Veliki prihodi pokazatelj su uspjeha u mnogim zemljama, ali tu imaju odbojnost prema razgovoru u novcu koja je duboko ukorijenjena u društvo… 

U najbogatijoj četvrti Stockholma, Östermalmu, privatne jahte i plutajući koktel barovi zaokružuju sliku luke, dok se susjedni bulevar Strandvägen može pohvaliti nekim od najskupljih nekretnina u švedskoj prijestonici, kao i ekskluzivnim buticima i restoranima. U blizini istorijskih zgrada iz 18. vijeka nalaze se privatne rezidencije i luksuzni poslovni prostori. Kvartom šetaju ljudi s dizajnerskim sunčanim naočarima, uživajući u jesenjem suncu. Očito je – svi imaju novca, ali skoro je nemoguće pronaći nekog ko želi razgovarati o novcu.

„Neću vam reći koliko zarađujem jer ne znam zašto bi to trebao da uradim“, kaže 30-godišnji Robert Ingemarsson, koji radi na poziciji senior menadžera u marketingu.

Kao odgovor na to šta radi s novcem koji zaradi, kaže ga da troši na dionice, jer voli ulagati. Victor Hesse, 24, koji je izašao u šoping, kaže kako će uskoro pristupiti internacionalnom programu za talente poznatog švedskog branda. Nakon pitanja koliko zarađuje, šturo replicira: „to je povjerljiv podatak“. Standardne priče o Švedskoj naglašavaju njenu socijalnu demokratiju, visoke poreze i malu razliku u dohocima stanovništva prema globalnim standardima. Ali, iako je ovaj stereotip zasnovan na činjenicama, jaz između bogatih i manje bogatih neprestano raste od 1990-ih.

Zašto nisu ponosni na svoje bogatstvo?

Oko 20 posto populacije na vrhu pri visini prihoda danas zarađuje četiri puta više nego onih 20 posto ljudi na dnu ljestvice. Veliki prihodi pokazatelj su uspjeha u mnogim zemljama, ali Šveđani imaju odbojnost prema razgovoru u novcu koja je duboko ukorijenjena. Na ponavljanje tih upita mladim, bogatim Šveđanima uvijek dolazi do istoga – nema razgovora o iznosima, ali nezvanično ljudi vole razgovarati o svojim vikendicama, porodičnim kućama, jahtama, sportskim automobilima ili šampanjcu u noćnim klubovima. Ali, doći do zvaničnih komentara je gotovo nemoguće.

„Osjećam da će se to doživjeti kao hvalisanje, pa se ne osjećam prijatno zbog toga“, jedan je od komentara koji objedinjava osjećaje mnogih stanovnika te nordijske zemlje.

Čak i oni koji su prvobitno pristali na intervju odjednom su postali „prezaposleni“ ili su jednostavno nestali. No, zašto je tako? Zbog čega je razgovor o bogatstvu sasvim prikladna tema u brojnim djelovima svijeta, ali niko se u Stockholmu ne ponosi činjenicom da je bogat?

Koncept Jantelagen Lola Akinmade Åkerström, autorka knjiga o švedskoj kulturi koja u Stockholmu živi više od jedne decenije kaže kako je u Švedskoj govor o novcu neprijatna tema. Tvrdi kako je hvaljenje novcem ili čak razgovor o prosječnoj plati sa strancem takav tabu da se brojni Šveđani osjećaju slobodnije razgovarati o seksu i zdravlju, nego o novcu. Tako misli i Stina Dahlgren, 28-godišnja novinarka iz Švedske koja je nekoliko godina provela u SAD-u.

„Kad u Americi kažete da puno zarađujete, gledaju vas s poštovanjem i kažu „bravo za tebe“, no ako u Švedskoj kažete da imate dobru platu, ljudi misle da ste čudni. Ne pita se o platama, ne pita se za novac“, kaže ona.

Brojni komentatori kulture slažu se da se velik dio tabua može objasniti duboko ukorijenjenim nordijskim kodom nazvanim Jantelagen, koji podstiče ideju da nikada ne mislite da ste bolji od bilo koga drugoga i proziva sve one koji prekrše ovu normu. „Jantelagen je neizrečeno društveno pravilo koje postoji ovdje u Švedskoj i sjevernim zemljama“ objašnjava Akinmade Åkerström, koja istražuje temu u svojoj knjizi Lagom: Švedska tajna dobrog življenja. Radi se o tome da se ne razmećete, ne ističete pretjerano, a to je dio načina da svi ljudi manje-više budu doživljeni kao isti i uklanja se stres unutar društva. Jantelagen, što se na engleskom prevodi kao The Law of Jante, dobio je ime po gradu Jante koji je prikazan u fiktivnoj priči norveško-danskog autora Aksela Sandemosea 1933. Taj kodeks ne postoji samo u urbanim sredinama, svakako još je jači u ruralnim, a zapravo je mehanizam socijalne kontrole.

„Ne radi se samo o bogatstvu, već o tome da se ne pravite boljim od drugih“, ističe dr. Stephen Trotter, škotsko-norveški akademik koji pisao je o tom konceptu dok je radio na Univerzitetu u Glasgowu u Škotskoj. Kao skraćenica za proslavu skromnosti i skromnosti, Jantelagen se ne razlikuje od sindroma „visokog maka“ (tall poppy syndrome), popularnog izraza u Australiji i Novom Zelandu koji obuhvata odbacivanje onih koji su drski zbog svog bogatstva ili statusa. Jantelagen je povezan sa specifičnim kulturnim normama nordijskih naroda. Npr., možete razgovarati o izgradnji kolibe u šumi, postavljanja podnog grijanja u njoj, jaccuzija ili terase, ali ne i o trošenju novca na dva Lamborghinija. Zbog toga bi vas ismijali.