Tajne službe SAD i Zapadne Njemačke su u tajnoj operaciji “Rubikon” decenijama špijunirale 130 zemalja i Ujedinjene nacije.
Špijuniranje jeste zadatak tajnih službi, ali u ovoj operaciji je posebno to što su njemački BND i američke CIA i NSA bile tajni vlasnici firme Kripto AG sa sjedištem u Švajcarskoj, piše Dojče vele.

Manipulisali su uređajima za šifriranje, koje su obavještajne službe širom svijeta nabavljale za velike pare u uvjerenju da kupuju bezbjedne mašine iz neutralne zemlje.

Uređajima za Jugoslaviju je manipulisao BND. Konkretno, transparentni algoritam koji su CIA i BND mogli da čitaju razvio je zaposleni potpisan sa “S”.

Osim vrijednih informacija, ove tajne službe prevarom su zaradile milione, možda i milijarde.

Iako su aferu nedavno raskrinkali njemački i švajcarski javni servisi ZDF i SRF te američki Vašington post, brojna pitanja su ostala bez odgovora. Ko je od političara bio upućen u ove mahinacije? Ko je lagao svoj parlament? Šta je bilo sa zarađenim novcem? I kako su ovako stečena saznanja uticala na istoriju druge polovine dvadesetog vijeka?

Za sada niko od upućenih aktera koji su još živi ne želi da govori.

Jedini je Bernd Šmitbauer, ministar kancelarskog ureda u vrijeme Helmuta Kola, potvrdio da je operacija “Rubikon” postojala i rekao da je ona doprinijela tome da “svijet bude sigurniji i mirniji”.

Kako su dokumenta dospjela do javnosti?

Sve je počelo septembra 1999. na jednom susretu veterana zapadnih tajnih službi u Berlinu, starih prijatelja i poznanika iz vremena Hladnog rata, navodi Dojče vele.

Učesnici sastanka su bili ponosni jer su decenijama upravljali najvećom špijunskom operacijom u istoriji.

Riječ je o operaciji koja je prvo nazvana Theasaurus (Riznica), a zatim od kasnih osamdesetih “Rubikon”.

Šteta bi bilo da se priča o takvom uspjehu nekako ne sačuva za potomstvo, pa su tako tajni agenti odlučili da naprave završni izvještaj, neku vrstu hronike te operacije.

Američki izvještaj pod imenom “Minerva” i njemački pod nazivom “Rubikon” imaju ukupno 280 stranica.

Prije dvije godine te izvještaje je dobio Piter Miler, autor dokumentaraca o tajnim službama za drugi program njemačke televizije.

Potom su novinari uključili kolege iz Švajcarske i Amerike i dugo provjeravali materijal prije nego što su 11. februara ove godine objavili priču.

Jugoslavija je otkrila prevaru

Ispostavilo se da su zapadne tajne službe imale čitav svijet na dlanu, iako glavni rival SSSR, kao ni Kina, nije bio među kupcima uređaja za šifriranje firme Kripto AG.

Međutim, Jugoslavija se skoro od početka nalazi na spisku kupaca firme i bila je jedna od najboljih mušterija. Istovremeno je bila važna meta špijuniranja.

U izvještaju CIA se vidi da je Jugoslavija još 1957. kupila 121 mašinu za šifrovanje tipa CX 52.

Izvještaj BND navodi da je Jugoslavija tada kupila samo stare mehaničke Kripto uređaje koje su CIA i NSA najvjerovatnije mogle da presrijeću.

Negdje oko 1978. Jugoslavija je za više stotina hiljada švajcarskih franaka kupila veliku količinu tada savremenih elektronskih aparata tipa MCC-314 za vojsku koji su naravno bili manipulisiani. Međutim, Jugoslavija je imala i svoje stručnjake i prevara je brzo otkrivena.

Uređajima za Jugoslaviju je manipulisao BND. Konkretno, transparentni algoritam koji su CIA i BND mogli da čitaju razvio je zaposleni potpisan sa “S”.

“S je koristio šemu za sinhronizovanja unaprijed kako bi uređaj učinio čitljivim. Njemačka šema je, međutim, bila previše transparentna, pa je nekoliko kupaca, među kojima su bili Jugosloveni i Austrijanci, otkrili čitljivost mašine”, navodi se u američkom izvještaju.

Ljudi iz JNA su tražili od Kripto AG da im pošalju specijalistu da popravi uređaj inače će otkriti tajnu. Zbog toga vrh firme Kripto AG održava hitan sastanak.

