E baš je neobično kada se svijet prilagodi nama malo čudnjikavim. Prije ovog karantina su me doživljavali neozbiljno što se ne opterećujem garderobom, a sad svi vrte dvije trenerke i dvije pidžame i isto su srećni kao ja oduvijek.

Posao od kuće mi mnogi nisu računali, a sad je skroz okej da ti je trpezarija kancelarija. Sad je rad od kuće poželjan i zamisliv skoro svima.

Skoro sam izbacivala kačamak, rasol, pite, pasulj… i davala prednost jelima moje majke u odnosu na jela restoranskih kuvara. Slike iz djetinjstva pregledala zimus, kako i bude kad su praznici i kad sve sjeća na taj period života. Preselili smo se u kuću sa dvorištem koje sam i ranije kosila u tufnastim gumenim čizmama.

I prala auto za koje su mi mnogi osporavali neopisivu ljubav, to je drugar koji me je poveo na mnoga lijepa mjesta, iako me je na nekim ostavio bez goriva. Moj autić me je odveo u park kad god nisam imala vremena da duže šetam… U taj autić pogledam i pomislim da nas čekaju još hiljade pređenih kilometara do kraja godine… i kaznice, i probušene gume i svi ti zanimljivi doživljaji!

Za skoro sve sam uvijek govorila da je doživljaj i eto jeste. I išla sam tamo dje mi se islo, jela ono što mi se jelo, bez previše izgovora o bilo čemu. Išla sam bez pudera u šupljoj trenerci rasčupane kose da kupujem šarafe, pa mi ni saloni ne nedostaju previše. Osvitala kad god mi se noć učinila lijepom. U poslednjih 10 godina dočekala budna skoro jednako izlazaka i zalazaka sunca. Bila u spontanom karantinu 12 dana kad nam se nije izlazilo iz stana po žaropeku, osim do prodavnice. Nisam se opterećivala ako nešto nije na svom mjestu, uvijek sam to ostavljala za vrijeme kad nema šta drugo da se radi. Filmove koje nisam mogla ranije da gledam, nisam ni sad uspjela. Gledam dnevnik kao što sam i ranije, s vremena na vrijeme, a posle toga prošetam sa Žućkom što ni sad nije zabranjeno.

Evo ne znam, ali razlika su samo kafe sa mojim ljudima, koje sam rastezala i od kojih sam se teško rastajala. A u današnje vrijeme se možemo gledati bez gledanja… čini mi se da mi je ovo leglo odlično da drugi vide koliko su za moj pojam neshvaćeni za čim žure. Da ako ni ja nisam niđe zakasnila…

Piše: Draženka Laketić