Članovi porodica pacijenata koji se liječe u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru tokom prošle godine više puta su se žalili upravi, ministarstvu i ombudsmanu zbog kršenja njihovih prava, učestalih tuča između oboljelih i loših uslova u ustanovi, piše Dan.

Majka jednog pacijenta koji se nalazio u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Kotor podnijela je pritužbu na rad i postupanje bolnice Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, navodeći da je njen sin bio izložen fizičkom nasilju. Po njenoj prijavi utvrđeno je da je mladić imao sukob sa drugim oboljelim na odjeljenju te ustanove.

– Majka je navela da je njen sin pretrpio nasilje od službenika obezbjeđenja koji radi u bolnici. Objasnila je da je taj službenik i druge pacijente maltretirao, vrijeđao, tukao; da je bila zabrinuta za njegovo zdravstveno stanje i da su uslovi u kojima boravi nehumani da nema ormar, police za lične stvari i drugo. Ustanovljeno je, ipak, da je sin podnositeljke pritužbe imao verbalni sukob sa drugim pacijentom, a ne sa službenikom zaduženim za fizičko obezbjeđenje imovine i lica u bolnici, kako je navedeno u pritužbi, i da je bolnica preduzela sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti i obavijestila nadležne o incidentu – navodi se u izvještaju.

Postupajući po prijavi, ombudsman je zaključio da uslovi smještaja u bolnici nisu na odgovarajućem nivou i u suprotnosti su s propisanim standardima te preporukama Nacionalnog preventivnog mehanizma, nerijetko ugrožavaju pravo na privatnost, ograničavaju slobodu kretanja, otežavaju liječenje i rehabilitaciju, a u određenim slučajevima može se raditi i o ponižavajućem postupanju.

– Stoga je nužno pristupiti adaptaciji, proširenju postojećih prostora i rasterećenju postojećih kapaciteta – navode u izvještaju.

U jednom slučaju zaštitnik je ustanovio da se slučajevi nasilja među pacijentima u bolnici dešavaju i da su neprihvatljivi.

– “Ispitivanje postojanja slučajeva nasilja među pacijentima, kao i odgovora osoblja na to nasilje veoma je važno za ocjenu postojanja zlostavljanja u ustanovi, zbog toga što izostanak reakcije osoblja može predstavljati podstrek zlostavljanja – ističe zaštitnik.

I pacijenti i osoblje nagovijestili su da povremeno dolazi do slučajeva nasilja među pacijentima, a u vezi sa nedovoljnim brojem zaposlenih.

– Obaveza države da brine o osobama smještenim u ustanovi uključuje obavezu njihove zaštite od ostalih pacijenata koji mogu da im naškode. Ovo zahtijeva odgovarajuće prisustvo osoblja sve vrijeme, uključujući i noću i vikendima. Osoblje treba da bude odgovarajuće obučeno i spremno da interveniše kada je to potrebno. Osoblje od samog prijema na liječenje pacijenta treba da obazrivo postupa prilikom rasporeda i smještaja pacijenta i donošenja odluke o miješanju pacijenata – navodi se u izvještaju.

Zaštitnik ukazuje da bilo koji vid nasilja između pacijenata u psihijatrijskim odjeljenjima predstavlja veliki problem, ne samo zbog potencijala za povrede pacijenata već i zbog kontraterapijskih efekata i mjera za sprečavanje nasilja.

– Nedovoljan broj osoblja i prisustvo eksternog privremenog osoblja predstavlja jedan od ključnih faktora koji može dovesti do ove pojave. Shodno tome, zaštitnik ocjenjuje da sve osobe koje rade sa pacijentima, a posebno zdravstveni radnici moraju obratiti pažnju na znakove koji upućuju na moguće predstojeće nasilje i preduzeti mjere, koje će svakom pacijentu osigurati poštovanje prava tokom boravka u bolnici – navodi se u izvještaju ombudsman.

U izvještaju se navodi da poseban problem predstavlja ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu zatvorenika.

– Imajući u vidu da se zdravstvena zaštita garantuje svim građanima, kao i da se, shodno važećim propisima, u zatvoru formiraju službe za zdravstvenu zaštitu, iste su dužne da redovno i sa pažnjom prate zdravstveno stanje lica lišenog slobode i da mu obezbijede pružanje zdravstvene zaštite kakvu bi to lice imalo da je na slobodi. U tom pogledu treba imati u vidu da je licu u zatvoru bitno smanjena lična inicijativa u obezbjeđivanju zdravstvene zaštite, te bi shodno tome službe za zdravstvenu zaštitu u zavodima trebalo da sa pojačanom pažnjom prate započete mjere liječenja. Trebalo bi da proaktivno kontaktiraju sa zdravstvenim ustanovama i službama van zavoda, a kako se ne bi propuštalo neophodno pružanje blagovremene zdravstvene zaštite, imajući u vidu da lice lišeno slobode nije u mogućnosti da ostvari neposredan kontakt sa zdravstvenim ustanovama van zatvora – kažu u izvještaju.