Praksa da nove objekte zelene energije grade privatne kompanije, kroz korišćenje rečnog potencijala na sjeveru države, izgradnjom mini hidrocentrala,kako je bila praksa prethodne vlasti, nastavljeno je i posle 2020.godine posle promjene vlasti, davanjem koncesija za izgradnju solarnih i vjetro energetskih objekata privatnim kompanijama.

Proteklih nekoliko godina država je odobrila privatnim kompanijama u Crnoj Gori izgradnju više solarnih i vjetro elektrana, dok izgradnja takvih elektrana u državnom vlasništvu skoro da i nisu postojale, ako ne računamo na novi projekat izgradnje vjetro elektrane Gvozd, snage 54,6 MW. “Projekat će se finansirati iz kreditnog aranžmana sa EBRD-om. Svakako da ne treba zaboraviti ni nove projekte Solari 3000+,Solari 500+ solari 5000+ kao i poslednji raspisani tender za mhe Otilovići kod Pljevalja.

Ipak ekspanzija izgradnje solarnih i vjetro energetskih objekata je u poslednje vrijeme u rukama privatnog vlasničkog kapitala, što će sigurno imati uticaj na zavisnost energetskog sektora od privatnih energetskog lobija u državi, kad je u pitanju nabavka potrebne nedostajuće el.energije,posebno posle završetka radnog vijeka TE Pljevlja.

Po riječima poznavalaca ove tematike, država ne može da uskrati privatnicima pravo da grade. Prednost je što privatnik izgradi objekat mnogo brže. Jer državna kompanija je obveznik tendera, zakona o javnim nabavkama, privatnik nije, pa gradi nekoliko puta brže od državne kompanije.

A suština je i u brzini energetske tranzicije, jer za kratko vrijeme treba što više energetskih objekata, jer TE Pljevlja jedina bazna elektrana u Crnoj Gori ima svoj rok trajanja, koji po nekim predviđanjima i nije mnogo veliki. Ako bi država stopirala prava privatnom sektoru, prvo, narušila bi principe EU, drugo usporila izgradnju objekata iz OIE. Ono što je takođe pozitivno je da se radi o povećanju učešća obnovljivih izvora energije u ukupnom energetskom miksu države, bez obzira na to ko je investitor obnovljivih izvora energije.

Recimo od EBRD dok država povuče novac za neki projekat, treba makar 3 godine. Potrebne su i javne nabavke za svaki segment od projektovanja do izgradnje, što izuskuje mnogo vremena. „Gvozd“ se isto gradi javno privatnim partnerstvom, ali će u finalu biti u vlasništvu EPCG. Za sve ove objekte što se grade, ne mora EPCG otkupljivati struju, jer nisu ugovori zaključivani. Ranije jesu oko Mhe, „Krnova“ i slično.

Iako država finansijski mnogo gubi zato što nema znatno više energetskih objekata u svom vlasništvu, jer bi izgradnjom više novih energetskih objekata u svom vlasništvu dovelo do slivanja značajnih sredstava u državni budzet.

Ipak postojeći privatni energetski objekti su bili isplativi za vrijeme energetske krize, jer su privatnici proizvodili, a EPCG otkupljivala struju po 116 eura, dok je u to vrijeme na tržištu cijena bila između 400-500 eura po Mwh.

 U narednih nekoliko godina u planu je izgradnja nekoliko velikih solarnih elektrana u privatnom vlasništvu na teritoriji nekoliko crnogorskih opština za čiju izgradnju fazno treba da bude uloženo nekoliko stotina miliona eura. U 2023. godini prema dostupnim podacima udio proizvedene el.energije iz solarnih i vjetro elektrana je iznosio svega nešto preko 10 posto ukupne proizvodnje el.energije, što je svakako nedovoljno i zahtjeva veće angažovanje države na postizanju evropskih standarda i očuvanju životne sredine.

Izvršni direktor EPCG Ivan Bulatović za novi broj “Connecting the region”, regionalnog magazina na engleskom jeziku, govorio je o planiranim investicijama, izgradnji novih energetskih objekata koji se baziraju na obnovljivim izvorima energije, modernizaciji postojećih proizvodnih kapaciteta, te viziji i planovima razvoja kompanije.

