljanje dijagnoze može biti zastrašujuće – znam da sam bio prestravljen kada je mojoj mami postavljena dijagnoza. Ali vredi toga – devet od 10 osoba sa demencijom nam je reklo da su imali koristi od postavljanja dijagnoze. To im je dalo ključni pristup liječenju, njezi i podršci, i dragocjeno vrijeme za planiranje budućnosti. S obzirom na to da je pandemija uzrokovala pad dijagnoza, danas je još važnije potražiti pomoć. Ne morate sami da se suočavate sa demencijom, mi smo tu da podržimo sve pogođene“, dodala je Kejt Li.

Kako bi pomagali ljudima oboljelim od demencije i Alchajmerove bolesti, u Udruženju organizuju procjene u smislu toga – da li neko pati od problema sa pamćenjem, nalaženjem pravih riječi tokom govora, da li ima emocionalne probleme ili teškoće u postavljanju pitanja, ali i prilikom obavljanja uobičajenih aktivnosti kao što je plaćanje računa u banci.

„Za pacijente, njihove porodice i ljekare opšte prakse je od osnovnog značaja da razgovori i pregledi koji mogu da pomognu u dijagnozi, budu blagovremeni“, rekla je dr Džil Rasmusen, koji se bavi demencijom na Kraljevskom koledžu.