Nepristrasna upotreba sporazuma o priznanju krivice između tužilaca i optuženih, praćena strogom sudskom kontrolom, može dalje jačati kredibilitet i efikasnost krivično-pravnog sistema, kazao je šef Delegacije Evropske unije Aivo Orav.

On je na konferenciji „Prečica pravde- rezultati i efekti primjene sporazuma o priznanju krivice“, kazao da je krajnji cilj reformi pošteno, nezavisno, profesionalno i efikasno pravosuđe kako bi svi građani mogli da uživaju jednaka prava i pristup pravdi.

Kako je kazao, upotreba sporazuma o priznanju krivice u nacionalnom pravnom sistemu može potencijalno povećati efikasnost pravosuđa.

„Nepristrasna upotreba sporazuma o priznanju krivice između tužilaca i optuženih, praćena strogom sudskom kontrolom, može dalje jačati kredibilitet i efikasnost krivično-pravnog sistema“, kazao je Orav

Kako je kazao, moraju se preduzeti konkretne mjere za ograničavanje upotrebe pregovora o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se povećala transparentnost i vjerodostojnost reakcija sudstva na organizovani kriminal i korupciju doslednijom politikom sankcionisanja.

„U Godišnjem izveštaju za prošlu godinu primijećeno je da upotreba sporazuma o priznanju krivice i dalje vodi blažim kaznama u slučajevima organizovanog kriminala“, rekao je Orav.

On se nada da će sledeći izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori sadržati pozitivniju ocjenu upotrebe pregovora o priznanju krivice i da će biti ukupni napredak postignut kada su u pitanju privremena mjerila za poglavlja 23 i 24.

Sporazum za djela po službenoj dužnosti

Generala direktorka za pravosuđe Maja Laković Drašković kazala je da je Institut Sporazuma o priznanju krivice prvi put je uveden u procesno zakonodavstvo Crne Gore ZKP om iz 2009. godine, po uzoru na anglosaksonsko pravo.

Laković Drašković je kazala da je ovaj institut u crnogorsko krivično zakonodavstvo uveden je s ciljem da dovede do bržeg okončanja mnogih krivičnih postupaka i smanjenja troškova, a da se pri tom, ipak ne ugroze interesi zakonitosti i pravičnosti.

Kako je kazala, pravna priroda sporazuma o priznanju krivice je takva da sam okrivljeni slobodnom voljom prihvata ponuđene uslove.

„Odluka se donosi bez kontradiktornog postupka, Institut sporazuma o priznanju krivice je uređen na način što propisuje uslove i postupak za njegovo zaključivanje“, kazala je Drašković Laković.

Foto: PR Centar

Zaključenjem sporazuma, kako je kazala, osumnjičeni odnosno okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti, odnosno priznaje jedno ili više krivičnih djela učinjenih u sticaju koja su predmet optužbe.

Prema njenim riječima, predlog za zaključenje sporazuma o priznanju krivice državni tužilac može dati osumnjičenom, okrivljenom i braniocu odnosno osumnjičeni, okrivljeni i branilac mogu državnom tužiocu predložiti zaključenje takvog sporazuma.

„Sporazum o priznanju krivice može se zaključiti za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, osim krivičnih djela terorizma i ratnih zločina. Ovo je novina koja je uvedena izmjenama ZKP-a iz juna 2015“ , podsjetila je Laković Drašković.

Laković Drašković je kazala da je do tada važećim ZKP-om sporazumijevanje bilo je moguće samo između državnog tužioca i okrivljenog i to ako su u pitanju krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora do 10 godina.

Kako je objasnila, ove izmjene otklonile su i nedoumicu u pogledu mogućnosti postojanja sporazuma bez teksta optužnice, pa je sadašnjim rješenjem neophodno da se uz sporazum, ako predhodno nije bila podignuta, dostavi i optužnica.

„Kad rješenje o usvajanju sporazuma o priznanju krivice postane pravosnažno sud, bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim u skladu sa usvojenim sporazumom“, rekla je Laković Drašković.

Kako je kazala, protiv ove presude dozvoljena je žalba samo u slučaju kad presuda nije u skladu sa zaključenim sporazumom.

