Ni vakcine ni prošli sojevi virusa nas ne čine imunim i još uvijek treba sačekati sa potpunim opuštanjem mjera, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa doktor Branko Rihtman, mikrobiolog sa Warwick Univerziteta iz Velike Britanije.

„Mi ne možemo dobiti potpuni imunitet, mi se jedino možemo zaštiti od virusa tako što ćemo prekinuti njegovo širenje“, kaže doktor Rihtman. „Svi treba da se vakcinišu ako mogu, sada već trećom dozom.“

Doktor Rihtman navodi da je razmnožavanje virusa problem i da smo do sada vidjeli da nove mutacije i novi sojevi nastaju u situacijama u kojima se virus neometano širi:

“Tako da ovo puštanje omikrona da neometano zarazi popuaciju u zemljama u kojima se on može zaustaviti, u zemljama koje imaju pristup vakcinama, zemljama koje imaju iskustvo u apliciranju mjera je jednostavno poziv da se stvori novi soj.”

Svaka zaražena osoba šansa za stvaranje novog soja

RSE: Novi soj korona virusa, omikron, širi se u svim dijelovima svijeta. U isto vrijeme, zemlje poput Velike Britanije, pa i Češke, Švedske, najavljuju popuštanje mjera. Sa Britanijom koja će da ih gotovo potpuno eliminiše. Sa druge strane, Svjetska zdravstvena organizacija kaže da širom svijeta preko 45.000 sedmično umire od COVID-a. Da li je vrijeme za opuštanje?

Rihtman: Još uvijek imamo jako veliki broj ljudi, prvenstveno djece koji se nisu zarazili i koji nisu otporni na virus, a nisu vakcinisani, tako da ne znam na osnovu čega donose takve odluke.

Ono što moramo zapamtiti da ovaj novi soj omikron mada izgleda da izaziva slabije simptome, jako se brzo širi. I ako imate virus koji izaziva slabije simptome u 50 posto, u 70 posto slučajeva, on to nadomjesti time što će zaraziti jako veliki broj ljudi.

I ono što je također alarmantno je činjenica da ni vakcine ni preležani prošli sojevi virusa nas ne čine potpuno imunim.

Tačno je da smo mi u velikom procentu zaštićeni od teških simptoma i od smrti, ali kada govorimo o procentima još uvijek je to, sa obzirom na toliki broj novozaraženih, još uvijek je to veliki broj ljudi koji će dospjeti u bolnice i koji će nažalost preminuti od virusa.

Tako da je svo to opuštanje po mom mišljenju je previše optimistično i trebalo bi još uvijek biti oprezan i sačekati sa potpunim opuštanjem mjera. Jer puno je lakše opustiti mjere polako i oprezno, nego nositi se sa posljedicama prebrzo podignutih mjera i svim onim što to nosi, visokim brojevima ljudi koji su zaraženi i velikim brojem ljudi koji su u bolnici.

RSE: Krenuli smo od toga da traba da nastavimo da živimo sa ovim, da treba da se naviknemo da živimo uz virus i uz mjere, do toga da je recimo najavljeno u Češkoj da će oni zdravstveni radnici koji budu pozitivni, a ne budu imali simptome moći ići na posao.

Rihtman: To mi zvuči sasvim suludo. Zdravstveni radnici se susreću u svojim poslovima sa ljudima koji su bolesni, sa ljudima koji su već riskantna grupa za oboljevanje. I uopšte mi nije jasno na osnovu čega se jedna takva odluka može donijeti.

To su ljudi koji su po prirodi svoga posla izloženi ljudima koji su u najvećem riziku od virusa. Posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da nas preboljavanje prethodnih sojeva ne čini imunim na omikron. Ljudi se zaraze po drugi, po treći put. Tako da mi nije jasno.

RSE: Postojeći narativ je da je omikron “slabiji soj”, da izaziva simptome kao prehlada, a da je delta soj korona virusa bio teži. Da li možemo uopšte govoriti o sojevima koji izazivaju COVID kao “blažim” ili “težim” kad svi mogu da dovedu do smrtnosti?

Rihtman: To je stvar statistike i procenta. Tačno je da jedna od odlika omikrona je da on lakše ulazi u ćelije koje se nalaze u gornjem respiratornom sistemu, u nosu i u grlu, nego u ćelijama epitela pluća.

Tako da se on brže razmnožava u gornjem resipiratornom sistemu i samim tim se brže i širi. Ali s obzirom da ne ulazi u pluća, ne izaziva tolike poteškoće pri disanju kod većine oboljelih, ali ne kod svih. Zato on izaziva procentualno lakšu kliničku sliku.