Polaganjem vijenaca i cvijeća na Spomen-kosturnicu i kulturno-umjetničkim programom u Spomen-kući u Dolini heroja na Tjentištu juče je obilježena 81. godišnjica Bitke na Sutjesci.

Obilježavanju godišnjice u Dolini heroja prisustvovale su delegacije Saveza organzacija boraca narodnooslobodilačkog rata (SOBNOR) Crne Gore iz Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Pljevalja, Berana, Herceg Novog, Kotora, Budve, Tivta, Cetinja, Danilovgrada, Plužina i Zete.

Predsjednik SOBNOR-a Radojica Radojević istakao je da je Bitka na Sutjesci najslavnija epopeja Drugog svjetskog rata.

„…Simbol herojstva, junaštva, čojstva i zajedničke borbe jugoslovenskih naroda nesalomivog duha partizana, njihove žilavosti, hrabrosti i sposobnosti da se suprostave, sedmostruko jačem neprijatelju, koji vođeni slobodarskom idejom nijesu prezali da za njeno ostvarenje daju ono što je najvažnije – svoje živote. Ovdje u Dolini heroja u miru i tišini leži poginulo pokoljenje partizana izginulih uz nevidjeni herojizam, koji su vjerovali u svoja djela, koji nijesu žalili svoje živote, kada je u pitanju domovina i njena sloboda, koji su se svejesno žrtvovali za spas svojih ranjenih drugova, za slobodu svog naroda i pokazali svijetu da su dostojni sljedbenici svojih slavnih predaka. Ovdje na Sutjesci, pokazali smo čitavom svijetu kakvi su bili Titovi partizani – nepobjedivi i nezadrživi, ma koliko se trudili fašisti da ih unište. Sutjeska su naši Termopili Treće divizije i komandanta Save Kovačevića za spas ranjenika, gdje su mnogi poginuli, ali je izvojevana veličanstvena pobjeda“, naveo je Radojević.

Iz Beograda na Tjentište je doputovao i 85-godišnji Pljevljak Radivoje Filipović, koji kaže da je u borbi protiv okupatora izgubio dva strica.

“Sjećanje je iskonska potreba čovjeka, a onaj koji nema sjećanje na pretke ne može da ima budućnost. Važno mi je sjećanje iz djetinjstva i dosadašnje saznanje šta su sve trpjeli naši preci i naš narod na ovim prostorima, koji je to natčovječanski napor dat za slobodu sa željom da se živi svoj na svome”, rekao je Filipović za portal Foča24 Info.

Peta neprijateljska ofanziva (“Švarc” – “Crno”) trajala je od 15. maja do 15. juna 1943.

Prema istorijskim izvorima, obruč je probijen 10. juna ujutro, kod Balinovca, nakon što je Prva proleterska divizija Koče Popovića u jurišu razbila njemačke snage. U sljedećih nekoliko dana, tim pravcem prošle su i preostale partizanske snage, uključujući i Vrhovni štab i komandanta Josipa Broza Tita, koji je ranjen nekoliko dana ranije…

Najtežu partizansku bitku životom je platilo oko 7.500 boraca, među kojima i oko 2.000 iz Crne Gore. Praktično sve brigade imale su trećinu poginulih od ukupnog broja ljudstva. Poginuli su mnogi partizanski komandanti i istaknuti revolucionari: Sava Kovačević, Vasilije Vako Đurović, Nikola Nino Marković, Veselin Masleša, dr Simo Milošević, Nurija Pozderac, Ivan Goran Kovačić, Olga Popović Dedijer, Pero Ćetković…

Ordenom narodnog heroja odlikovano je 258 boraca sa Sutjeske, među kojima i 45 poginulih, ali i 16 brigada.

Prethodnog vikenda je delegacija Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista (SUBNOR) Crne Gore, na čelu sa potpredsjednicima Milojicom Dakićem i Stevanom Radunovićem, odala počast palim partizanima.

Radunović je tada kazao da je naspram moćne sile od 120.000 okupatora i domaćih izdajnika bilo oko 22.000 partizana, uključujući i više od 3.500 ranjenika i bolesnika.

“Ove snage su bile znatno slabije naoružane, iscrpljene ranijim akcijama i oskudne u municiji i posebno hrani. Bila je to naizgled bezizlazna situacija. No, partizani su, neuporedivo manji broj boraca, nedostatak oružja, municije i hrane nadoknadili odlučnošću da se bore, hrabrošću i vjerom u svoju pravednu borbu i njen krajnji uspjeh. Samo borci s takvom vjerom mogu poslati legendarne poruke: ‘Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera’, ili ‘Mi smo izgubili dvije trećine svoga ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu’”, rekao je Radunović.

Istakao je da se nijedna jedinica, niti pojedinac nijesu predali ili dezertirali.

“U borbi je poginuo veliki broj istaknutih ličnosti, ranjen čak i vrhovni komandant Josip Broz Tito, što je jedinstven primjer, a poginulo je blizu 600 žena. Vojska, s takvom vjerom u sebe i željom da uspije, iako s gubitkom više od trećine ljudstva, ipak je uspjela da se odbrani i da izađe iz obruča. Uspjela je da pokaže svome narodu, ali i savezničkim silama ko je taj ko se stvarno bori protiv okupatora a ko sarađuje sa njim. Time je njen ugled značajno povećan. Uspjela je i da se, ubrzo nakon toga, konsoliduje i nastavi borbu za slobodu”, ocijenio je Radunović.