U trenutnim okolnostima ni Srbija ni Crna Gora nijesu blizu EU, a Evropska unija je postala mnogo skeptičnija u vezi sa većim brojem novih država članica. Mislim da ni Srbija ni Crna Gora trenutno nemaju vlade koje se kvalifikuju kao dovoljno demokratske ili kao one koje poštuju vladavinu zakona, što je uslov za EU, u razgovoru za Pobjedu poručio je Fransis Fukujama, čuveni američki politikolog.

Fukujama, koji je i profesor američkog Stanford univerziteta i koji se proslavio devedesetih prošloga vijeka djelom „Kraj istorije i poslednji čovjek“, ocijenio je da je ulazak u NATO bio ispravan postupak Crne Gore, ali da je za demokratiju potrebno mnogo više – smjenjivost duge vlasti.

Pandemija korona virusa pokazala je da režimi imaju moć da ograniče slobode i osnovna prava u mnogim zemljama, uz prećutnu saglasnost velike većine. Plaši li Vas da će to postati praksa koju će režimi moći da primijene i kada ne bude pandemije?

Vjerujem da to nije samo mogućnost, to je već počelo da se dešava. Prva osoba koja je to primijenila je Viktor Orban u Mađarskoj, koji je glasanjem u parlamentu obezbijedio vanredna ovlašćenja i vjerujem da od toga neće odustati ni kada pandemija korona virusa prođe. Slično se dešava i u Poljskoj, kao i sa predsjednikom Vučićem u Srbiji. Svi oni koriste ovu krizu kao priliku da povećaju svoju moć. To nije slučaj samo u Evropi, imate i mnogo drugih država u drugim djelovima svijeta, kao što je npr. Kina koja je iskoristila epidemiju za obračunavanje sa Hong Kongom i nažalost mislim da je ovo rastući globalni trend.

U vrijeme pandemije EU je Balkanu ponudila pomoć, što su balkanski lideri dočekali sa oduševljenjem, dok je sa druge strane Italija ogorčena zbog postupanja Brisela koji je odugovlačio da članici EU pruži pomoć. Šta je EU stvarno htjela da postigne; da li zaista da pomogne ili da učvrsti svoju poziciju na Balkanu i stavi do znanja da Kini i Rusiji tu nije mjesto?

Imate mješovite motive za sve ove postupke Evropske unije. Siguran sam da je sa jedne strane EU željela iskreno da pomogne, ali su istovremeno oni zabrinuti zbog 16 ili 17+ plus procesa, u kojem je Kina napravila prodor u EU dvorište, tako da mislim da imaju legitimnu brigu i ne žele da dozvole da Kina djeluje previše moćno.

Da li mislite da zemlje poput Rusije i Kine mogu ponuditi alternativu u odnosu na liberalnu demokratiju i u odnosu na ono što nudi EU?

Pa, oni nude alternativne modele. Očigledno postoje lideri koji to žele da iskoriste, jer sami nijesu posvećeni demokratiji. Mislim da je veoma teško duplirati „kineski model“ jer se on zaista zasniva na kulturološkoj tradiciji birokratije koju ima malo drugih zemalja, ali sigurno znate da Vladimir Putin predstavlja primjer jakog čovjeka sposobnog da stvori ovaj kleptokratski režim, a to je zasnovano na državnoj moći povezanoj sa oligarhijom. Nažalost, to se širi bivšim komunističkim svijetom, pa mislim da je to model koji imitiraju.

Koji dio „kineskog modela“ žele da iskopiraju?

Većina ljudi čak i ne razumije šta je „kineski model“, oni to samo vide kao autoritarnu vladu povezanu sa nekim oblikom tržišne ekonomije i to dupliraju.

Ali, znate da se pravi kineski model zasniva na vrlo disciplinovanoj Komunističkoj partiji koja ima jasnu ideologiju i to je nešto što je vrlo malo zemalja u vašem dijelu svijeta zaista sposobno da duplira.

Mislim da većina njih to nije u stanju da uradi. Naprimjer, Kineska komunistička partija pod Si Đinpingom je preuzela veliku antikorupcijsku kampanju u kojoj su uhapšeni neki visoki članovi partije, kao i bivši ministar unutrašnjih poslova. Sumnjam da bi ijedna zemlja na Balkanu ili Istočnoj Evropi, uradila nešto slično – smijenila svoje kadrove i smjestila ih u zatvor.

Zemlje Zapadnog Balkana, među njima i Crna Gora su formalno liberalne demokratije i teže ka članstvu u EU, dok ih sa druge strane izvještaj Fridom hausa svrstava u hibridne režime. Kakva je Vaša percepcija, doživljavate li Crnu Goru kao hibridni režim?

Sigurno da nije konsolidovana demokratija. Prošlog ljeta sam posjetio Crnu Goru i zapravo imao sastanak sa predsjednikom (Milom) Đukanovićem. Upoznat sam sa situacijom i mislim da je predugo na vlasti, zato što u osnovi kontroliše mašineriju zapošljavanja lojalnih partiji.

