Apotekarska ustanova “Montefarm” radi i opstaje uprkos svemu duže od tri decenije, a potreban je novi zakonski okvir i izgradnja savremenog skladišta da bi mogla direktno od proizvođača da uvozi ljekove iz inostranstva.

To je u intervjuu “Vijestima” kazao direktor te ustanove Aleksandar Bogavac.

On tvrdi da su tri stuba na kojima planiraju da grade i osavremene “Montefarm” u narednom periodu – veledrogerija, proizvodnja i apoteke. Kaže da imamo dobru snabdjevenost ljekovima i da najčešće dolazi do nestašice medikamenata kojih u tom trenutku nema ni u zemljama Evropske unije, zbog problema u proizvodnji.

Novi direktor “Montefarma” poručuje da je prvog dana mandata parkirao službena vozila, a zatim zaustavio zapošljavanje preko privatne agencije i raskinuo ugovore za koje je smatrao da su štetni iz ugla poslovanja apotekarske ustanove.

Koje korake ste preduzeli i koje aktivnosti sproveli tokom četiri mjeseca mandata?

Po stupanju na funkciju sam želio da pokažem jedan drugačiji pristup u odnosu na ono što je državna imovina. Kada ovo kažem, mislim uopšteno na drugačiji pristup, bez želje da ovim ciljam na bilo kog bivšeg direktora “Montefarma”, već drugačiji pristup u odnosu na sve ono što imamo kao primjer oko nas. Dakle, sve ono što sam decenijama posmatrao i što mi je zasmetalo kao običnom građaninu, sada sam dobio priliku da pokažem na sopstvenom primjeru. Prvog dana sam parkirao sva službena auta, jer vjerujem da ta auta pripadaju građanima, i da su nama predata na korišćenje za službene svrhe, a ne da njima vozimo svoju djecu do škole ili vrtića, da idemo na more ili u tržne centre. Direktor sam koji pješke dolazi i pješke odlazi sa posla.

Osim toga, sačekali su me zadaci koje je već odredio DRI i koje je neophodno ispuniti. U firmi koja posluje 33 godine, nije postojala nijedna interna procedura ili pravilo. Odmah smo krenuli da ih uvodimo, kako bi definisali sve ono što može da bude kamen spoticanja ili različitih tumačenja. Zaustavljeno je zapošljavanje preko privatne agencije za zapošljavanje. Raskinuti su ugovori za koje sam smatrao da su štetni iz ugla poslovanja “Montefarma”. Taj proces još nije završen, jer imamo tu još dva – jedan o zakupu i jedan o reklamiranju. Optimista sam da ćemo i ovo riješiti. U slučaju da ne uspijemo, obratićemo se sudskim instancama. Trudimo se da gotovo sve kupovine obavljamo preko javnih nabavki (platforme CEJN). Ostvario sam kontakt i razvio dobre odnose sa institucijama, koje su nam neophodne za dobar rad – Ministarstvo zdravlja, Fond, KCCG, domovi zdravlja… Te institucije vidim kao partnere u ostvarivanju zajedničkog cilja, a to je dobrobit pacijenata i uopšte naših građana.

Kakva je snabdjevenost “Montefarm” apoteka i javnih zdravstvenih ustanova ljekovima i medicinskim sredstvima?

Ovo je pitanje na koje se ne može dati jednostavan odgovor. Ako vam kažem da smo dobro snabdjeveni i u apotekama i u zdravstvenim ustanovama, uvijek će se naći neko ko će reći – ali ja nijesam mogao da nabavim svoj lijek ili terapiju. Sa druge strane, to su objektivne okolnosti koje vam onemogućavaju da imate idealnu situaciju. Uvijek je bilo i uvijek će biti diskontinuiteta u nabavci, samim tim i isporuci. Nažalost, ali je tako. Problem u proizvodnji ljekova se naglo zakomplikovao u vremenu COVID-a, kada smo imali ozbiljne probleme u lancu nabavke zbog nedostatka sirovina. I nakon pandemije taj problem je ostao relativno neriješen. Konkretno, danas je najveći izazov sa kojim se suočavamo, problem hormona rasta. Ali, to je problem koji je na nivou cijele Evrope, a ne samo kod nas. Dakle, ovdje govorimo o objektivnim problemima koji pogađaju znatno šire područje od onoga gdje djeluje “Montefarm”, ali se mi i u tim okolnostima snalazimo da našim građanima/pacijentima omogućimo neophodne terapije. To nije jednostavno, međutim imamo vrijedan tim ljudi koji konstantno pronalazi načine da riješi probleme u nabavci, uz veliku posvećenost i želju da pomognu. Nažalost, ta njihova žrtva često ostane bez nagrade, dok se svaki nedostatak lijeka jasno evidentira i pripiše lošem radu tih istih ljudi, odnosno “Montefarmu”.

