Slučaj dvostrukog ubistva u selu Sokolac pokazao je da bezbjednosni sektor u Crnoj Gori nije funkcionalan te da su propusti u radu policije evidentni – kazao je za Pobjedu advokat Veselin Radulović.

Prije deset dana je Alija Balijagić, koji je naoružan puškom šetao po bjelopoljskim selima, u Sokolcu ubio brata i sestru Jovana i Milenku Madžgalj. Prije toga, bjelopoljsko odjeljenje bezbjednosti su 25. oktobra mještani upozorili na njegovo čudno ponašanje, kao i na činjenicu da se naoružani čovjek kreće tim predjelima. Tog kobnog dana, Balijagić je počinio dvostruko ubistvo, dok policija, vojska i lovci, pod punom opremom i psima tragačima pokušavaju da mu uđu u trag. U subotu je lociran u blizini Prijepolja, zbog čega se strah proširio i na građane tog dijela Srbije, čije vlasti su izdale upozorenje da budu oprezni.

Reagovanje rukovodstva MUP-a i Uprave policije potvrdilo je, prema riječima Radulovića, da živimo u sistemu odsustva bilo kakve odgovornosti, uključujući i onu objektivnu ili ljudsku, koja bi morala da postoji kod osoba sa minimumom integriteta i časti.

– Kada u nizu imate događaje sa tragičnim posljedicama i uvijek istu reakciju menadžmenta MUP-a i policije da kod njih nije bilo propusta, onda je to razlog za zabrinutost svakog građanina Crne Gore – smatra Radulović.

Poručuje da javnost ima pravo da zna šta je policija prije ovog događaja uradila, odnosno šta nije uradila a morala je, kako bi se procijenilo da li je tragedija mogla biti spriječena.

– Mislim da su propusti u radu policije evidentni jer je nesporno da se lice koje je višestruki povratnik u izvršenju najtežih krivičnih djela sa elementima nasilja desetak dana naoružano kretalo u naseljenom mjestu. Čuli smo da neki mještani tvrde da su to prijavili policiji, što dodatno potvrđuje da je odgovornost na strani policije – naglašava advokat.

Dodaje da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i ovu tragediju koristio za neumjesnu političku promociju i „paradu“ dolaskom na lice mjesta, gdje mu, kako je naveo, nije bilo mjesto.

– Jer on nije sposoban da pruži bilo kakav doprinos u potrazi za bjeguncem, ali tu potragu može ometati jer policija treba da brine o njegovoj bezbjednosti umjesto da se u potpunosti posveti potrazi i pronalaženju bjegunca – ističe Radulović.

Bezuspješna potraga za Balijagićem

Iako su svi resursi stavljeni na raspolaganje da bi se uhapsio bjegunac koji je inače osuđivani ubica i silovatelj, stručnjak za bezbjednost dr sc. Sandi Dizdarević kaže za Pobjedu da ne smijemo zanemariti činjenicu da se radi o najsloženijim mjerama i radnjama.

– Kada su u pitanju antideliktum potražne radnje osobito kada se radi o opasnom počiniocu krivičnog djela, moramo imati na umu da se radi o najsloženijim operativno-taktičkim mjerama i radnjama, naglašava Dizdarević.

On dodaje da u svakoj operativno-taktičkoj mjeri i radnji, policijski menadžeri moraju voditi računa o sigurnosti građana, policijskih službenika, ali i brzom i efikasnom lociranju, pronalasku, sigurnom prstenu i pokušaju lišavanja slobode ili neutralisanju mete.

– Sama činjenica da su crnogorske službe sigurnosti procijenile i na lice mjesta izvele više podsistema sistema sigurnosti, temeljnu policiju, vojsku, specijalne antiterostističke jedinice, kriminalističku policiju, pokazuje ozbiljnost situacije, velike rizike, ali i samu opsežnost potražne operacije. Sama dužina trajanja ne zavisi samo od sposobnosti policijsko-vojnih personalnih kapaciteta i materijalno-tehničkih sredstava već i od niza drugih okolnosti, kazao je naš sagovornik.

Dodaje da su ti elementi prevashodno količina i kvalitet informacija o potencijalnim kretanjima, kontaktima, logistici.

– E, sada, za građane je bitno da znaju i imaju razumijevanja da to nijesu veoma jednostavni elementi jer kao što sam ukazao, neophodno je smanjiti maksimalan rizik za nove žrtve, a to znači, osigurati stanovništvo. S druge strane, to znači korištenje različitih tehnika za lociranje, i treće pripremljenost specijalnih jedinica da u datom trenutku reaguju, objašnjava Dizdarević.

On objašnjava da su operativni podaci sve informacije koje se kroz različite izvore, od strane policijskih službenika, pronalaze, dokumentuju i blagovremeno dostavljaju u vidu službenih zabilješki, obrazaca za legitimisanje, podataka iz saobraćajnih kontrola i drugi informacija.

