U Kotoru, Herceg Novom, Tivtu i Budvi živi preko tri hiljade Pljevljaka. U drevnom gradu evidentirane su 204 porodice, saopštio je predsjednik Udruženja Pljevljaka profesor Ljubenko Borović koji je bio i glavni inicijator „Susreta Pljevljaka i prijatelja Pljevalja”, koji je 11. novembra održani u Kotoru, uz prisustvo blizu 300 zaičajaca pristiglih iz svih zemalja bivše Jugo-slavije, kao i njihovih gostiju.

• Ovo je 20. put da se sastaju Pljevljaci koji žive u Boki i Budvi, a pored njih prisutna je delegacija Opštine Pljevalja, te članovi Udruženja Pljevljaka iz Beograda, Sarajeva i Podgorice. Sa nama su i studenati i učenici iz Pljevalja koji se školuju u Kotoru i Herceg Novom. Okupljamo se jedan put godišnje, a naši susreti na manjem nivou su češći – pojašnjava Borović.

Kada je u pitanju saradnja dva najstarija grada u Crnoj Gori, Kotora i Pljevalja, Borović ocjenjuje da prostora za unapređenje ima.

• Nastojimo da vežemo ova dva grada koji su najstariji u Crnoj Gori, koja su imala prva pozorišta, prve pleh muzike, pjevačka društva i drugo. Treba podsjetiti i da su Pljevlja nekada bila čvorište karavanskih puteva koji su vodili od Dubrovnika i Kotora, preko Pljevalja za Sarajevo, Beograd, Istambul… Ima nagovještaja da ćemo čvršće povezati ova dva grada, a želja nam je sa se saradnja prvo razvija u oblasti sporta – precizira Borović navodeći da još uvijek nije realizovana posjeta kotorske Gradske muzike Pljevljima gdje je inače nekada postojao takav or-kestar, koji je ugašen nakon 1960. godine.

U sklopu manifestacije Kotorani su imali priliku da degustiraju i pazare pljevaljske proizvode, prije svega pljevaljski sir, skorup, domaću rakiju, organsko brašno, te ručne radove. Na štan-dovima ispred gradske kafane „Dojmi” svoje proizvode predstavilo je desetak proizvođača, a Borović najavljuje da će naredne godine ova prezentacija biti organizovana kao samostalna manifestacija.

• Mislimo da iduće godine ovo pređe u tradicionalno i da se prezentacija pljevaljskih proizvoda održava kao posebna manifestacija, možda u jesen kada je lijepo vrijeme – kaže on.

Da saradnju dva grada treba razvijati i unapređivati mišljenja je i sekretar Sekretarijata za privredu Opštine Pljevlja Budimir Bajčetić.

• Primjera radi, karnevalisti iz Kotora mogli bi biti naši gosti u nekom pogodnom periodu tokom ljeta kada je grad pun, obići most na Tari i druge znamenitosti. Naše KUD „Volođa” i KUD „Pljevlja” su mnogo vitalni i poznati, tu su i Pljevaljski tamburaši, pa bi se možda mogao napraviti zajednički nastup sa kotorskom Gradskom muzikom. U Pljevljima smo dugo godi-na imali Gradsku muziku, ali i profesionalno pozorište koje je ukinuto kada i ono u Kotoru – kaže Bajčetić.

On je podsjetio da se po podacima poslednjeg popisa u Pljevljima oko četiri hiljade domaćinstava vodi da živi na selu, a oko tri hiljade se bavi stočarstvom.

• U toku je izrada registra, ali ukupno možemo reći da se godišnje proizvede preko dvije hiljade tona sira koji se plasira u Crnu Goru i zemlje regiona. Pljevaljski sir je uz njegušku pršutu, jedini poljoprivredni proizvod koji je u Crnoj Gori dobio zaštitu porijekla – naglašava Bajčetić.

U sklopu manifestacije, čiji je organizator bilo Udruženje Pljevljaka u Kotoru, promovisan je časopis „Komuna” i otvorena izložba „Boje i tonovi zavičaja” Umjetničke galerije „Vitomir Srbljanović” iz Pljevalja. U kulturno-zabavnom programu u hotelu „Vrmac” na Prčanju nastupili su folkloraši ansambla „Nikola Đurković” iz Kotora, te više pjevačkih grupa iz Pljevalja.

Na štandovima sve domaće

Među Pljevljacima koji su u Kotoru predstavljali svoje proizvode zatekli smo i Vladimira Čolovića iz sela Klismerine.

• Selo je 26 kilometara udaljeno od centra Pljevalja. Proizvodimo tradicionalne domaće mliječne proizvode, tačnije sir. Trenutno imam 11 krava, a proizvodnju, koja se odvija porodično, planiram da proširim ako bi tržište bilo drugačije, mada je teško naći radnika, niko neće da radi – požalio se Čolović.

Njegov sugrađanin Tihomir Beljkaš prodaje vakuumirani pljevaljski sir, kojeg godišnje, kaže, proizvede 3,5 tone.

1. Imam deset muznih krava i tri junca. Ovo je težak posao za koji je sve manje ljudi zainteresovano. U mom gazdinstvu svi rade; supruga i ja, tri sina, otac i majka. Dosta se radi, živjeti se može, ali je to težak život – ističe on.

Prilična gužva vladala je kod štanda Vidoslava Krvavca, proizvođača prirodnih rakija iz Trnovica, sela koje je smješteno u podnožju planine Ljubišnje. Tu se, osim u standardnom pakova-nju, mogla pazariti rakija u staklnim bocama sa replikama pravoslavnih ikona, ali i mala „džepna izdanja” ovog crnogorskog pića.

– Trnovača je potpuno prirodno alkoholno piće proizvedeno od divlje kruške, šljive požegače i jabuke. Proizvodi se na tradicionalan način od organskog, neprskanog voća – pojasnio je Kr-vavac.

Na susjednom štandu zainteresovani su mogli kupiti brašno od heljde, raži, ječma i spelte, uzgajivača Željka Macanović (proizvodi brašno po principima organske proizvodnje, mljevenjem cijelog zrna), dok je Azra Ajanović predstavljala organizaciju „Bona Fide” koja je prezentovala proizvode ručne radinosti, od malih ćilima i čarapa, do fantastičnih pojaseva za ženske suk-nje i haljine rađenih u zlatovezu.

Udruženje bez prostorija

Udruženje Pljevljaka nema svoje prostorije, a zahtjev za dodjelu istih upućen lokalnoj upravi ranijem periodu, nije dao rezultata, pa najavljuje da će biti obnovljen.

– Sada namjeravamo da ponovo pokrenemo tu ideju. Tražili bi smo da to bude iza tunela, u Industrijskoj zoni gdje bi bila i sredina svih primorskih gradova da bi bilo lakše doći. Ako bi do-bili plac mi bi izgradili objekat, a razmišljali smo i da to radimo zajedno sa Lovačkim društvom, koje bi možda tu držalo ugostiteljski objekat i istovremeno nam čuvalo prostor, jer bi mi to teže održavali i imali mogućnosti da angažujemo nekoga – kaže Borović.