Jedan od najboljih igrača u istoriji crnogorske košarke, Nikola Peković, nakon izuzetno uspješne karijere tokom koje je dominirao u reketu, preuzeo je predsjedničku stolicu u Košarkaškom savezu Crne Gore.

“Pekmen“ koji je svojevremeno važio za najsnažnijeg igrača u NBA ligi, eksluzivno za Meridian Sport govorio je svojoj igračkoj karijeri ali i “predsjedničkim“ danima u Partizanu i aktuelnim dešavanjima u crnogorskoj košarci.

Uskoro će se navršiti prva godina tvog mandata na čelu Košarkaškog saveza Crne Gore. Kako si zadovoljan urađenim poslom?

Zadovoljstvo mi je što mi je ukazana prilika da odgovorim izazovu ovog tipa i pokušam dati svoj doprinos na osnovu košarkaškog iskustva. S obzirom da sam savez preuzeo u periodu kada je vladala pandemija COVID-19 i da je cijeli svijet bio suočen sa istim problemom, zadovoljan sam načinom na koji smo odgovorili u ovako složenoj situaciji. Naša tendencija je na poboljšanju košarkaškog sporta, kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou.

Crnogorska košarka ove sezone, po prvi put, ima tri predstavnika u ABA ligi, a isti broj klubova nastupa i u drugom rangu regionalnog takmičenja. Koliko to znači za klupsku košarku u Crnoj Gori?

To je evidentan uspjeh i naša intencija da se košarka u Crnoj Gori podigne na veći nivo u svim segmentima.

Ženska reprezentacija je praktično dio svakog Eurobasketa, muški tim je takođe često učesnik velikih takmičenja. Čudni Fibini prozori na neki način favorizuju ‘male“ reprezentacije. Po tvom mišljenju, kakve su šanse da se ponovo plasiramo na Mundobasket? Šta je to što nedostaje reprezentaciji kako bi bila bar za stepenik na većem nivou?

Uvijek postoji prostor za unapređenje koji vidim u praćenju aktuelnih trendova ali ne striktno već postepeno prilagođavanje kapacitetima kojima raspolažemo. FIBA-ini standardi su realan indikator globalnog stanja ali ne bih to nazvao favorizovanjem, možda više trenutnim prepoznavanjem aktivnosti koje su u fokusu. Našoj reprezentaciji ponekad nedostaje više entuzijazma i sistematičnosti u odnosu na uslove i bolja kooperacija u timskoj organizaciji. Sve ćemo uraditi da naši košarkaši budu učesnici Mundobasketa.

Imenovanje Boška Radovića za novog selektora donekle je iznenadilo sportsku javnost u Crnoj Gori. Kako si zadovoljan njegovim radom?

Selektorska pozicija je svakako uvijek ključna za košarkašku scenu. Svjestan sam da osoba koja pokriva ovu poziciju uvijek bude pod lupom javnosti, te da ima pro i kontra razlog koji ovo mjesto definišu, ali mislim da je sadašnji selektor osoba sa iskustvom koja poznaje prilike u CG košarci i da je trenutno spreman da odgovori tom zadatku. U perspektivi pokazaće se da li je ovaj izbor bio adekvatan. U ovom trenutku on ima apsolutnu podršku KSCG.

U svakom razgovoru sa tobom, neizostavna je priča o Partizanu. Kako gledaš na taj period svoje karijere? Definitivno te je igranje za Duška Vujoševića lansiralo u orbitu.

To je poseban period mog života koji me je rapidno lansirao u epicentar košarkaških dešavanja i usmjerio moju dalju profesionalnu karijeru. Sa posebnim emocijama se sjećam tog perioda i čini mi se da ću ga uvijek pamtiti kao kombinaciju srećnih okolnosti i dobre šanse koja mi se ukazala, a naravno i truda i talenta koji se isplatio.

Odlazak u Panatinaikos je, ispostavilo se, potez karijere. Radio si sa Željkom Obradovićem i to je bila prava priprema za NBA ligu i Minesotu. U početku nijesi imao željenu minutažu, ali si vrlo brzo postao nezamjenjiv u reketu “vukova“.

Pored Partizana iskustvo u Panatanaikosu je može se reći kruna mog košarkaškog dostignuća kada je evropska košarka u pitanju, a samim tim najbolja uvertira za moj odlazak u NBA. Evociram često uspomene na taj period sa posebnim pijetetom prema samom timu i svim saradnicima sa koji sam imao čast sarađivati.

Šest sezona si proveo u najjačoj ligi na svijetu. Postoji li neki detalj koji bi izdvojio iz perioda kada si igrao u NBA ligi?

Postoji više dobrih momenata, ali je svakako najvažnija činjenica da sam upoznao sjajne igrače koji su mi postali prijatelji. To je ljepota sporta i prilika koja se nudi.

Nažalost, povreda ti je poremetila karijeru. Dosta vremena proveo si na oporavku i terapijama, čini se da na terenu nijesi pružio sve što si mogao?

Kada postignete zenit svakako bi nastupio zastoj. Ja sam nažalost imao taj peh sa povredom, ali je ona bila rezultat iscrpnog tempa i dinamike koja me pratila u tom periodu.

Koliko si cijenjen u “crno-bijelom svijetu“ potvrdilo se kada si preuzeo funkciju predsjednika Košarkaškog kluba Partizan, u trenucima kada je klub bio u veoma lošoj situaciji. Kako gledaš na taj period?

Nikada ne znate na koji način i u kom smislu će vam se neka ulaganja, rad i posvećenost isplatiti. Imao sam sreću da je iskrena posvećenost košarci urodila plodom pa se sa ove vremenske distance mogu pohvaliti dobrom i kvalitetnom kooperacijom sa svim relevantnim akterima iz svijeta košarke.

Osvojio si pregršt trofeja u svojoj karijeri. Bio si član najbolje “petorke“ Evrolige, grčkog šampionata, MVP ABA lige… Postoji li nešto za čim žališ? Nešto što nijesi uspio da ostvariš tokom igračke karijere?

Mislim da sam ako posmatram sve aspekte života zadovoljan čovjek, jer mi je porodica prioritet i to je dar koji se ne moze mjeriti sa bilo čim. Sve ostalo nosim kao lijepu uspomenu na koju sam ponosan. Karijera je važan segment života, ali ja sam se uvijek rukovodio srcem i ono me odvelo u pravom smjeru kada su u pitanju sve akcije koje sam preduzimao, tako da se može reći da sada uz dobro zdravlje koje svima želim nemam neostvarenih želja.