Crnogorski izvori vode nalaze se u samom vrhu po kvaitetu u Evropi. I to je poznata stvar. Manje je poznato, a i neshvatljivo, da Crna Gora iz godine u godinu uvozi vodu i to u milionskim iznosima. Naravno, uvoz niko ne može zabraniti, ali zabrinjava paradoksalna činjenica da iz godine u godinu, umjesto da opada, uvoz vode u našu državu, i pored svih izvora i fabrika koje imamo, raste.

U Privrednoj komori Crne Gore kazali su portalu Standard da je uvoz vode tokom prošle godine bio nešto veći u odnosu na 2017. godinu.

„Tokom 2018. godine uvoz vode (mineralne i gazirane bez dodatka šećera ili drugih sredstava za zaslađivanje) je iznosio 10,8 miliona eura„, kazali su nam u Privrednoj komori.

U 2017. uvoz vode je iznosio 10 miliona eura, pa je dakle za samo 12 mjeseci došlo do rasta uvoza ovog proizvoda za 800.000 eura. 

Domaći proizvodi se ne cijene dovoljno

I pored kampanje „Kupujem domaće“, očigledno da građani ne shvataju koliko je značajno primat dati domaćem proizvodu u odnosu na uvozni. Često i u marketima se pri vrhu plasira uvozna voda, dok je crnogorska u posebnom frižideru ili na dnu. 

A za primjerom kako bi trebalo sve da funkcioniše ne treba daleko tragati. Dovoljno je pogledati u region, isti onaj iz kojeg mi najviše i uvozimo onaj proizvod kojim se može pohvaliti bilo gdje u svijetu. 

Hrvatska je tokom kampanje „Kupujem domaće“ koristila slogan: „Kupujte domaće, da vam penzije ne bi kasnile“. U kratkom sloganu je opisano sve. I značaj kupovine domaćih proizvoda, uticaj na budžetkse prihode i u krajnjoj liniji na građane. 

Nije Hrvatska jedina uvidjela da treba jačati svijest od značaju domaćih proizovda. Isto su uradile i naše komšije iz Bosne i Hercegovine. Oni su koristili slogan „Kupuj domaće, misli na nezaposlene i penzionere„, aludirajući da će sa kupovinom domaćih proizovda jačati domaća ekonomija, a pare neće odlaziti u džep inostranih kompanija nego domaćih, koje opet zapošljavaju domaće stanovništvo i državi za njih plaćaju poreze i doprinose. 

Srbija, iz koje dominantno i uvozimo vodu, već godinama u saradnji sa jednom od najvećih kompanija za proizvodnju vode, sprovodi projekat kojim se velika novčana sredstva izdvajaju za podrške trudnicima i mladim roditeljima. Od prodaje svake flaše odvaja se jedan dinar u poseban fond, a taj novac se kasnije koristi za opremanje bolnica, otvaranje škola roditeljstva, kao i za pomoć budućim mamama. Sve ovo je dovoljan razlog bio da građani Srbije isključivo kupuju domaću vodu i tako direktno pomažu i opremanju bolnica, otvaranju škola i sl.

Slabo razvijena svijet

U Crnoj Gori, nažalost, svijet o domaćim proizvodima još nije na nivou na kojem bi trebalo da bude.

Postoje proizvodi koje moramo uvoziti (kafa, banane, pirinač…) ali vodu i to, iz godine u godinu, sve više i više… Tu nema logike. 

Dok god nam domaće ne postane prioritet, ne može nam ni biti osjetno bolje.

Prilikom kupovine dobro treba razmisliti koji će se proizvod u korpu staviti. Jer novac treba da ostaje u državi, a proizvodi da se kupuju od naših proizvođača. Jednostavno je, samo još da počnemo zajednički ovo da primjenjujemo. 

Inostrano poštujemo, ali domaće svim građanima Crne Gore mora imati prioritet.