– Da bi jedan operativni podatak bio učinkovit, on mora proći fazu analitičke obrade iz koje se donosi zaključak i na temelju kojeg operativni timovi uniformisane, a najčešće kriminalističke policije postupaju. Obavještajni podaci su slični operativnim podacima s tim što do njih dolaze obavještajni službenici a ne policijski, način dolaska može biti isti ili sličan, ali i drugačiji, i karakter takvih podataka je puno drugačiji, naveo je naš sagovornik.

Iako se u javnosti polemiše o mehanizmima koje je država imala na raspolaganju s obzirom na činjenicu da se radi o osuđivanom kriminalcu, koji je više od tri decenije proveo zatvoren, Dizdarević naglašava da kriminalni dosje ne znači da je i dalje aktivni predmet nadzora policijskih službi.

– To znači da ga policijske službe nijesu bile dužne pratiti, osim činjenice da, ukoliko bi ga neki od policijskih službenika vidio, legitimisao, zaustavio u saobraćaju da bi sačinio odgovarajući operativni ili obavještajni obrazac na navedene okolnosti i dostavio ga nadležnim odjelima za analitiku, ukoliko su kao takvi obrazovani. Pratiti nekoga nakon izlaska sa izdržavanja kazne zatvora nije policijski posao već bi to trebalo da bude posao drugih institucija ukoliko kao takve, opet ponavljam, postoje, kazao je Dizdarević.

Kao treću mogućnost navodi i jednu od policijskih obaveza da ukoliko se nepoznato lice pojavi na novoj lokaciji, u određenom mjestu, te se na temelju zaprimljenih informacija vrše određene operativne provjere, i to bi značilo jedan vid prevencije odnosno kontrole.

Dizdarević naglašava i da je jako teško bez konkretnih operativnih podataka iznijeti stručni ili naučni stav na pitanje da li će javnost do kraja saznati što se događalo prije zločina kako bi on bio spriječen i da li su institucije ponovo zatajile.

– Informacije koje građani dostavljaju se mogu javiti na nekoliko načina: pismenim putem na izjavu, putem usmene informacije, o čemu je policijski službenik, prema pravilima struke i kriminalističkih nauka, dužan sačiniti operativni akt ili obavještajni obrazac. Da li se to desilo i da li se desilo na ovakav način, bojim se da je teško pružiti odgovor, posebno ako policijski službenik kojem je eventualno prijavljena takva informacija nije uradio svoj posao, i sačinio odgovarajući dokument, kazao je naš sagovornik.

Ističe da, ako su građani prijavili sumnjivo ponašanje na dan zločina, onda je to sasvim drugačija situacija.

– Analizirao sam nekoliko medijskih tekstova i evidentno je slijedeće: ubica je prije samog dvostrukog ubistva boravio u kući žrtava, da bi se nakon izlaska kretao kroz selo noseći lovačku pušku, predstavljajući se kao lovac, a nakon određenog vremena se vratio u kuću brata i sestre koje je ubio. Kod ovakvih informacija, ako su tačne, policijski manevar po saznanju informacija je smanjen, kazao je Dizdrarević.

Pojašnjava da po zaprimljenoj informaciji, policijski službenici izlaze na lice mjesta i provjeravaju tačnost navoda prijave.

– Dok se prijava provjeravala, ubica je svoj ubilački pohod ostvario i lišio života dvije osobe. Tada potraga nužno mora smanjiti intenzitet iako se nastavlja, jer se očekuju preliminarni podaci sa uviđaja, i eventualno neki novi tragovi koji bi mogli suziti prostor za djelovanje u cilju traženja i pronalaska počinitelja, kazao je Dizdarević.

On ne zanemaruje činjenicu da je prostor potrage šuma, koju osumnjičeni Balijagić izuzetno dobro poznaje, jer je u tom prostoru boravio i zna njene „tajne“, pa onda opasnost potrage i lociranje postaje još složenije.

– Možda pripadam grupi naučnika koji su samokritični, ali i kritični kada je u pitanju policijsko djelovanje. Međutim, ne možemo uvijek teret krivice prebacivati na policiju. Ako policija nije imala blagovremene informacije onda je i reakcija morala biti odložena. Još jednom ističem, da su ovakvi slučajevi veoma, veoma složeni jer se sastoje i zavise od najsloženijih operativno- taktičkih mjera radnji, koje se nalaze u međusobnoj zavisnosti, naglašava Dizdarević.

Krvavi pir u Medovini

Kada govorimo o krupnim propustima policije moramo podsjetiti na nezampaćeni zločin iz avgusta 2022. godine kada je Vuk Borilović u cetinjskom naselju Medovina usmrtio deset ljudi, od kojih dvoje djece, osmogodišnjeg Marka i jedanaestogodišnjeg Mašana Martinovića, kao i njihovu majku Natašu i ranio šest osoba.

Pomahnitali pohod trajao je dok su policajci u neposrednoj blizini „po zadatku“ stajali ispred Cetinjskog manastira. Borilović je imao oružni list iako je neposredno prije zločina napao kolegu i to u njegovom dvorištu kuće.