Ovdje moram da istaknem i sjajnu saradnju koju imamo sa farmaceutskim kućama i veledrogerijama, koji su nam i prva pomoć u ovakvi situacijama, jer imaju mogućnost da određene, nedostajuće ljekove dobave sa drugih tržišta i stave ih na raspolaganje našim građanima. Koliko često ističemo problem malog broja stanovnika, u ovakvim situacijama je to prednost, jer količina ljekova koja je nama potrebna, ne ugrožava liječenje pacijenata u nekoj zemlji sa velikim brojem stanovnika. Dakle, jasan odgovor na postavljeno pitanje je da imamo dobru snabdjevenost, iako time rizikujem sve one negativne komentare.

Koji su ključni razlozi povremenih nestašica ljekova? Da li i na koji način “Montefarm” može spriječiti deficit najvažnijih medikamenata, kao što su citostatici?

U principu, u Crnoj Gori dolazi do nestašice onih ljekova kojih u tom trenutku nemaju ni zemlje EU. Može biti nekog kašnjenja u transportu, ali nestašice ne može. U ovom slučaju govorimo o onim objektivnim okolnostima, koje sam naveo ranije. Apsolutno razumijem svakog ko kaže da ga to ne interesuje i da on želi da ima svoju terapiju. Ali, ovdje govorimo o nečemu što je prosto nemoguće nabaviti, jer ga nema na tržištu ljekova Evrope. Takođe, država planira ponovno uspostavljanje robnih rezervi, koje će podrazumijevati i ljekove i medicinska sredstva, što će nam omogućiti lakše prevazilaženje ovakvih i sličnih situacija, naročito kada su u pitanju najvažniji medikamenti. Bili ste svjedok skorašnjeg slučaja u vezi sa Progesteron depo ampulama, gdje je jedan naš jasan odgovor na jasno postavljeno pitanje, iskorišćen za dizanje panike i nekorektno prenošenje same vijesti. Na to se, naravno, nadovežu i političari koji to jedva dočekaju, a ustvari je istina sasvim drugačija. Samo nekoliko dana kasnije je došlo saopštenje nadležnih da to što nema Progesteron depo ampula, jeste odluka na nivou EU, da se taj lijek više ne proizvodi. I odjednom, dežurni krivac “Montefarm”, to više nije, jer je bilo apsurdno da nas neko optuži za nedostatak ljekova na nivou EU. Smatram da smo često na meti neopravdanih kritika, a iskreno, ne vidim razlog za takav odnos prema nama. Vrata direktora, kao i vrata “Montefarma” su otvorena za svakog. Svako može da pita i dobije odgovor na bilo koje postavljeno pitanje. Sa druge strane, očekujem da ljudi razumiju značaj koji imamo u zdravstvenom sistemu Crne Gore i da to vrednuju. Tu mislim na zaposlene koji su veliki pregaoci i trudbenici u želji da pomognu svima koji nam se obrate za pomoć.

Kako vidite status “Montefarma” u narednom periodu? Da li je potrebna reorganizacija ustanove i u kojem smjeru?

Iz mog ugla gledano, “Montefarm” je žila kucavica zdravstvenog sistema Crne Gore. Takvog ga vidim i u budućnosti. E sad, u kom obliku će to biti, to ne zavisi od mene, niti od zaposlenih “Montefarma”. Naše je da radimo u skladu sa zakonskim okvirima, koji su nam dati, a na državi i Vladi je da nam te okvire definiše. Reorganizacija je možda prejaka riječ u ovom trenutku. Ja bih prije rekao da je potrebno unaprijeđenje postojećeg sistema. Ovaj sistem radi 33 godine. Radi i opstaje usprkos svemu. Vjerujem da “Montefarm” ima budućnost, odnosno da bi budućnost crnogorskog zdravstvenog sistema bila vrlo problematična bez državne Apotekarske ustanove “Montefarm”. Nama je potrebno unapređenje postojećeg sistema, kao što već rekoh. A to unaprijeđenje vidim prije svega u izgradnji novog logističkog centra, konkretno novog skladišta, koji bi svojim prostornim kapacitetom i sadržajem odgovarao onome što su potrebe modernog veledrogerijskog poslovanja.

