Država Crna Gora je malo uradila po pitanju rješavanja ratnih zločina, saglasni su sagovornici emisije „Argumenti“ na TVCG.

Bojan Komatina, unuk stradalog Manojla Komatine na Murini 1999. godine tokom bombardovanja kazao je da država Crna Gora nije posvetila nijedno slovo ovom zločinu.

„Postoji samo spomen obilježje na Murini, ali to je podigla Vlada Savezne Republike Jugoslavije. Što se tiče države Crne Gore, kad se dođe do Murine, riječ zločin nestaje. Ništa zvanično ništa nije urađeno. Za vrijeme ranije vlasti, sva vrata su nam bila zatvorena“, ukazao je Komatina. 

Komatina se u emisiji prisjetio svog djeda, kazavši da njihova porodica čuva u porodičnoj intimi uspomenu na njega.

„On je tada imao 72 godine, naživio se, ali muka je za djecu ubijenu na Murini. Pri samoj pomisli na tu djecu, zamislim kolika je bol i patnja izgubiti dijete. Osim toga, na dsetine ranjenih je bilo na Murini. Tim ljudima su ostavljene teške posljedice, oštećeno im je zdravlje. Ni po pitanju ranjenih nije ništa urađeno“, ukazao je Komatina. 

Prema njegovim riječima, vlasti i NVO sektor u Crnoj Gori treba da javno kažu da je NATO na Murini počinio zločin.

„Do sada smo imali da se uvijek govori da su oni bili žrtve NATO intervencije. Treba naći zakonsko i civilizovano rješenje“, poručio je Komatina. 

Povodom obilježavanja 25 godina bombardovanja na Murini 30. aprila, Komatina je kazao da očekuje dolazak državnog vrha. 

„Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je najavio dolazak na pomen i na liturgiju, a takođe tu će biti i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije“, najavio je on. 

Bajrović: Država mi je ubila oca, a prema porodici se ophodila kao prema građanima drugog reda 

Alen Bajrović, sin stradalog u deportaciji tokom 90-tih godina ispričao je tešku porodičnu priču kad su njegovog oca, kako kaže, „strpali u prostorije zgrade MUP-a u Herceg Novom i od tada mu se gubi svaki trag“.

„Do dan danas ne znam šta se desilo sa mojim ocem. Očekivali smo da će država reći zbog čega je zarobljen. Moja majka je pokušavala da sazna, ali bez uspjeha. Mog oca je zarobila policija Crne Gore i država Crna Gora je kriva za taj zločin“, uvjeren je Bajrović. 

Bajrović očekuje da VDT i nadležne institucije pokrenu postupak reparacije ovog zločina. 

„Nadamo se da ćemo tako doći do nalogodavaca. Da vidimo ko je u kožnim foteljama locirao bošnjačke glave i slali ih u smrt“, poručio je on. 

Bajrović smatra da zakon o žrtvama ratnih zločina treba da tretira sve žrtve.

„Zakon treba biti jednak za sve i ne smije da razdvaja žrtve i građane. A prema meni i mojoj porodici, država se ophodi kao prema građanima drugog reda. Sto puta sam kao dijete išao gladan u školu i vraćao se gladan. Od države nikad nismo dobili nikakvu pomoć“, poručio je on. 

Prema njegovim riječima, država mora da se suoči sa žrtvama ratnih zločina. 

„Ja prema ovoj državi nisam ništa dužan, ali je ova država dužna meni. Ubila mi je mladost i moga oca. Mi želimo posmrtne ostatke mog oca i spomen obilježje, da ne ostavljamo cvijeće ispred zgrade MUP-a u Herceg Novom“, kazao je on. 

Bajrović je kazao da su jedina porodica koja nije prihvatila vansudsko poravnanje. 

„Mi smo nastavili vođenje postupka pred domaćim sudovima, a i na sudu u Strazburu. Od tada je prošlo 17 godina i to je poražavajuće. Sa takvim vođenjem sudstva ne možemo pristupiti Evropskoj uniji. Vladavina prava je na niskom nivou“, tvrdi Bajrović. 

Bajrović je optimističan po pitanju nove sudske vlasti i očekuje da novi Vrhovni tužilac Milorad Marković krene u ravetljavanje zločina deportacije. 

„Očekujem da Marković pokrene proces reparacije. Vrijeme će pokazati, a meni on uliva nadu“, zaključio je Bajrović. 

Sadiković: Iskoraka po pitanju ratnih zločina nema, kazne za zločince male 

Prema riječima novinara Seada Sadikovića, iskoraka i pomaka nema po ovom pitanju. 

„Neko je kriv za ove ratne zločine i počinioci se moraju pronaći i kazniti. To su složeni procesi. Problematično je ako u ovaj proces nove tužilačke strukture uđu sa mehanizmom koji je diskutabilan“, smatra Sadiković.

Sadiković je kazao da ukupna maksimalna kazna u Crnoj Gori iznosi 12 godina. 

„To je malo. O zločinu u Murinu se ćutalo, kao da je nepogoda pa se ne smije pomenuti. Konstatovan je kao NATO intervencija“, zaključio je Sadiković.