Bio je 30. avgust 2020. godine za mnoge „noć skuplja vijeka“, kada je prvi put u istoriji naše društvo slobodu počelo osvajati olovkom, principom, političkom saradnjom. Bio je 30. avgust istorijski, ali čini se, mi nismo bili dostojni trenutka.

Jer sve ono što smo uradili nakon toga, za nekoga ko je objektivno posmatrao stvari, bilo je sve, samo ne otklon od loših političkih praksi bivšeg režima.

Nepotizam, transferi već zaposlenih pojedinaca iz lokalnih u profitabilnija državna preduzeća, nezaježljivost, nedostatak empatije prema prijateljima, komšijama, rođacima koji su bili bez posla ili radili za minimalac, sve to sa ciljem ostvarivanja ličnih interesa (nekad i prevelikih) i razvoja partijske infrastrukture.

Dešavalo se, a znaju građani Pljevalja, da su prioritet u zapošljavanju često imali i dugogodišnji aktivisti bivše DPS vlasti, dok su istinski opozicionari zaboravljeni i ostavljeni na marginama.

Formu smo zamijenili ali ne i suštinu ( „jer kad oči zinu, zaje*i suštinu“, kažu stihovi pjesme sarajevske grupe „Letu štuke“).

Zato su predizborna saopštenja u kojima nudimo povlastice, podsticaje, dodatke i druge mjere, uzaludna ako ne bude empatije i istinske želje da se smanjuju socio-ekonomske nejednakosti među građanima Pljevalja.

Zapitajmo se, šta smo učinili ako isti dodatak primaju djeca čiji roditelji imaju jednu minimalnu zaradu i djeca čiji roditelji imaju dvije iznadprosječne zarade? Hoće li 1.000 eura za novorođenčad, dječiji dodatak za djecu sa ruralnih područja, dječiji dodatak od 30 eura za svu pljevaljsku djecu- smanjiti socijalne razlike? Odgovor zna svaki građanin.

Ove najavljene ad hock mjere samo bi „zakrpile“ nagomilane socio-ekonomske probleme. Dugoročno one ne bi bile održive i rentabilne. Ono sto Pljevljima zaista nedostaje je studiozan plan za rješavanje nagomilanih demografskih i socioekonomskih izazova. Praksa je da se počne od onoga što je preče. Zato bi nova lokalna samouprava morala da iznađe načina da, kroz adekvatnu socijalnu politiku, doprinese smanjenju socijalnih razlika.

Sinoć je predstavnik Stranke pravde i pomirenja, gospodin Đurđević,  u završnoj debati na Televiziji Pljevlja, rekao jednu nepobitnu istinu. A to je, da je najzdravija socijalna politika dati ljudima posao. Jer, jedino tako stvaramo osnovu za zadržavanje ljudi u ovom gradu, vraćamo ljudima dostojanstvo i osjećaj vrijednosti.

Nekada je postajala praksa da prilikom zapošljavanja prednost imaju korisnici materijalnog obezbeđenja porodice, takozvane socijalne pomoći.  Tako se smanjivao broj korisnika socijalnih davanja, a povećavao broj zaposlenih. Kako je nestala i zasto je ukinuta ta dobra stara praksa? Nije logično da oni koji nemaju ništa ili imaju malo stalno žive u strahu da će i to malo izgubiti.

Predlažemo da se osnuje lokalni Socijalni savjet ( koji bi činili predstavnici lokalne samouprave, ZZZCG, privrednici, NVO Sektor). Misija Socijalnog savjeta bila bi da transparentnim radom, stvaranjem baze podataka ( broj članova porodice, prihodi, imovina, broj zaposlenih) utiče na pravičniju raspodjelu radnih mjesta na lokalnom nivou, ali ne po cijenu zanemarivanja radnih kompetencija. Svjedoci smo loših praksi prilikom zapošljavanja prethodnih godina, „nabacivanja“, izmišljanja dobro plaćenih poslova onim ljudima koji su već imali stabilan porodični budžet. Cilj je da se kroz rad Socijalnog savjeta prekine sa takvom praksom.

Učinićemo sve da se poboljša socijalna politika u našem gradu, da se smanji jaz između onih koji  imaju sve i onih koji su neopravdanom i lošom socijalnom politikom i preraspodjelom ostali bez ičega.

Smanjenje socijalnih razlika je temelj stvaranja pravednijeg društva i zdrave lokalne zajednice!

Darko Palibrk, kandidat za odbornika koalicije „Temelj za bolja Pljevlja“