Do danas nema odgovornih za taj zločin.

Sama činjenica da je pri ubilačkom činu lišen života, ukazuje da u odnosu na ubistva ne može niko odgovarati jer je ubica lišen života, ali ako je Borilović posjedovao oružni list, te da je prije zločina napao kolegu i to u njegovom dvorištu, to je onda, kako kaže Dizdarević, novi momenat na koji se teško može pružiti objektivan odgovor.

– Zašto? Prvo pitanje koje se nameće jeste koliko prije samog ubilačkog pohoda se odigrao napad na komšiju? Da li je osumnjičeni bio predmet psihijatrijskih liječenja, šta je motiv napada na komšiju, i da li je taj događaj povezan sa ubistvima? Puno je pitanja, a da bi se došlo do odgovora, moralo bi se puno tragati. Ako se izlaskom policije na prijavu nasilja/napada na komšiju došlo do informacija o posjedovanju oružja, da li je napad verbalnog ili fizičkog karaktera, te motiva napada, najobjektivnije ali zakonski bi bilo ispravno sve aktere privesti u policijsku stanicu radi utvrđivanja činjenica, naveo je Dizdarević.

Slučajevi femicida

Godinu prije ubistva na Cetinju građani su protestovali zbog ubistva devetnaestogodišnje Šejle Bakije koju je posljednjeg dana septembra 2021. godine u njenoj porodičnoj kući ubio bivši nevjenčani suprug Ilir Đokaj, koji je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora. I Đokaj je bio poznat istražiteljima jer ga je mlada Šejla prijavljivala. Đokaj ju je uhodio i prijetio da će je ubiti. I u tom slučaju Šejlu i njenu porodicu, izdale su institucije.

Još jedan slučaj femicida dogodio se u avgustu ove godine kada je ubijena Biljana Pavićević čiji život je, u njenom stanu, na svirep način oduzeo bivši suprug Miljan Bošković. Pavićević je zbog nasilničkog ponašanja Boškovića prijavljivala policiji, tražeći pomoć. 

Ipak, prema ocjeni tužilaštva, u radnjama Boškovića nije bilo elemenata krivičnog djela nakon što ga je sada pokojna Biljana Pavićević prijavila zbog prijetnji koje joj je tada, kako je navela u prijavi, uputio. Sud je tada donio odluku da Bošković može odgovarati samo prekršajno i donio mjeru zabrane prilaska. Nažalost, ova mjera bila je nedovoljna da zaštiti žrtvu i spriječi teško ubistvo.

Mjesec nakon zločina, Bošković je izvršio samoubistvo u spuškom zatvoru. Svi ovi slučajevi uznemirili su crnogorsku javnost i opravdano nametnuli pitanje da li su institucije kasno reagovale.

Nezadovoljni i građani Bara

Građani Bara nedavno su protestovali zbog odluke sudije za istragu da pusti maloljetnika, osumnjičenog za ranjavanje vršnjaka, dok se ovaj liječio od posljedica povreda.

U posljednjem slučaju brutalnog vršnjačkog nasilja sedamnaestogodišnji A.K. je u dvorištu Gimnazije „Niko Rolović“ ranio nožem vršnjaka D. M., nanijevši mu povrede opasne po život. Sud je nedugo nakon ovog događaja donio odluku da se A.K., koji se u tereti za pokušaj ubistva, brani sa slobode, što je dovelo do revolta dijela javnosti jer je dječak zbog ovog napada završio na intenzivnoj njezi i još uvijek se oporavlja.

Prema ocjeni advokata Veselina Radulovića, ovakva odluka suda izgleda dubiozno.

– Ovi problemi ne mogu se riješiti samo izmjenama zakona, iako vjerovatno postoji prostor za unapređenje pravnog okvira. Institucije, prije svega, treba da se pozabave pravilnom primjenom propisa, a država mora da se pozabavi svim uzrocima ove vrste kriminaliteta i preduzme sve mjere zanjihovo uklanjanje. Kada se ovako nešto desi, ne treba da se ponašamo kao da zakoni ne postoje i da treba tek da ih donesemo. Prije toga treba da vidimo da li se propisi primjenjuju u praksi na pravilan način – istakao je Radulović za Pobjedu.

Podsjeća da se protiv ovog maloljetnika vodi još jedan krivični postupak za slično krivično djelo.

– Ta činjenica, uz drugačiju praksu sudova u drugim slučajevima gdje se pritvor određuje, dodatno podstiče sumnje u pravilnost odluke suda da ne odredi pritvor – upozorava advokat.

Komentarišući odluku Apelacionog suda, koji je istu potvrdio, upozorava na spornu i neujednačenu sudsku praksu u slučaju određivanja ili neodređivanja pritvora.

– To je problem sa kojim crnogorski sudovi moraju da se ozbiljno pozabave kako njihove odluke javnosti ne bi izgledale kao proizvoljne, sumnjive i kao rezultat nečega što nije činjenično stanje i primjena zakona – zaključuje Radulović.