U javnosti se sve češće može čuti da bi “Montefarm” trebalo da nabavlja ljekove direktno od proizvođača i bude konkurentan privatnim veledrogerijama. Da li je takav model primjenljiv u praksi?

U ovom trenutku, zakonski okvir je tako postavljen da nemamo mogućnost direktnog uvoza ljekova. Ukoliko dođe do promjene, “Montefarm” će preuzeti svoj dio odgovornosti i početi da radi u skladu sa onim što mu zakon bude omogućavao. Ali, i za ovaj iskorak, nama će biti potrebna izrada novog skladišnog prostora, kao jednog od uslova za uvoz ljekova. Dakle, u ovom trenutku, izgradnja novog skladišta je prioritet svih prioriteta. Na pitanje, da li je ovo primjenjivo u praksi, mogu da kažem da je sve moguće primijeniti, ukoliko je zakonski dobro uobličeno.

Da li države regiona i EU imaju državne veledrogerije i ukoliko imaju da li su profitabilne?

Moram da kažem da ja na to gledam drugim očima. Naime, nijesam od onih koji slijepo gledaju kako to neko drugi radi. Apsolutno sam zagovornik naše specifičnosti i dobre prakse koju mi imamo. Ne vidim potrebu za konstantnim gledanjem i ugledanjem na druge. Mi jednostavno imamo sistem koji funkcioniše, i to već više od tri decenije i ne smatram da ga treba razgraditi samo zbog toga što neko drugi nema takav sistem. Hajde da mi taj naš sistem učinimo još boljim, pa da EU i okruženje kažu – aha, vidite kako imaju dobar sistem, možda bi i mi mogli da uradimo nešto slično. Dakle, sistem centralizovanih javnih nabavki je idealan za jedno malo tržište poput našeg, jer je jedina garancija i uslov da dobijemo što niže cijene ljekova. Zamislite kada bi sjutra svaka zdravstvena jedinica ili Dom zdravlja raspisivao tender za sebe. Šta mislite, koja bi cijena bila za KCCG, kao velikog kupca, a koja za jedan manji Dom zdravlja, iz bilo koje opštine? Da se prisjetimo i dramatičnog vremena COVID-a, kada je “Montefarm” odigrao ključnu ulogu i po ocjeni svih međunarodnih, relevantnih institucija, bio jedini garant dobro obavljenog posla, zahvaljujući kome su i mogle da budu organizovane brojne donacije. Da nije bilo “Montefarma”, sve bi to bilo mnogo teže, jer međunarodne organizacije žele da daju donacije u sigurne ruke, a po njima, najsigurnije je kada to ide u neki sistem koji je pod okriljem države. U ovom, konkretnom slučaju je to bio “Montefarm”.

Koji su najvažniji projekti koje namjeravate da realizujete u Vašem mandatu?

Prvi i najvažniji projekat koji planiramo, jeste izgradnja novog distributivnog centra, kako sam već nekoliko puta i pomenuo. U ovom trenutku, vjerujem da je sazrelo vrijeme za taj iskorak, a osjećam i punu podršku Vlade i resornog ministarstva za taj potez. Mislim da će to biti prekretnica u poslovanju “Montefarma”, koja će mu omogućiti dalji razvoj i pozicioniranje tamo gdje treba da bude – lider među veledrogerijama u Crnoj Gori. Takođe, imamo planove za pokretanje galenske proizvodnje, kao jednog zametka buduće fabrike ljekova. U pitanju je veliki projekat i za njega će nam trebati i pomoć države i saradnja sa kredibilnim partnerima, koji imaju iskustvo u proizvodnji. Sem ova dva projekta, u fokusu su apoteke, kao mjesto susreta naših građana i “Montefarma”. Smatram da moramo biti prisutni uz svaki Dom zdravlja i na taj način omogućiti pacijentima da imaju adekvatnu zdravstvenu uslugu odnosno da mogu da podignu na recept, praktično, čim izađu od ljekara propisanu terapiju. Dakle, to su tri stuba na kojima planiramo da gradimo i osavremenjavamo “Montefarm” u narednom periodu – veledrogerija, proizvodnja i apoteke. Uz ovo, već imamo saradnju sa Medicinskom školom u Podgorici, sa kojom vjerujem da su i oni zadovoljni. A u planu nam je podizanje saradnje na viši nivo i sa Medicinskim fakultetom, Odsjek farmacija, u Podgorici, jer vjerujem da smo prirodno upućeni jedni na druge i da dobrom saradnjom možemo da pomognemo da i pojedinačno i u zbiru budemo bolji.

