Pomen bivšem predsjedniku Crne Gore Momiru Bulatoviću biće održan danas u kučkom selu Raće. Bulatović je preminuo prije pet godina a pomen će služiti mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Bivši predsjednik Crne Gore rođen je 21. septembra 1956. u Beogradu. Otac Momira Bulatovića, Savo, bio je oficir pa se porodica često selila, te je tako osnovnu i srednju školu završio u Zadru.

U Crnu Goru se vraća 1975. godine gdje upisuje Ekonomski fakultet. Nakon završetka fakuleteta zaposljava se i počinje da predaje na predmetu Politička ekonomija. Na istom fakultetu upisuje magistarske studije.

Bio je član Saveza komunista Crne Gore, nakon pada komunizma i poznate AB revolucije, kao dio nove generacije političara dolazi na vlast u Crnoj Gori. Snažno je podržao stvaranje SR Jugoslavije, odnosno zajedničku državu sa Srbijom.

Već 1993. godine postaje predsjednik Crne Gore. Njegov mandat obilježili su ratovi u BiH i Hrvatskoj, ali i sankcije SRJ, koje su žestoko pogodile privredu. Sukobio se nekoliko godina kasnije sa dotadašnjim prvim saradnikom Milom Đukanovićem, a kao kandidat za predsjednika države poražen je od Đukanovića na izborima 1997. godine. Njegov štab tvrdio je da su ti izbori brutalno pokradeni, što je Đukanovićev štab negirao.

Nakon rascjepa u DPS Crne Gore, Bulatović je stvorio SNP, optužujući Đukanovića za kriminal i veze sa mafijom. S druge strane, Đukanović je odgovarao da Bulatović radi protiv Crne Gore i njenih intersa i da bespogovorno služi režimu Slobodana Miloševića. A 1998. godine Bulatović postaje premijer SRJ, uprkos protivljenju vlasti u Podgorici. Bio je premijer za vrijeme NATO bombardovanja SRJ i proglasio je ratno stanje. Nakon pada Miloševića na jesen 2000. godine, došlo je do neslaganja u samom SNP-u pa je Bulatović osnovao Narodnu socijalističku stranku sa pristalicama. Ipak, nekoliko godina kasnije povukao se iz politike i posvetio akademskom radu. Napisao je više knjiga, od kojih se posebno ističu „Pravila ćutanja“, sjećanja na politička dešavanja od početka devedesetih do njegovog povlačenja iz aktivne politike.

Do kraja je ostao vjeran ideji zajedničke države, oštro kritikujući Đukanovića zbog odluke da prizna Kosovo. Smatrao je da je Crna Gora izgubila mnogo svojih duhovnih, kulturnih i istorijskih vrijednosti, da se odriče svega što je bila.

S druge strane, u Crnoj Gori se suočavao s optužbama da je radio protiv države i crnogorskih interesa, da je do kraja ostao lojalan režimu optuženom za ratne zločine. U svojim knjigama i intervjuima, govorio je da je još 1996. godine dobio ponudu u SAD da se distancira od Miloševića i krene drugim putem.

„Ja sam im rekao da svaki političar hoće podršku Amerike, ali cijena koju treba da platim je prevelika. Ne mogu da dobijem podršku Amerike odvajajući se od Srbije. Zato sam završio političku karijeru, ali na način koji mene čini potpuno mirnim“, govorio je Bulatović.