Veliki Petar Drugi Petrović Njegoš u svom „Gorskom vijencu“ napisao je i jednu pjesmu o Božiću, koja se danas toliko često recituje, da mnogi čak i ne znaju da potiče iz ove grandiozne poeme.

Na Badnje veče Njegoševi junaci vladika Danilo i iguman Stefan sjede kraj ognja i razgovaraju, dok veseli đaci igraju po kući i nalažu badnjake. U jednom trenu iguman Stefan traži od djece da mu donesu čašu vina, da nazdravi badnjacima, a sa njom i gusle, jer mu „duša ište“ da propoje.

Uz gusle on poje ove stihove:

„Nema dana bez očnoga vida
niti prave slave bez Božića!

Slavio sam Božić u Vitlejem
slavio ga u Atonsku Goru,
slavio ga u sveto Kijevo,
al’ je ova slava odvojila
sa prostotom i sa veselošću.

Vatra plama bolje nego igda,
prostrta je slama ispod ognja,
prekršćeni na ognju badnjaci;

puške puču, vrte se peciva,
gusle gude, a kola pjevaju,
s unučadi đedovi igraju.“