Eskalacija vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, sa posljednjim slučajem kada je ozbiljno povrijeđen trinaestogodišnji dječak u Bijelom Polju, ponovo je aktivirala problem bezbjednosti djece u školi i van nje.

Zbog toga su protekle nedjelje reagovale brojne oganizacije, MUP i prosvjetni radnici. Pobjeda je podsjetila i na program iz 2019. godine koji je predviđao zaposlenje zaštitara u školama, a pokreće se i povratak ,,policajca u zajednici“, koji bi bio u komunikaciji sa školama.

Tokom prethodnih sedmica su u nekoliko škola otkriveni noževi, britve i elektrošokeri kod učenika, ali incidenata nije bilo.

Slobodan Savović, dugogodišnji nastavnik istorije i geografije, član Sindikata prosvjete i bivši predsjednik podgoričkog sindikata, Pobjedi je kazao da je vršnjačko nasilje problem koji, nažalost, sve više uzima maha u osnovnim školama.

– Iz mog ugla nastavnika praktičara, nekoga ko svakodnevno komunicira sa uzrastom djece do 14 godina, smatram da je ovaj problem nedovoljno društveno vidljiv, odnosno da ovo društvo za njega nema afiniteta. Štaviše, mislim da pojedine NVO zbog svog lukrativnog interesa pokušavaju profitirati na njemu – kazao je Savović.

On smatra da zaštitari u školama nijesu najbolje rješenje, iako se u javnosti pokreće to pitanje.

– Dobro je što se odustalo od projekta zaštitara, zbog čega to tvrdim? Zbog toga što sa tom službom se samo stvara represivni aparat u školi i povećava ionako velika anksioznost učenika. Škola se umjesto slobodne zone pretvara u kontrolisano okruženje sve sa čuvarima, nalik zatvoru – kazao je Savović.

On objašnjava da je resorno ministarstvo kroz nekoliko projekata započelo kampanju razumijevanja problema i borbe za njegovo rješavanje.

– Prije priče o zaštitarima organizovane su obuke nastavnog kadra na preveniranju uzroka nasilja među djecom. Obučavani smo i u procesu restitucije u rješavanju posljedica nasilja. Dakle, prethodna ministarstva su pokušavala da nas opreme znanjem, ali niko nije ozbiljno pokušao da se pozabavi korijenom problema – a to je socioekonomski raspad porodičnog vaspitanja i erozija ugleda škola i obrazovnog sistema – ističe Savović.

On tu svoju perspektivu, koja je drugačija od one za koju se zalaže dio javnosti, objašnjava time da su veoma dobra rješenja već omogućena samo ih treba koristiti.

– To su školski timovi za prevenciju nasilja. Smatram da tim u školi u kojoj radim, a to je Osnovna škola „Pavle Rovinski“, čini dobre stvari u kontinuitetu i zbog toga nemamo ozbiljnih slučajeva kod nas – kazao je Savović.

Ističe da fokus tima treba da bude na konstantnoj edukaciji učenika prvog i drugog ciklusa na usvajanju školskih i društvenih obaveza i prava.

– U tom uzrastu učenici ako usvoje pravila ponašanja onda je već ogromni uspjeh. U tome pomažu i stariji učenici edukatori – kazao je Savović.

Kao drugi fokus takvog tima on ističe školske vannastavne projekte za učenike koji su skloni ispoljavanju devijantnog ponašanja, jer, kako tvrdi, kroz te projekte učenici stiču odgovornost za sebe i za druge.

– Na kraju, škola nije ostrvo. Nasilje iz porodice se preliva i u učionice. Mi u školama možemo samo da gasimo požar čašom vode, dok god društvo ne postane stabilno i svjesno svojih prioriteta. Do tada ne pomažu ni čete zaštitara – zaključio je Savović.

Pobjeda se u nizu tekstova bavila ovim ozbiljnim problemom, a brojni sagovornici su iznosili svoja mišljenja.

Iako su pitanja nekoliko puta poslata Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta – iz tog resora ih nijesmo dobili, niti su se obratili saopštenjem za javnost.

Potpredsjednica Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak je kazala za nedjeljni broj Pobjede da je problem vršnjačkog nasilja postao vrlo izražen, pa smo nedavno imali slučaj koji je lako mogao da završi i smrtnim ishodom te da se pod hitno mora naći način da se ova sve učestalija pojava suzbije.

– Mora se sistemski djelovati kroz edukaciju i uvođenjem tzv. školskih policajaca, a svakako je kriminalizacija ovog vida nasilja, takođe, jedno od rješenja koje treba razmotriti. Jer, ne dešavaju se ovi incidenti samo u školi, već i van školskih dvorišta – rekla je ona, dodajući da su potrebna hitna sistemska rješenja.

Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je saopštilo da su u posljednje dvije godine centri za socijalni rad zabilježili 127 slučajeva vršnjačkog nasilja u školi. Od toga se 106 slučajeva odnosilo na dječake, a 21 slučaj na djevojčice. U najvećem broju radilo se o djeci uzrasta od 12 do 16 godina. Njihova statistička baza pokazuje da se najčešće radilo o verbalnom nasilju koje je uključivalo vrijeđanje, ponižavanje, ismijavanje. Evidentirali su i slučajeve fizičkog nasilja, a u nešto manjem broju slučajeva radilo se o sajber nasilju.