Ističem da moja zarada, kolika god ona bila, nije nikada skrivana, niti je to smijela biti. Ona je uvijek bila utvrđena, obračunata i isplaćena u skladu sa svim važećim propisima i Menadžerskim ugovorom sa predstavnicima vlasnika, a pored toga i javno objavljena, a priznajem i nerijetko glavna tema mnogih javnih i polu javnih rasprava i spekulacija, kazala je Verica Maraš, izvršna direktorica Kompanije „13 Jul-Plantaže“.

Maraš se oglasila povodom tekstova koji su objavili mediji, kao i povodom izjave Draginje Vuksanović-Stanković poslanice SDP-a u Skupštini Crne Gore, i drugih subjekata, o visini njene mjesečne zarade kao izvršne direktorice „Plantaža“.

Saopštenje Maraš prenosimo integralno:

„Tokom poslednjih nekoliko godina, kritike koje se upućuju kompaniji imaju formu koja ne sakriva agresivnost prema meni i prema pojedincima iz Odbora direktora i menadžmenta, ali maskira neprijateljstvo prema onome što je kompanija bila, jeste i biće – veliki crnogorski poslovni sistem, ponos naših građana i ponos naše države.

Naši kritičari znaju da se zarade u našoj kompaniji utvrđuju u skladu sa važećim aktima kompanije, koje donosi Odbor direktora. Kritičarima je poznato da država Crna Gora ima većinu članova u Odboru direktora, dok manjinu članova čine predstavnici privatnih investitora, koji su svakako pozvani da učestvuju u radu organa korporativnog upravljanja srazmjerno svom učešću u ukupnom kompanijskom kapitalu.

Naši kritičari su informisani da se – osim na sjednicama Odbora direktora – izvještaji o poslovanju kompanije, koji između ostalog sadrže podatke o zaradama rukovodilaca, razmatraju i na Skupštini akcionara. Osim toga, kompanija je obveznik eksterne revizije, koju svake godine sprovode ugledni međunarodni revizori. Nalazi eksterne revizije razmatraju se na sjednicama Odbora direktora i Skupštine akcionara. Konačno, akcije kompanije se kotiraju na „Montenegroberzi“, što implicira da kompanija u kontinuitetu zadovoljava sve zakonske i regulatorne zahtjeve.

U skladu sa navedenim, ističem da ni moja zarada, kolika god ona bila, nije nikada skrivana, niti je to smijela biti. Ona je uvijek bila utvrđena, obračunata i isplaćena u skladu sa svim važećim propisima i Menadžerskim ugovorom sa predstavnicima vlasnika, a pored toga i javno objavljena, a priznajem i nerijetko glavna tema mnogih javnih i polu javnih rasprava i spekulacija. Ne sporeći da je moja zarada velika, posebno u postojećim crnogorskim uslovima, ipak ističem i ponavljam da njenu visinu nijesam ja određivala, niti je mjerodavna bila bilo čija volja ili samovolja, već je ista utvrđena od strane vlasnika, odnosno nadležnih kompanijskih organa u skladu sa važećim pravnim propisima, ustaljenom kompanijskom praksom (utvrđenom još od 1993.godine), a sve u zavisnosti od postavljenih kompanijskih ciljeva i ostvarenih poslovnih rezultata. U tom smislu, njena visina je bila promjenjljiva i zavisila je od rezultata kompanije, a oni su uvijek bili impozantni. Ističem da su rezultati postignuti u mom prvom mandatu po svim pokazateljima bili najuspješniji u istoriji kompanije, koja traje više od pola vijeka.