U ovom trenutku, zakonski okvir je tako postavljen da nemamo mogućnost direktnog uvoza ljekova. Ukoliko dođe do promjene, “Montefarm” će preuzeti svoj dio odgovornosti i početi da radi u skladu sa onim što mu zakon bude omogućavao. Ali, i za ovaj iskorak, nama će biti potrebna izrada novog skladišnog prostora, kao jednog od uslova za uvoz ljekova.

S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo u farmaceutskom sektoru, kakva je po Vašem mišljenju osnovna i doplatna lista ljekova koji sačinjava Ministarstvo zdravlja? Da li su i zbog čega ljekovi van liste skuplji nego u regionu?

Lista ljekova se često potencira kao nešto problematično, iako ja ne vidim prostora za takav komentar. Naša lista ljekova je najveća u regionu, kada se već stalno pozivamo na taj momenat okruženja. Broji preko 1.500 ljekova, od kojih je oko 1.400 na Osnovnoj listi i preko 100 ljekova na Doplatnoj. Ona se stalno se mijenja i dopunjuje, prateći trendove i omogućavajući našim građanima da uvijek imaju adekvatnu terapiju, kao i građani najrazvijenijih zemalja svijeta. Cijene su transparentne i donose se na osnovu tri referentne zemlje. Ranije su to bile Slovenija, Hrvatska i Srbija, dok su danas to Srbija, Rumunija i Češka. Na osnovu cijena iz te tri zemlje, dobijamo našu cijenu lijeka i to je način formiranja cijena ljekova kod nas.

Što se tiče ljekova van Liste, s obzirom da Montefarm nije direktni uvoznik, realno nijesmo adresa sa koje bi se mogao dati precizan odgovor na ovo pitanje.

Kuća ne zavisi od jednog pojedinca

Kakvu poslovnu i kadrovsku situaciju ste zatekli po dolasku na funkciju?

“Montefarm” je ozbiljan sistem koji traje već 33 godine, sa 550 zaposlenih. Kao i svaki direktor ili menadžer, imam i ja svoju viziju kako bi nešto trebalo da izgleda. U skladu sa tim sam i birao tim ljudi kojim sam se okružio. Taj proces je potrajao nekoliko mjeseci, zbog zakonskih procedura. U međuvremenu, neki nijesu prošli test vremena, tako da su zamijenjeni drugima, koji su spremni da ispune zahtjeve koje pred njih postavljam. Ovdje moram da zastanem i izrazim veliku zahvalnost resornom ministru, gospodinu Vojislavu Šimunu, na slobodi koju mi je dao u izboru ljudi na koje ću se osloniti. Naravno, ta sloboda nosi i odgovornost za rezultate koje taj tim treba da donese. Isto tako, kao direktor ustanove, tražim od onih kojima sam okružen, da preuzmu odgovornost za sopstveni izbor svojih saradnika. Smatram da takav lanac, sastavljen iz odgovornosti i povjerenja može da donese najbolje moguće rezultate. Takođe, ne želim da ova kuća zavisi od jednog čovjeka i zato insistiram na pravljenju timova i bliskoj saradnji pojedinaca, kako bi veći broj zaposlenih bio upoznat sa više stvari. Ta širina nam omogućava lakše donošenje odluka i smanjenje greške prilikom odlučivanja. Lično, iako najodgovorniji i neko ko na kraju donosi konačne odluke i stoji iza njih, nikada ih ne donosim bez konsultacije sa najbližim saradnicima. Možda vam je interesantan podatak, ali taj prvi krug ljudi, od najvećeg povjerenja, kod mene jesu deset žena.