Patrijarh Pavle preminuo je 2009. godine i sahranjen u manastiru Rakovica nadomak Beograda. Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag. Njegove riječi i djela „svijetle“ kao duhovni putokaz jednom narodu.

Ovo su neke od njegovih mudrih misli i izreka.

– Gledaj da imponuješ ne svojim znanjem i svojom učenošću, nego svojim smirenjem.

– Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bivalo i bivaće. Okolnosti ne zavise uvijek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi to od nas zavisi.

– U teškoćama sačuvaj svoj mir i nerve sa vjerom da je Gospod iznad nas, da nas podržava, misli o nama i pomaže nam.

– Kada bih bio poslednji Srbin, pristao bih da nestanem, a da ne bude zločina. Pristao bih da nestane ne samo velika nego i mala Srbija i svi Srbi sa mnom, a ne bih pristao na neljudstvo i nečovještvo.

– Čovjek ne može birati vrijeme u kojem će se roditi i živjeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.

– Smirenost je dakle, braćo i sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.

– Nauči se sistematičnosti i održavanju čistoće.

– To što osjećate izvjesne nedostatke, i samnom je ista stvar. Uostalom, ko je taj ko ne bi trebalo da je bolji i u intelektualnom pogledu, i u pogledu srca i volje?

– Jedna čaša vina je mjera. Dvije čaše vina su mnogo, tri čaše su malo.

– Na ono što je izvan naših snaga ne obraćati pažnju, ne primati sve srcu i ne gnjaviti, ne cijediti to u umu, nego uzagnuti – to će pomoći. Prebaciti sve svoje brige na Gospoda, to je rješenje.

– Gospod neka te u svemu podrži i daruje snagu duševnu i tjelesnu.

– Ne brini, nije Gospod daleko. On je tu sa tobom, zato dočekuj sve mirno, bez žurbe i nervoze, pa ćeš moći sve izdržati sa Njim. To je stvarnost.

– Mnoge majke, koje nisu željele da imaju više od jednog djeteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima, u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još djece da im ostanu kao utjeha.

– Da je Bog htio da čovek puši, ugradio bi mu odžak.