Svjesna sam da moćna međunarodna kompanija, kakva je 13.jul-Plantaže, omogućava visoke zarade i brojne benefite kako zaposlenima, tako i rukovodećem kadru. Zato su mnogi neskriveno i iskreno zainteresovani da budu zaposleni, a posebno na rukovodnim mjestima u Plantažama, ali se to ostvarilo, da kažem posrećilo, samo nekima, svakako ne uvijek i najboljima. Mnogi su imali i skrivene želje i težnje da zasjednu na mjesto izvršnog direktora ili u menadžmentu, čak spremni da sebi već unaprijed odrede zarade u najnižim iznosima, svjesni svih onih „uzbudljivih“ mogućnosti kojima bi namirili tu razliku izmedju stvarne i moguće ili preciznije sanjane zarade. Međutim, ja nijesam – a mnogi koji me poznaju to mogu i potvrditi – neko ko može da prihvati tu „moralniju“ stranu materijalnog namirivanja. Zato sam ponosna na svaki svoj euro, koji je rezultat poslovnog uspjeha kompanije i mog rada, i koji je na javan i zakonit način i utvrđen i zarađen. 

Zbog toga sam oduvijek smatrala da nije moguće istovremeno poslovati transparentno i donositi i sprovoditi nelegitimne i nelegalne odluke! 

Odgovor poslanici Vuksanović-Stanković

Gospođa Draginja Vuksanović-Stanković, poslanica SDP-a u Skupštini Crne Gore, javno je iz svoje poslaničke klupe pozvala Vladu Crne Gore da me smijene sa mjesta izvršnog direktora Plantaža, upravo i isključivo zbog visine moje mjesečne zarade, što je po njenoj ocjeni bahato, nemoralno i degutatno.

Imenovanoj bih poručila samo jedno, da iza mene stoje samo dobri rezultati, relevantni i tačni podaci (kompanijski uspjeh i rezultat), kao i transparentne i javno dostupne činjenice, među kojima spada i visina moje mjesečne zarade. Ipak, ne mogu se oteti utisku da se iza izrečenog za skupštinskom govornicom krije neka višeznačna poruka koja prevazilazi obično političko debatovanje i borbu, pa istu valja dešifrovati, a sve po pravilima pristojnosti, moralnosti i dobrog ukusa, na čemu stalno insistira gospođa Vuksanović-Stanković.  

Smatram da je elementarna dužnost dušebrižne gospođe Stanković, da kao neko ko važi za eminentnog pravnika, prije nego što je odlučila da, zarad sitnih političkih poena obmane javnost zvučnim izjavama o kršenju „zakona i Vladinih mjera“, prethodno konsultuje Zakon na čije kršenje upućuje. Da je to uradila, vjerovatno ne bi pregnula u ovakvo „stručno“ iznošenje paušalnih tvrdnji o kršenju istog. Naime, gospođa Stanković, pozivajući se na odredbu člana 41 Zakona o zaradama u javnom sektoru, gubi iz vida da upravo taj član propisuje izuzeće od primjene navedenog zakona i to na  zaposlene u privrednim društvima u većinskom vlasništvu Države, koja ostvaruju dobit u poslovanju i uredno izmiruju sve svoje obaveze. Ovo je upravo trn u oku kritičara našeg menadžmenta, koji po svaku cijenu žele obmanuti javnost da je kompanija u dugovima i da bilježi gubitke. Na njihovu žalost, lako je provjerljiva činjenica da su Plantaže kompanija koja u kontinuitetu ostvaruje profit i redovno izmiruje sve svoje obaveze iz ostvarenih  prihoda, što me čini posebno ponosnom.

Imajući u vidu navedeno, pozivanje na kršenje odredbi Zakona o zaradama u javnom sektoru predstavlja „pucanj u prazno“, jer je upravo intencija zakonodavca da oslobodi zakonom propisanih ograničenja utvrđivanja zarade za uspješne kompanije, u koje se ubraja i kompanija na čijem sam čelu.

Ukazujem, da i pored činjenice da zarade zaposlenih u našoj kompaniji ne podliježu  ograničenjima  u skladu sa navedenim zakonom, ipak ću istaći činjenicu da je i moja i zarada ostalih zaposlenih u kompaniji utvrđena u skladu sa svim principima propisanim članom 5 ovog Zakona, apostrofirajući upravo princip fiskalne održivosti zarada.