Mjesec dana kasnije Bruno fon Ah, inženjer koji nije bio upućen u manipulisanje, niti je znao ko su pravi vlasnici firme, leti za Beograd i otkriva da uređaj može da se učini nečitljivim, odnosno bezbjednim.

Poslije toga Jugoslavija više nije bila tema u Kripto AG, dok nije počeo rat devedesetih.

Bruno fon Ah u intervjuu za SRF kaže da su tada došli ljudi iz uprave i pitali ga kakvi su uređaji prodati Jugoslaviji. Tada mu je postalo jasno za koga radi.

Pokušali su da prisluškuju JNA, odnosno srpsku stranu koja je naslijedila opremu, ali im to nije uspijevalo.

Špijuniranje trajalo do prije dvije godine?

Švajcarska televizija u svojoj emisiji o “Rubikonu” navodi da je šef razvoja u firmi (u izvještajima potpisan kao “F”), nakon što je otpušten, vlastima u Bernu prijavio da se u Kripto AG prave manipulisani uređaji.

Najkasnije 1978. švajcarske vlasti su znale o čemu se radi.

Bilo je i drugačijih problema sa špijuniranjem, kao u slučaju Nigerije, koja je kupila veliki broj manipulisanih uređaja, ali rezultata nije bilo.

Poslije dvije godine, predstavnik Kripto AG je poslat da vidi o čemu se radi. Uređaje je pronašao u skladištu, neotpakovane.

Operaciju “Rubikon” je najviše ugrozio poznati slučaj kada je inženjer Kripto AG Hans Biler uhapšen i devet mjeseci držan u zatvoru u Teheranu.

Ubrzo nakon toga, tadašnji šef BND Konrad Porcner jasno je dao do znanja direktoru CIA Džemsu Vulsiju da operacija više nema podršku političkog vrha Njemačke.

BND je septembra 1993. prodao Amerikancima udeo u Kripto AG za 17 miliona dolara.

Njemački obavještajci su bili nezadovoljni zato što moraju da prekinu tako uspješnu operaciju koju je CIA nastavila bez njih, navodno sve do 2018.

Za sada nema odgovornih

Informacije o operaciji “Rubikon” prenijeli su mediji širom svijeta, međutim čudi mali broj reakcija.

“Zahvaljujući američkim sankcijama, Kripto nam nije prodao ništa u posljednjih 25 do 30 godina. Sankcije imaju i dobrih strana, to je jedna od njih”, rekao je ironično Mohamed Zarif, iranski šef diplomatije.

Vjeruje se da je tek novinarsko istraživanje otkrilo Irancima da je i BND učestvovao u špijunskim operacijama protiv njih.

Jedino se u Švajcarskoj desio pravi politički “zemljotres”.

Istražni odbor Parlamenta vjerovatno će se baviti pitanjem ko je od odgovornih u politici kada i šta znao o aktivnostima Kripto AG.

Tužilaštvo je pokrenulo istragu, a navodno sigurne švajcarske banke grozničavo provjeravaju da li je Kripto AG manipulisao i njihovim šifrovanim faks-mašinama.

Jer, u pitanje je doveden ni manje ni više nego neutralni imidž Švajcarske, od kojeg ta alpska zemlja decenijama profitira.

U Belgiji vojna obavještajna služba istražuje potencijalni opseg prisluškivanja.

U Austriji su se predstavnici ministarstva odbrane, unutrašnjih i spoljnih poslova sa američkim diplomatom i zatražili informacije da li je austrijska vlada bila na meti špijunskih napada.

U Njemačkoj vlada čudna tišina.

Doduše, Parlamentarni kontrolni odbor bavi se operacijom “Rubikon” i posebno je brine pitanje u kojoj su mjeri vlade od 1970-1993. na čijem čelu su bili kancelari Vili Brant, Helmut Šmit i Helmut Kol od Bundestaga skrivale milionsku zaradu od učešća BND u Kripto AG.

Prema istraživanju ZDF, postoji sumnja da je savezna vlada svojevremeno lagala kontrolni odbor.

U pismenom odgovoru na upit ZDF, Konstantin fon Noc, poslanik Zelenih i član tog odbora, rekao je da će na sljedećem sastanku zatražiti odgovarajući izvještaj od savezne vlade i odgovore na pitanja koja se nameću izvještajem o operaciji “Rubikon”.