Postoje ti neki gradovi iz kojih nas je sopstvena volja otjerala, nošeni prkosom da bolja vremena ne budu ona koja su prošla nego ona koja će nam doći.

I iz tih mjesta smo otišli ni svjesni trenutka u kojem se to desilo, i da nije jedino kuća i ono u kući sve što će nam faliti.

Faliće nam godinama posle i pekare u kojima smo još ko djeca čekali hljeb koji se puši i gledali okolo svoje kuće, kako se jedna zida nakon što se neka stara sruši.

Faliće nam stara gvozdena vrata tamo neke prodavnice, koja se nisu zatvarala sama, već su znala da lupe i zazvekeću ko tuđa galama.

Faliće nam godinama posle toga drvo koje nismo ni znali da postoji, dok nekog nismo doveli u svoj grad pa se tu taj zadivio, Faliće nam i taj tok rijeke koji kao da se vremenom malo iskrivio.

Faliće nam čaršijska govorkanja, iako smo od toga najbrže i pobjegli u veći grad, a onda ćemo i sami početi da pričamo o onome šta se tamo dešava sad.

Faliće nam oni ljudi koji već godinama na istoj strani ulice nešto čekaju, a nedostajaće vam i vaše mjesto, ono na kojem ste čekali nekog često.

Možda ćete naći čudo arhitekture u nekom drugom gradu, ali ćete izmaštati najviše gledajući na onu tamo ostavljenu, staru fasadu.

I da vas neko pita za sve boje koje se prelivaju po tom mjestu iz kojeg ste svojom voljom otjerani, niko ne umio da ih sklopi na prvu loptu, ali ako vam da i minut vremena sklopićete sve što ste makar jednom vidjeli u svom životu.

Sjetićete se i radnice iz pekare, i prodavačice iz te prodavnice sa teškim gvozdenim vratima i onda kad ste se pokunjeno vratili da zamijenite ono pogrešno što ste kupili, sjetićete se tog zvuka vrata, ali i nečega što ste vi tamo lupili.

I para koje su zveketale i skoro da nikad nisu bile u papiru, ali su znale da kupe najslađi sladoled kojim ćete ugoditi svakom svojem tadašnjem hiru.

Sjetićete se svake ulice koja je danas daleko od one na kojoj ste porasli, i svakog komšijskog drveta kojem ste sad dorasli. I koje vam danas niko ne bi ni branio, ali u čemu je draž biti sit, ako se nisi krijući nahranio…

I faliće sve to takvo, čak i da ste ostali tu ne tražeći bolje vrijeme i mjesta po vašoj volji, od najljepšeg grada na svijetu, samo onaj u kom ste odrasli je bolji.

Piše: Draženka Laketić