U obraćanju gospođe Stanković izostala je preciznost i kod pozivanja na navodno kršenje Vladinih mjera, pa je ostalo nejasno koje mjere Vlade gospođa Stanković smatra prekršenim, jer ako već u načinu utvrđvanja moje zarade pokušava pronaći nešto nezakonito za šta bi se „uhvatila“, onda je za očekivati da, makar, pokaže minimum profesionalne odgovornosti, pa nam saopšti koje su to mjere Vlade u konkretnom slučaju prekršene.

Ostvareni poslovni rezultati

Tokom posljednje dvije decenije, akcionarsko društvo kompanija „13 Jul – Plantaže“ je prešlo put od poslovnog sistema koji je bio opterećen nasljedjem perioda svojinske i upravljačke transformacije, do savremenog poslovnog sistema, prepoznatog na domaćem, regionalnom i svjetskom tržištu.

Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu kompanije iznosi oko 3.500 ha, od čega je 2.500 ha pod zasadima vinograda, breskve, nektarine, kajsije, matičnjaka loznih podloga, maslina (gotovo 90% ukupnih vinogradarskih površina u Crnoj Gori).

Za vrijeme od kad sam izabrana na poziciji izvršnog direkora, od 2008.godine do danas u kompaniji 13.jul-Plantaže, sa 10 miliona čokota vinove loze proizvedeno je ukupno 242 mil.kg vinskog i stonog grožđa, što prosječno godišnje iznosi 20,2 mil.kg, proizvedeno je 14 mil.kg breskve, što prosječno iznosi 1,2 mil.kg. U našim rasadnicima, radi očuvanja autohtonih sorti vinove loze, primjenom najnovijih tehnologija, kompanija proizvodi godišnje oko 350.000 komada loznih kalemova visokog kvaliteta. Za isti period u kompaniji je proizvedeno preko 4,2 mil. komada loznih kalemova. Masline su najmlađa biljna kultura koja se gaji u kompaniji na površini od 30 ha, na kojima je zasađeno 12.500 stabala.

Tri vinska podruma imaju ukupni kapacitet 33 miliona litara, sa prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 15,3 miliona flaširanih proizvoda vina i prirodnih rakija. U ovom periodu proizvedeno je ukupno 183 miliona flaša. Uz tradicionalne brendove po kojima je kompanija decenijama poznata na tržištu, tokom poslednjih desetak godina nastali su novi robni brendovi, kako vinski tako i oni žestokih pića.

Kompanija posjeduje ribnjak, koji se nalazi u neposrednoj blizini izvora pitke vode “Mareza“, u kojem se godišnje proizvodi oko 80 tona kalifornijske pastrmke visokog kvaliteta, a za ovaj period ukupno je proizvedeno oko 850.000 kg.

Naša kompanija posjeduje dva restorana i više maloprodajnih objekata. U okviru “Vinskog puta” omogućene su individualne i grupne posjete turista vinariji i vinskom podrumu “Šipčanik”, koji predstavlja biser u turističkoj ponudi našeg glavnog grada.

Da bi zadržali poziciju lidera u vinogradarsko-vinskom sektoru regiona i šire, da bi naš proizvod u svakom momentu ostao konkurentan kao danas, mi u kontinuitetu investiramo u proizvodno-prerađivačke kapaciete, u zaposlene, u tržište. U periodu od 2008.godine do danas investirali smo preko 40 mil.€, od čega u primarni dio proizvodnje 14. mil.€, u kom periodu je podignuto preko 770 ha vinograda, voćnjaka i maslinjaka,što predstavlja gotovo trećinu naših ukupnih zasada. U prerađivačke kapacitete je uloženo 19 mil.€, a u građevinske objekte 8 mil.€.