U zemlji postoji mnogo korupcije. Takođe, mislim da postoji velika briga zbog načina na koji se koristi kinesko finansiranje za izgradnju auto-puta. Ovaj auto- put gura Crnu Goru u finansijsku opasnost, a Đukanović je sam donio puno upitnih odluka. Znate, mislim da je svim istinskim demokratijama zaista potrebna promjena različitih stranaka na vlasti, a on je na vlasti u Crnoj Gori već veoma dugo.

Što vidite kao rješenje?

Crnoj Gori je potrebno civilno društvo onih građana koji žele da se liberalnija Crna Gora organizuje i mobilizuje. Oni moraju da glasaju, oni moraju da stvore političke partije i političke pokrete.

Jedan od problema sa liberalima širom vašeg dijela svijeta je u tome što oni nijesu baš dobri u organizovanju, već puno puta formiraju rivalske stranke i puno toga se vrti oko pojedinačnih lidera i nema mnogo saradnje. I zato mislim da su na kraju politički vrlo slabi i da trebate obaviti ovako naporan posao političkog organizovanja ako zaista želite da Crnu Goru postavite na put ka istinskoj demokratiji i na put ka EU.

„Mislim da je on efikasan političar, ali ne smatram da vodi demokratsku državu“ – tako ste opisali crnogorskog predsjednika. U čemu smatrate da je onda efikasan, ako Crnu Goru ne vidite kao demokratsku zemlju? 

Mislim da se Đukanović javnosti predstavlja u dobrom svijetlu, i po mnogo čemu mislim da su se loše strane njegovog vođstva uspjele vrlo dobro sakriti, tako da sam u tom smislu mislio na efikasnost, u smislu njegove javne prezentacije. Ali sa druge strane, mislim da je on vrlo problematičan lider, zbog načina na koji je koristio političku moć – da se u Crnoj Gori onemogući stvarna borba za vlast.

Mislite li da je u pitanju lična odgovornost ili greška sistema?

Nijedan od ovih problema ne proizvodi greška jednog čovjeka. On je bio efikasan u korišćenju svoje moći da ostane na vlasti, ali takođe, znate da ima pristalice i da je mogao da koristi različite probleme kao sredstvo da zadrži sebe na vlasti, tako da je to djelimično sistem, a dijelom i cjelokupno društvo.

Danas se obilježava treća godišnjica članstva Crne Gore u NATO. Vidite li to kao demokratski iskorak zemlje?

Veoma je dobro što je Crna Gora u NATO. To je na neki način blokiralo rusko miješanje. Znam da su pokušali da izvedu državni udar, i bilo je bezuspješno i mislim da, da se nije dogodilo članstvo u NATO-u, znate, Crna Gora bi zaista bila mnogo otvorenija za ruski pritisak. Tako da, u tom smislu, mislim da je bio vrlo dobar potez.

Kako vidite tenzije na Balkanu, posljednje između Crne Gore i Srbije? Da li današnja retorika i poređenja sa 90-im mogu biti opasna?

Da, opasno je, i nijesam siguran da želite da se vratite u devedesete. Mislim da su uspomene ljudi iz tog perioda i dalje svježe i pružaju određenu vrstu imuniteta da se ne vrate tom nasilju.

Ali mislim da postoje neki vrlo zabrinjavajući trendovi koji se uglavnom tiču konsolidacije autoritarne vlasti. Na mjestima kao što je Srbija, za koja znate da će stvoriti velike tenzije.

Mislim da Srbija igra igru u kojoj želi da ostane usklađena sa Zapadom obećavajući EU da želi da uđe u EU, ali takođe se udvaraju Rusiji i Kini i bojim se da teže ka više autoritarnim silama i daleko su od EU posljednjih godina.

A Crna Gora? Koliko je daleko od EU?

U trenutnim okolnostima ni Srbija ni Crna Gora nijesu blizu EU, a mislim da je Evropska unija postala mnogo skeptičnija u vezi sa tim većim brojem novih država članica. Mislim da ni Srbija ni Crna Gora trenutno nemaju vlade koje se kvalifikuju kao dovoljno demokratske ili kao one koje poštuju vladavinu zakona, što je uslov za EU.

I sami Evropljani su podijeljeni u vezi sa tim pitanjem, s jedne strane žele podstaći demokratizaciju na Zapadnom Balkanu, ali s druge strane suočeni su sa pritiskom da se EU dalje ne širi. Jovana ĐURIŠIĆ

Opasna je situacija u SAD 

Da li je slučaj ubijenog Afroamerikanca Džordža Flojda doveo Ameriku na rub revolucije?

Ovo je veoma opasna situacija. I do sada je bilo polarizacije, ali nije bilo nasilja, a sada ga ima mnogo. Tako da sam veoma zabrinut da će se stvari prije pogoršati, nego što će se popraviti. A da li će ovo uticati na ishod američkih izbora u oktobru­. Hoće definitivno, ali još ne znamo na koji način.