Po njegovim riječima izgradnja novih energetskih objekata podrazumjeva realizaciju investicionog plana vrijednog otprilike oko 700 miliona eura, poput Vjetroelektrane Gvozd, za čiju izgradnju je raspisan tender, izgradnje HE Komarnica, HE Kruševo, izgradnje novih solarnih kapaciteta i završetak projekta Solari 5000+kao i mogućnost razvoja plutajuće solarne elektrane na Slanom jezeru i projekte u oblasti zelenog vodika.

Takođe po riječima Bulatovića ne smije se zanemariti ni modernizacija postojećih proizvodnih pogona, ekološka rekonstrukcija termo bloka TE Pljevlja, preusmjeravanje viška vode iz rijeke Zete u Krupac i Slano, ugradnja bloka A8 u HE Perućica i čitav niz drugih zadataka, koji će obezbijediti kontinuirano sigurno i pouzdano snabdijevanje svih potrošača u Crnoj Gori električnom energijom.

To je u intervjuu za Forbes magazin potvrdio i ministar energetike i rudarstva Saša Mujović, podsjećajući da kad su u pitanju veliki energetski izvori u najzrelijoj fazi su projekti HE Kruševo i HE Komarnica. Mujović napominje da se za Komarnicu još čeka izjašnjenje Agencije za zaštitu životne sredine, čiji će stav Vlada poštovati. Po njegovim riječima država je u procesu izrade Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, ključnog dokumenta koji treba da bude donesen do sredine ove godine. I taj Nacionalni energetski plan definiše način kako ćemo koristiti, kojom dinamikom naše obnovljive izvore električne energije i kako ćemo ih integrisati u elektroenergetski sistem.

Ipak laičkoj javnosti jasno je da su mnogi od navedenih planiranih novih energetskih objekata daleko od skore realizacije, jer je za izgradnju velikih energetskih objekata potrebno do 10 godina,dok novi solarni i vjetro energetski objekti u privatnom vlasništvu niču kao pečurke posle kiše, što povećava zavisnost države od privatnog sektora kad je proizvodnja električne energije u pitanju. Problem predstavlja i prethodna praksa da se mnogi državni planovi kad je u pitanju energetski sektor često prolongiraju.

Po riječima Aleksandra Perovića direktora ekološkog društva „Ozon“ iz Nikšića, ono što je radila prethodna vlast, koja je u velikom broju izdavala koncesije za mini hidro elektrane prevashodno licima bliskim vlasti, takvu politiku je nastavila i sadašnja vlast, dajući koncesije za izgradnju solarnih i vjetro elektrana privatnim kompanijama. Uz to su kompanijama u dužem prethodnom periodu davate visoke državne subvencije, koje su donedavno direktno padale na teret građana, kojima su u obračun računa za struju uključeni i troškovi „podsticanja razvoja obnovljivih izvora energije“.

Ekološka organizacija „Ozon“ je i u prošlosti redovno pozivala državno tužilaštvo da ispita da li je bilo koruptivno-kriminalnih aktivnosti investitora i da li su svi poslovi rađeni u skladu sa zakonom. U prethodnom periodu je kako se pretpostavlja izdato koncesija za oko 50 mhe u privatnom vlasništvu, od kojih je izgrađeno 17 sa ukupnom istalisanom snagom od 10,8 MW,dok su pojedine koncesije povučene od strane nadležnih državnih institucija zbog mnogobrojnih protesta građana, što je pokrenulo više sporova pred sudskim institucijama koncesionara protiv države.

Politika izgradnje novih manjih energetskih objekata nastavila se od strane nove vlasti kroz davanje privatnim kompanijama koncesija za izgradnju solarnih i vjetro izvora energije, što omogućava odliv novca u privatne dzepove, umjesto u državni budzet Crne Gore. Iz nadležnih državnih institucija još nema nagovještaja oko uvođenja reda oko izgradnje novih projekata zelene energije i kako će se ovi objekti uskladiti kroz Nacionalni energetski plan i prostorni plan Crne Gore.