Za ove investicije, kao što vam je poznato, nijesmo koristili niti državne pomoći niti izdašne fondove, jer na to nijesmo imali pravo po važećoj zakonskoj regulativi koja uređuje ovu oblast, zbog toga što smo kompanija u većinskom državnom vlasništvu, već smo najveći dio ovih investicija finansirali iz tekućih sredstava i kredita domaćih banaka, po komercijalnim uslovima.

U mom mandatu kompanija je ostvarila ukupan prihod u iznosu preko 390 mil.€, što prosječno godišnje iznosi 32,5 mil.€ od čega na domaćem tržištu 40%, a 60% na inostranim tržištima u više od 40 zemalja svijeta. Za ovaj period od 12 godina u robnoj razmjeni sa inostranstvom, kada je vino u pitanju, Država je ostvarila suficit u vrijednosti od preko 150 mil.€. Za ovaj period ostvaren je profit od 32 mil.€, što prosječno godišnje iznosi 2,7 mil.€.

Proizvodi kompanije 13.jul-Plantaže osvojili su više od 900 nagrada i priznanja na najznačajnijim međunarodnim ocjenjivanjima, takmičenjima i sajmovima. Posebno posljednjih godina, Plantaže bilježe istorijske uspjehe na ocjenjivanjima koje svijet najviše poštuje, kao što su Decanter World Wine Awards, Mundus vini, AWC Vienna, Decanter Asia Wine Award, i sl.

Od svog nastanka do danas, kompanija je poslovala društveno odgovorno, pomažući naše građane, ustanove i druge subjekte iz oblasti kulture, sporta, umjetnosti… Po ovom osnovu, kompanija je od 2008.godine do danas izdvojila preko 5 mil.€.

Tokom posljednjih desetak godina, kompanija se vrlo uspješno izborila sa posljedicama ekonomsko-finansijske krize i blokade strateškog tržišta Ruske Federacije. Ubrzani razvoj lokalne vinarske proizvodnje na tržištu Republike Srbije, u kombinaciji sa izmijenjenim političkim odnosima između država koje su nekad tvorile državnu zajednicu, uticali su da ovo tržište – koje je smatrano produžetkom crnogorskog nacionalnog tržišta – bude ugroženo.

Kompanija je poslodavac koji na mjesečnom nivou zapošljava u prosjeku 1.200 radnika, od kojih je 620 u stalnom radnom odnosu. Prosječna zarada u kompaniji u iznosu od 740€ je veća od državnog prosjeka za 45%, a zarade se isplaćuju redovno, čak i u situaciji u kojoj je tržište u potpunosti prestalo da funcioniše usljed izbijanja pandemije zarazne bolesti Covid-19. Pored toga, uprava kompanije i reprezentativni sindikat obezbjeđuju realan i kvalitetan socijalni dijalog na osnovu kojeg se iznalaze valjana rješenja u ovim više nego kriznim vremenima.

U periodu od 2008.godine prosječna zarada u kompaniji je sa 440€ povećana za više od 70%, a u pojedinim godinama mog mandata i više od 100%. Briga za zaposlene, koja se u regionu često svodi na „brigu na papiru“, u kompaniji je realnost za koju su – prije svih drugih – zaslužni njeni vlasnici, oličeni u Odboru direktora. Tako je kompanija u periodu od 2008.godine do danas za povećanje standarda zaposlenih po raznim osnovama izdvojila više od 6 mil.€, od čega je 4,3 mil.€ izdvojeno za rješavanje njihovih stambenih pitanja.

Kompanija je u većinskom državnom vlasništvu, uz značajno učešće akcionara koji pripadaju privatnom sektoru. Kapital kompanije iznosi oko 110 mil.€. Stavovi koje redovno iznose ekonomski laici, koji se svode na lament nad padom vrijednosti akcija kompanije na crnogorskom tržištu kapitala, ne uzimaju u obzir da iza „dematerijalizovanog“ akcijskog kapitala stoji „materijalizovana“ imovina velike vrijednosti, čak i za poslovne prilike značajno većih i bogatijih država nego što je naša.

