Fotografije: Privatna arhiva –

Odlasci iz Pljevalja su odavno postali česta pojava, jer čitave generacije mladih ljudi u gradu nisu vidjele perspektivu za bolji život. Odlazile su i čitave porodice radno sposobnih ljudi i tome niko nije pridavao pažnju. Težinu trenutka na svojoj koži jedino su osjećali oni čija djeca napuštaju rodnu grudu.

U priči koju ćemo vam prenijeti, makar djelimično će se prepoznati mnogi koji su nevoljno otišli sa svoje rodne grude, željni boljeg života i obezbjeđenja uspješne karijere i egzistencije za svoje porodice.

Dženis Duraković, dječak sa pljevaljskih ulica, ostvario je svoj (Američki) san! U Pljevljima je živio do svoje 18-te godine, nakon čega je odslužio vojni rok u Danilovgradu! Odmah nakon završetka vojne obaveze odlazi u Sarajevo za boljim životom, jer na rodnoj grudi za većinu pljevaljske omladine nije bilo zaposlenja, kao ni mogućnosti za nastavak školovanja.

Upisao je Pravni fakultet koji je sa uspjehom završio i na kome je upoznao Mersihu, svoju buduću suprugu, sa kojom sada ima troje djece. Nakon završetka studija krunišu svoju vezu brakom i ostaju da žive u Sarajevu narednih pet godina. Zbog neizvjesne političke situacije u Bosni i Hercegovini iako stalno zaposleni, sa dvoje male djece i trećim na putu, odlučuju da otputuju u Ameriku i isprobaju svoju sreću “preko bare”.

Mersiha je imala američke papire preko svoje porodice a Dženisov dobar prijatelj, koji je nažalost u međuvremenu preminuo prije nekoliko godina, obezbjedjuje im putne troškove i prve poslove. Nakon par početničkih poslova, analizom tržišta shvatili su da i pored toga što su im diplome nostrifikovane i priznate, oni ne žele posao od “8 do 8” kako inače pravnici rade u Americi, već žele više vremena za svoju porodicu i fleksibilno radno vrijeme.

Odlučili su se za prodaju nekretnina koja im omogućava značajne poslovne uspjehe. Život u Njujorku pored vode ih je uvijek zanimao, pa se Dženis odlučio da više pažnje posveti tome, kako bi dobio sve neophodne licence.

Samo par mjeseci nakon toga kupuju svoj prvi brod i Dženis dobija posao na Brooklyn marini kao skiper, gdje se ostvaruje njegov san da spoji ugodno sa korisnim. Tu veoma uspješno odradjuje posao, jer su ture oko NYC-a nešto što je veoma popularno i nezaobilazno! Tako su brojni političari i medijske ličnosti sa svih prostora bivše Jugoslavije već bili u prilici da borave na njihovom brodu i uživaju u svim čarima ovog grada!

Dženis posebnu zahvalnost duguje svojoj majci, od koje je imao nesebičnu pomoć u svim fazama svog života i pri donošenju važnih životnih odluka.

Na njegovom brodu pored američke, viori se i crnogorska zastava. Ponosan je na svoju državu i svoj grad u koji i dalje dolazi svake godine sa porodicom i pored ogromne udaljenosti. Kako kaže, ta ljubav prema rodnoj grudi u tuđem svjetu je nevjerovatno velika.

U Njujorku, u dijelu grada gdje živi ogroman broj porodica sa prostora bivše Jugoslavije, vlada velika harmonija među ljudima, bez obzira na vjeru i naciju. Trude se da jedni drugima pomognu, česti su susreti na zabavama, proslavama rođendana i slično. Dženis kaže da je i veliki broj porodica iz Crne Gore koji žive u tom dijelu grada, posebno iz Plava i Gusinja.

Ono što je interesantno prilikom vožnje brodom na rijeci Hadson mnogi sa prostora bivše Jugoslavije koji sa obale primjete crnogorsku zastavu koja se viori na brodu, mašu rukama i oglašavaju se. Inače, Dzenis nikad ne naplaćuje usluge vožnje brodom ljudima koji dolaze iz Crne Gore.

Interesantan je i slučaj kad mu je dok je brod bio na vezu prišla jedna ženska osoba, vidjevši crnogorsku zastavu na brodu i kazala da je i ona iz Crne Gore, tačnije iz Pljevalja. Kad joj je Dženis rekao da je i on iz Pljevalja, njenoj sreći nije bilo kraja. Gospođa je kapetan jedriličarstva, a u porodičnoj kući koja se nalazi neposredno pored Vukove česme u Pljevljima joj živi brat.

Dženisova i Mersihina djeca pohađaju privatnu školu, a žive u dijelu grada Astorija, gdje se u blizini nalazi i aerodrom za male avione i jedrilice.

To ga je posebno zainteresovalo, pa je položio i pilotski ispit. Kaže da u mjestu stanovanja ima i dosta Pljevljaka i da se porodice druže u slobodno vrijeme. Ipak, rodna gruda je nešto što uvijek vuče i stalno je u srcu prisutna ta nostalgija za rodnim krajem. Djeca govore crnogorskim jezikom i uvijek se kao roditelji trude da djeci usade ljubav prema Crnoj Gori, kulturi i običajima.

Na kraju razgovora, Dženis je iskoristio priliku da pozdravi sve svoje Pljevljake, iako, kako kaže, malo je u Pljevljima ostalo ljudi iz njegovog odrastanja, jer su mnogi, kao i on, otišli iz grada radi boljeg života. Tužan je zbog toga što njegova Pljevlja već dugo ne omogućavaju život dostojan čovjeka za mlade generacije željne da žive od svog rada.