Kao studenti kojima su u ovom momentu ispiti glavna tema i jedina preokupacija, imali smo u svom obraćanju samo jednu namjeru – da damo doprinos stvaranju optimalnih uslova za učenje i rad u gradskoj biblioteci i čitaonici. Zato nas je iznenadilo reagovanje direktorice Biblioteke „Stevan Samardžić“, jer mi nijednom riječju ili gestom nismo istupili kao predstavnici bilo koje partijske i ideološke grupacije, već jedino kao grupa mladih ljudi koja je uočila i koja se suočila sa očiglednim problemom čije rješavanje je i u njenom interesu koliko i u interesu svih korisnika biblioteke. Ako nam već nije ponuđeno moguće rješenje i ako nismo podržani u traganju za njim, očekivali od rukovodioca ove organizacije, prije nego od bilo koga drugog, barem razumijevanje. Ne bi smjelo biti ni u čijem interesu da jednoj ozbiljnoj zajedničkoj temi i problemu dajemo političku konotaciju, da manipulišemo njime tako što ćemo u svemu tražiti samo manipulaciju i ne pomjerati se sa mrtve tačke.

Bili smo uvjereni da će direktorica jedne kulturne ustanove imati želju da izađe u susret svojim korisnicima, a studenti su već tradicionalni korisnici čitaonice. Umjesto konkretnog odgovora, datog kroz sagledavanje problema i razloga koji su doveli do zastoja u njegovom rješavanju, naša opaska predstavljena je kao nekakav anticivilizacijski akt, a mi kao izmanipulisana omladina koja je marioneta u nečijim rukama. Zar je imalo potrebe da se i u ovakvim stvarima sve svodi samo na politiku i očigledan sukob koji direktorica ima sa kolektivom, a koji se nas ni najmanje ne tiče? Zar se i u ovim temama moraju otvarati pitanja vjere i nacije, a zaboravljati da smo svi mi samo građani Pljevalja i da zbog naših/Vaših Pljevalja treba da nas raduje svaki korak naprijed i poboljšanje uslova rada u našoj/ Vašoj biblioteci.

Iznenađeni smo da se direktorica jedne kulturne ustanove preko otvorenih saopštenja ,,dobacuje“ sa studentima, budućnošću ovog grada i države. Biblioteka, kao ni ostale kulturne ustanove koje direktorica pominje, a koje su ponos svih građana, ne smije se izjednačavati sa bilo kojim pojedincem, pa neka je on i rukovodilac te ustanove. Ipak, ovakva reakcija govori mnogo o našem društvu, u kome pojedinac sebe identifikuje sa ustanovom ili partijom, pa umjesto da apel i sugestiju doživi kao pruženu ruku koja nas vodi zajedničkom cilju i stvaranju optimalnih uslova za rad, sve počinje da poprima ličnu konotaciju i doživljava se kao atak na ličnost ili ustanovu.

Da bismo prekinuli ovo nepotrebno i za obje strane nedolično objašnjavanje, želimo samo zamoliti direktoricu Đinu Bajčetu da pokuša još jednom sagledati situaciju bez upliva emocija i ličnih konotacija. Upućujući apel nadležnima, obratili smo se Opštini Pljevlja sa nadom da će reagovati i pomoći stvaranju optimalnih uslova za rad u Biblioteci, što je, nadamo se, zajednička želja nas i direktorice Bajčete. Ona i mi u ovoj priči ne bismo smjeli biti suparnici već saradnici.

3a grupu studenata, Božica Grujičić