Od kad je postavljen kamen temeljac razvoja crnogorskog vinogradarstva i proizvodnje vina (1977-1982. godine, projekat “Ćemovsko polje”, kada je počela sadnja vinove loze na površini od 2.000 ha) do danas, poslovanje kompanije je vođeno transparentno i bilo podložno sudu i kritikama javnosti.

Kritičarima je svakako poznato da je kompanija na bijeloj listi poreskih obveznika. Na obračunate i isplaćene zarade, kompanija redovno obračunava i plaća poreze i doprinose, što ima za posljedicu da se značajna novčana sredstva svakog mjeseca slivaju u budžet Crne Gore (to je isti onaj budžet iz kojeg se finansiraju naši kritičari – političke partije koje u kontinuitetu vode negativnu kampanju protiv kompanije). Kompanija je samo u mom mandatu do danas u budžet Crne Gore i lokalne uprave uplatila preko 105 mil.€, što prosječno godišnje iznosi oko 9 mil.€, odnosno trećinu svog ukupnog prihoda. Za ovaj period iz Budžeta države kompaniji je ukupno uplaćeno 27.000€ po osnovu subvencija za razvoj vinogradarsko-voćarskog sektora i proizvodnju hrane. Činjenica je da smo gubitkom ruskog tržišta ušli u problem redovnog izmirenja poreskih obaveza tokom 2017.godine, kada smo ušli u reprogram, da bi početkom ove godine prijevremeno izmirili kompletne obaveze po ovom osnovu.

Najuporniji (u isto vrijeme, najmanje argumentovani) kritičari rada uprave kompanije su lica koja su ili nekada bila zaposlena u kompaniji na menadžerskim pozicijama, ili su po drugim osnovima ostvarivala prihod od saradnje sa kompanijom. Zloupotrebljavajući ukazano povjerenje, nezakonito pribavljene informacije površno su tumačili (pri tome, prouzrokovali štete u odnosima sa partnerima), nestručno analizirali i potom ih stručno politički obojili sa ciljem da ih konačno „otkriju“ javnosti i pokušaju da „spasu“ kompaniju od ljudi koji su njeni i radni i životni posvećenici.

Kao očigledan i tipičan primjer takvog djelovanja su aktivnosti gospođe Valerije Saveljić, bivše finansijske direktorice u kompaniji, koja je kroz svoj politički angažman izrekla niz neistina i uvreda koje potvrđuju njen nečastan rad i loše namjere. U svakom slučaju imenovanoj nije smetalo da u vrijeme kad je bila finansijska direktorica prima zarade u visokim iznosima, koje bi sada najradije da se iz političkih razloga zaborave ili umanje.

Nije se moguće oteti utisku da su naši kritičari – među kojima spada i imenovan gospođa – analizirali stvarne činjenice od značaja za poslovanje kompanije 13.jul-Plantaže, polazeći od premise da ukoliko činjenice ipak ne budu odgovarale njihovim političkim potrebama, na vrijeme revidiraju svoje pogrešne stavove.

Međutim, na njihovu žalost i svih drugih sličnih kritičara, crnogorska javnost je zrela i sposobna da prepozna bilo čiji politički „rukopis“ i da na kraju svakome pruži ono što zaslužuje. Ubijeđena sam da će  tako biti i u ovom slučaju

U želji da se buduće kritike koje će biti upućene ovoj kompaniji sa terena iracionalnog počnu seliti na teren objektivnog, našim kritičarima poručujemo, budući da svi mi dijelimo jedinstven crnogorski prostor i da su oni, nakon svega, takvi kakvi su, opet na kraju – naši. Plantaže će biti i ubuduće globalna, evropska i svjetska kompanija“, zaključila je Maraš.