„Primjena ovog instituta zaživjela je na svim nivoima tužilaštva i ima sve veći domašaj upravo zbog svojih prednosti, a to su povećanje efikasnosti krivičnog postupka, smanjenje troškova, brže rješavanje predmeta, ušteda na vremenu, i izbjegavanje nepotrebnih zakonskih formalnosti uz očuvanje i zaštitu osnovnih prava okrivljenog, kao i ostalih subjekata u krivičnom postupku”, rekla je Laković Drašković.

Kako je kazala, u prethodnom periodu, u predmetima u kojima je došlo do zaključenja sporazuma o priznanju krivice, vrijednost oduzete imovinske koristi stečene krivičnim djelom je preko 32,5 miliona eura.

Drašković Laković je kazala da je tema današnjeg skupa je prečica do pravde.

„Kada se kaže prečica, obično se misli na zaobilaženje teškoća i postizanja cilja što prije. Koristeći prečice, posebno u dostizanju pravde, ne smijemo izgubiti iz vida osnovna načela na kojima počiva krivično pravo“, zaključila je Laković Drašković.

Sporazumi o priznanju krivice u 13 predmeta

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ocijenio je da je sporazum o priznaju krivice postigao svoj cilj i da su njegovi rezultati znatno bolji „od redovnog i kontradiktornog postupka u uporednim slučajevima, nego inače da ih nije bilo“.

Foto: PR Centar

„Sporazumi o priznanju krivice zaključeni su u 13 predmeta. Od 13 predmeta, četiri su u potpunosti rješeni sporazumima,a devet predmeta su djelimično riješeni – postupak pred sudom je u toku za 37 osoba, a jednu osobu čeka se odluka suda“, rekao je Katnić.

On je kazao da je u SDT-u od 2017. do 2019. godine podignuto 70 optužnica protiv 361 osobe.

„Sporazumi o priznanuju krivice zaklkučeni su u 29 predmeta sa 120 osoba. Od 29 predmeta, devet predmeta su u potpunosti riješeni sporazumima, a 20 predmeta su djelimično riješeni – postupak pred sudom je u toku za 71 osobu, a za jednu osobu čeka se odluka suda“, istakao je Katnić.

Predsjednik Advokatske komore, Zdravko Begović ocijenio je da je institut o priznanju krivice cjelishodan i da je opravdao svoje postojanje.

„Moguće da je kaznena politika, po mišljenju laičke javnosti, previše blaga. Međutim, nije baš tako. Upotrebom i primjenom ovog instituta, stvari su se drastično promjenile“, rekao je Begović.

On je kazao da je zaključio dosta sporazuma, a da u svim predmetima koji se tiču koruptivnih krivičnih djela, gdje je pribavljena protivpravna imovinska korist, nijedan sporazum o priznanju krivice se ne može zaključiti a da tužilac prvo ne insistira na tome da mora da se nadoknadi šteta koja je pribavljena protivpravnom imovinskom koristi.

„Ta šteta mora da se uplati na račun Budžeta prije nego što se potpiše sam sporazum“, dodao je Begović.

Konferencija je organizovana u okviru projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđivanje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanju integriteta pravosuđa” kojeg sprovodi CeMI, u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mrežom za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP), a finansiran je od Evropske unije i kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Nema odgovarajućeg balansa

Izvršna direktora CEMI-a Ana Nenezić kazala je da praksa pokazuje da se u predmetima visoke korupcije ima najmanje elemenata pravičnosti ako se sagleda blaga kaznena politika, koja u konačnom nije dovela do do većeg broja slučajeva pravoznažnog trajnog oduzimanja imovine.

Nenezić je rekla da su primarni izazovi koje su prepoznali u primjeni sporazuma o priznanje krivice vezani su za opseg krivičnih djela koja se na ovaj institute odnosi, kao I na pitanje kaznene politike.

Kako je navela, kaznena politika se generalno percipira kao blaga i na adekvatno se stanovište ispunjavanje ciljeva generalne i specijalne pervencije.

“Nije postignut odgovarajući balans između učinjenih krivičnih djela i izrečene sankcije “, rekla je Nenezić.