Ukoliko pacijent u mjestu prebivališta ima ljekara specijalistu potrebnog za njegov zdravstveni problem, a koji zbog nedostatka medicinske opreme, potrebe za dodatnim mišljenjem kolege ili iz drugih razloga pacijenta uputi u Klinički centar Crne Gore (KCCG), pacijent neće ostvariti pravo na refundaciju troškova puta do Podgorice.

To je „Danu“ potvrdilo više građana iz nekoliko crnogorskih opština, koji tvrde da njihovi izabrani doktori u nekim situacijama ne mogu više ni da im daju uput za specijalistu u KCCG ukoliko ljekara iste specijalnosti imaju u svom gradu (osim za bolničko liječenje), dok u drugim slučajevima dobiju uput i putni nalog za refundaciju putnih troškova, ali ih medicinske sestre u KCCG po završenom pregledu obavijeste da im neće ovjeriti putne naloge, te da je to nalog iz Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO).

– Tražila sam uput od izabranog doktora za ljekara kod kojeg se liječim već duže vremena nakon završetka liječenja u KCCG, ali nije mogao da mi da uput jer mu sistem nije dozvoljavao. Na ekranu je stajalo obavještenje da „usluga nije dostupna“. Uglavnom svi krive izabrane doktore da oni neće da daju uput, ali iz mog primjera zaključujem da ih sistem u tome onemogućava, pored sve njihove dobre volje i namjere. Specijalista koji ordinira u bolnici u mom gradu ne može da obavi kompletan pregled koji mi je potreban jer nema neophodnu opremu za to, zbog čega me i sam upućuje kod doktora u KCCG – kazala nam je jedna pacijentkinja.

Građani koji su nam se žalili tvrde da su u KCCG upućivani i po zahtjevu specijaliste iz zdravstvenog objekta u svom mjestu prebivališta, da se u KCCG liječe već duže vremena zbog specifičnosti zdravstvenog problema koji imaju, ali da im ni u tom slučaju nije omogućena naknada putnih troškova. Pravo na refundaciju putnih troškova ne mogu da ostvare ni oni pacijenti kojima specijalista iz zdravstvenog objekta u mjestu prebivališta ne može da ustanovi dijagnozu ili da obavi pregled zbog nedostatka medicinske opreme, mikroskopa, drugih pomagala i slično.

Svaki pacijent može podnijeti pritužbu Zaštitniku

Glavna savjetnica zaštitnika ukazuje da pacijenti kojima je povrijeđeno neko od garantovanih prava, pa i pravo na refundaciju troškova, imaju na raspolaganju nekoliko mehanizama za zaštitu svojih prava.

– Jedan od tih mehanizama je i Institucija zaštitnika, koja na načelima pravde i pravičnosti preduzima mjere za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda pokreće postupak po pritužbi građana ili po sopstvenoj inicijativi. Pritužbu može da podnese svaki pacijent koji smatra da je aktom, radnjom ili nečinjenjem organa povrijeđeno njegovo pravo. Imajući u vidu iznijeto, građani koji su smatraju da im je uskraćeno pravo na refundaciju troškova mogu se obratiti Instituciji zaštitnika – kazala je Perišić, uz napomenu da odgovore o potencijalnoj diskriminaciji ovih građana i uskraćivanju prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu ne mogu dati bez sprovedenog postupka i analize sveobuhvatnog činjeničnog stanja za određeni slučaj.

Jedan pacijent nam je ispričao da ga je nedavno u KCCG pregledao ljekar po uputu koji je imao, a da su mu poslije pregleda medicinske sestre rekle da mu ne mogu ovjeriti putne troškove (po nalogu koji je imao od izabranog doktora) jer doktora iste specijalnosti ima u svom gradu.

Povodom žalbi građana koji su nam se javljali u prethodnom periodu, „Dan“ je pitao FZO kada je donesena odluka o ukidanju refundacije putnih troškova u ovim slučajevima. Odgovorili su nam da je u pitanju samo striktna primjena zakonskih i podzakonskih propisa, te da svaki osiguranik ima pravo da podnese žalbu ukoliko smatra da je njegovo pravo povrijeđeno.

– Ukoliko je pacijent samoinicijativno želio da ostvari pregled u zdravstvenoj ustanovi tercijarnog nivoa, neće moći da ostvari pravo na refundaciju troškova, a ukoliko zaista postoji indikacija i potreba za uslugom na tercijarnom nivou, svakako da osiguranik ima pravo na refundaciju – kazali su „Danu“ iz FZO.

U odgovoru na pitanje da li smatraju da na ovaj način može doći do uskraćivanja pacijenata za adekvatnu zdravstvenu zaštitu i njihove diskriminacije, a posebno s obzirom da znatan broj građana živi na rubu siromaštva (procjene su oko 20 odsto) i da veliki broj njih nema mogućnost da o svom trošku putuje u drugi grad zarad liječenja, iz FZO su poručili da svaki osiguranik ima pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

– Kao što smo i naveli, ukoliko građanin uslugu ne može dobiti u najbližoj ustanovi, ima pravo na uput za drugu adekvatnu ustanovu i svakako pravo na refundaciju troškova putovanja – tvrde iz FZO.

Upitani kada se može očekivati da sve bolnice u državi budu opremljene na adekvatan način, kako bi se smanjila opterećenost kliničko-bolničkih centara, a da zbog toga (ili zbog velikih troškova po ovom osnovu) ne trpe pacijenti i njihovo zdravstveno stanje, iz FZO su kazali da nisu nadležni za to pitanje.

– U skladu sa finansijskim mogućnostima i politikom Ministarstva zdravlja, kontinuirano se radi na unapređenju uslova u pogledu opremljenosti zdravstvenih ustanova – kazali su nam iz te institucije.

„Dan“ je ovim povodom kontaktirao i sa Institucijom zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kojoj smo prenijeli navode pacijenata. Glavna savjetnica zaštitnika Marina Perišić kazala je da u ovoj polovini godine, kao i u prethodnoj godini, u Sektoru javne uprave nije bilo pritužbi koje su se odnosile na ovo pitanje. Ona je naglasila da su Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju uređena prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i ostvarivanje tih prava, ugovaranje zdravstvene zaštite sa davaocima zdravstvenih usluga, finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja.

– Među prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja spada i pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite. Troškove zdravstvene zaštite koji su utvrđeni kao pravo iz zdravstvenog osiguranja finansira Fond za zdravstveno osiguranje. Zdravstvena ustanova je u obavezi da osiguranicima pruži sve neophodne preglede, intervencije, ljekove, medicinska sredstva i dr., koja su utvrđena kao pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i prema proceduri koju je propisao nadležni Fond – objasnila je Perišić.

Ona je ukazala da pravo na refundaciju podrazumijeva da pacijent ima pravo da pod određenim uslovima i po određenoj proceduri izvrši zdravstvenu uslugu u privatnoj praksi ili u dopunskom radu kod zdravstvene ustanove sa kojim je zaključen ugovor, a da za to dobije povraćaj novca na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja.