Koronavirus vlada svijetom. Odnosi živote, urušava privrede, slabi ekonomije, uništava svjetske finansije, donosi strah i neizvjesnost. Tjera nas da brinemo i da se krijemo. Ali zlokobni COVID 19 ima i važne obznane za nas, neki bi možda rekli čak i prosvjetiteljske. 

Otkrio nam je da su nam naizgled nedokučive i neizvodljive stvari nadohvat ruke. Svijet je ponovo osjetio zajedništvo, solidarnost, razumijevanje, bliskost, velikodušnost, saosjećajnost, čovječnost, toleranciju, trpeljivost i ujedinjenost, prisnost sa porodicom, darežljivost ali i društvenu odgovornost.

Za kratko vrijeme, COVID 19 nam je priložio sve lekcije koje su čovječanstvu prijeko potrebne, ali su usljed borbe za novac, status i moć, nažalost ignorisane. Ukazao nam je na to koliko je važno vrijeme sa porodicom i djecom, podsjetio nas da je homemade hrana bez premca, predočio da nije neophodno da trošimo novac na koještarije, naglasio da internet možemo da upotrijebimo i za stvari poput čitanja knjiga, otkrivanja virtuelnih puteva kroz svjetske muzeje i galerije, te gledanje pozorišnih predstava.

Uvjerio nas je da nam je za online školstvo potrebno svega sedam dana intenzivnog rada, te osvijestio nas da koristimo razne e-servise. Naučio nas je bontonu, da u pošti ili banci nije nužno da dišemo nekom za vrat, jer tako nećemo ekspeditivno završiti obavezu. Pokazao nam je da možemo biti strpljivi te da umijemo da poštujemo regule.

Koronavirus je učinio i da stvarni heroji našeg društva budu vidljiviji, i onima koji na njih nikada ne obraćaju pažnju. Heroj ove priče je Filip Vukčević, dvadesetogodišnji student Fakulteta vizuelnih umjetnosti u Podgorici.

Filip je volonter Crvenog krsta Crne Gore, a njegova fotografija kako prelazi stari most u kanjonu Morače, kako bi dostavio pomoć socijalno ugroženima, došla je vjerujemo i do najizolovanije osobe u zemlji. Iako je volonter Crvenog krsta gotovo pet godina, njegovo viteštvo, je tek sada primijećeno, kao simbol požrtvovanja svih zaposlenih Crvenog krsta naše zemlje.

Motiv za volontiranje mu je, kaže, altruizam, ali i želja da stekne znanje u oblasti djelovanja CKCG.

Upitan vidi li sebe kao heroja, viteški i odgovara:

“Pa ja smatram da sam heroj isto kao i ona osoba koja oduči da ostane doma, kao ona osoba koja nosi masku i rukavice, kao ona osoba koja drži socijalnu distancu. Prosto svi postajemo heroji tako što radimo male stvari, kako bi pomogli sebi i drugima”, ističe Filip.

Smatra da čovjek pružanjem pomoći, pa i najmanje, radi na sebi.

“Potreba da nekome pomogne je urođena svakom čovjeku, samo je pitanje da li će je on razvijati”, navodi on.

Kaže da se trudi da kada god može izađe u susret svim akcijama koje organizuje Crveni krst. Momenat na starom mostu mu je, dodaje, bio možda najizazovniji.

“Moram da kažem da aktuelna fotografija nije nastala u ekstremnoj i rizičnoj situaciji, doduše samo malo nesvakidašnjoj. Pa bih tu situaciju naveo kao najizazovniju”, pojašnjava.

Skromnošću u odgovorima, Filip je zacementirao tezu da djela treba da govore više od riječi.

Nadamo se da će ova fotografija biti katalizator pozitivnih promjena, jer lekcije koje učimo doma posljednjih sedmica su, zaista za pamćenje.